Prilika ili problem: Stranci mogu kupiti poljoprivredno zemljište u Hrvatskoj
U Hrvatskoj poljoprivrednoj komori ne očekuju prevelik interes stranih ulagača nakon što je sa prvim danom srpnja ukinut embargo na kupovinu poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj za strane državljane.
Zbog mešetara koji su u očekivanju ove odluke kupovali zemljište, cijene su porasle i postale previsoke za male poljoprivrednike, dok bi neki veliki posjedi mogli bi biti interesantni strancima.
"Država i dalje ima pravo prvokupa, ne očekujem neki preveliki interes stranih ulagača, ali malim poljoprivrednicima šteta je učinjena več i prije dizanja ovog moratorija", kaže za Radio Slobodna Europa (RSE) Matija Brlošić iz Hrvatske poljoprivredne komore povodom otvaranja mogućnosti da, 10 godina od ulaska Hrvatske u Europsku uniju (EU), i strani državljani mogu kupovati poljoprivredno zemljište.
Hrvatska je poslovično bila među državama Europske unije sa najjeftinijom obradivom zemljom, pa je embargo uveden kako bi se spriječilo kupce iz bogatijih zemalja da pokupuju zemlju u Hrvatskoj.
Statistika EU o cijenama obradivog zemljišta
Cijene zemljišta već više
"Ali, unazad par godina situacija se promijenila", kaže Brlošić.
"Intenzivirala se kupnja poljoprivrednog zemljišta od strane naših građana koji se ne bave poljoprivredom, ali očito imaju viška novaca. Da bi došli do zemlje dizali su cijenu, i ona je i po sto posto, pa i više porasla u odnosu na unazad nekih pet godina. Dakle, mi već imamo štetu iako stranci nisu kupili zemlju", opisuje naš sugovornik.
Zbog takvih mešetara koji su željeli zaraditi kada se digne embargo, cijena hektara je sa 5.000 eura skočila na 10.000, kaže Brložić.
"Negdje je to na istoku Hrvatske još i više, na zapadu je to manje. Ovo govorimo o nekakvom prosjeku", pojašnjava Brlošić.
Što je učinjeno u vrijeme moratorija?
Kada se pred deset godina uvodilo moratorij, to se obrazlagalo time da je potrebno vrijeme za dovršetak povrata i privatizacije poljoprivrednog zemljišta, poboljšavanje zemljišnih knjiga i katastra te uređivanja vlasničkih prava, kao i za dovršetak razminiranja poljoprivrednog zemljišta.
Što je od toga napravljeno?
"Pomak je jedino oko razminiranja. Tu se svake godine radio pomak, a sve ovo drugo - mislim da se ništa nije napravilo", zaključuje Brlošić.
Takva je situacija s malim poljoprivrednicima, a što je sa velikim kombinatima, pogotovo u svjetlu odluke koncerna Fortenova da do kraja godine mora započeti "proces potencijalne prodaje poslovnog područja poljoprivrede", što je bio uvjet investicijske tvrtke HPS da im refinancira dug od preko milijardu eura?
Potencijalno interesantno jedino 'Belje'
Ekonomski analitičar Damir Novotny za RSE kaže kako ulazak velikog kapitala u kupovinu poljoprivrednog zemljišta ne bi bio ništa novo ni za zemlje EU poput Poljske, Rumunjske i Mađarske, ali i zemlje izvan Unije poput Srbije.
Međutim, Hrvatska ima razmjerno malo velikih arondiranih (zaokruženih) posjeda, osim u Baranji. A upravo u Baranji je kombinat "Belje", jedna od tvrtki koju se Fortenova obavezala staviti na tržište.
"'Belje upravlja sa relativno zaokruženim velikim česticama poljoprivrednog zemljišta i velikim površinama na kojima je moguće organizirati suvremenu ekonomski učinkovitu ratarsku proizvodnju. Nešto slično je u Mađarskoj, Rumunjskoj, dakako i u Srbiji gdje već vidimo ulazak arapskog kapitala koji kupuje velike poljoprivredne površine u Bačkoj i Banatu", nabraja Novotny.
Prema tome, ekonomski interes bi stranim ulagačima postojao jedino u "Belju", zaključuje Novotny.
Dosadašnji vlasnici nisu u "Belju", kao ni mnogi drugi u drugim dijelovima hrvatskog agrara, uspjeli organizirati suvremenu ekonomski učinkovitu ratarsku proizvodnju, a država nije za to uspjela stvoriti poticajni okvir. Jer da jesu, na proizvodnju bi se nadovezali prerađivački kapaciteti.
"Primjera radi, u Baranji ne postoji niti jedan mlin. Ni Ministarstvo gospodarstva ni Ministarstvo poljoprivrede nemaju odgovor na pitanje zašto nisu – kao što su to učinili Mađari, Poljaci, a djelomično i Rumunji – poticali prerađivačku industriju na način da su u nju alocirali dio europskih fondova", konstatira Novotny.
Argumenti za moratorij na kupovinu
Hrvatskoj je Ugovorom o pristupanju Europskoj uniji 2013. godine odobreno prijelazno razdoblje od sedam godina tijekom kojega vrijedi zabrana prodaje poljoprivrednog zemljišta državljanima drugih država članica EU-a. Ono je bilo utvrđeno kako bi se spriječio rast cijena poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj nakon pristupanja Europskoj uniji, a do kojega bi moglo doći zbog veće kupovne moći državljana pojedinih država članica.
Međutim, sedam godina kasnije moratorij je produljen na još tri godine, jer je Europska komisija prihvatila argumentaciju Hrvatske.
Tada je argumentirano "da bi ukidanje ograničenja 1. srpnja 2020. stvorilo pritisak na cijene zemljišta u svim zemljopisnim područjima Hrvatske, i da bi trend rasta cijena poljoprivrednog zemljišta vrlo vjerojatno bi kratkoročno i srednjoročno bio nepovoljan za strukturnu preobrazbu hrvatske poljoprivrede, uključujući tranziciju malih u srednja poljoprivredna gospodarstva".
Sve to bi, stajalo je u tadašnjoj odluci potencijalno dovelo do "ozbiljnih poremećaja na tržištu poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj nakon završetka prijelaznog razdoblja".
Procjenjuje se da je u Hrvatskoj oko 1,5 milijun hektara obrađene zemlje.