Poruka mira sa ‘Velikog školskog časa’
U kragujevačkim Šumaricama, održan je “Veliki školski čas”, mirovna manifestacija posvećena civilnim žrtvama fašističkih okupatora, na kojoj je izvedena drama “Nisam kriv što sam živ”, Đorđa Milosavljevića, profesora Fakulteta dramskih umetnosti.
Vence na humku streljanim đacima i profesorima položili su predstavnici Prve kragujevačke gimnazije, ministarka bez portfelja Slavica Đukić Dejanović, kao i brojni ambasadori akreditovani u Beogradu među kojima i nemački Tomas Šib,Palestine Muhamed Nabhan, ambasadorka Slovačke Dagmar Repčekova, Izraela Alona Fišer Kan, Belorusije Valerij Briljov, kao i predstavnici Rusije, Francuske i gradova pobratima.
Velikom školskom času prisustvovao je i predstavnik Nacionalnog saveta za saradnju sa Rusijom i Kinom, Tomislav Nikolić.
Fašistički okupatori su 21. oktobra 1941. godine, u znak odmazde zbog akcije pokreta otpora u kojoj je ubijeno 10 i ranjeno 26 vojnika nemačkog Vermahta, streljali 2.796 civila iz Kragujevca i okolnih sela, među kojima je bilo i 300 đaka i profesora Prve kragujevačke gimnazije.
Scenarista i dramski pisac Đorđe Milosavljević, rekao je Radiju Slobodna Evropa da je drama “Nisam kriv što sam živ” inspirisana neobičnom sudbinom glumca Mije Aleksića, koji je igrom slučaja, preživeo streljanje u Šumaricama.
Dodao je da drama nosi dve poruke od kojih se prva odnosi na bezobzirno gaženje svih ljudskih pravau ratu, uključujući i pravo na žvot zbog čega ga oni koji prežive sve strahote shvataju kao nenku vrstu poklona.
Druga poruka tiče se našeg odnosa prema događaju u Šumaricama jer se u dramskom tekstu pojavljuju mlađi likovi, a radnja se dešava devedesetih godina prošlog veka kada je u tadašnjoj Jugoslaviji još uvek vladao nekakav prividni mir.
U tom smislu drama pokšava da objasniu kako mladi, koji na sreću nisu imali ovakva tragična iskustva, treba da se odnose prema zločinima. Zbog toga je i taj naslov „Nisam kriv što sam živ“, što su navodno reči koje je Mija Aleksić uputio majci kada je sa stratišta živ stigao kući, rekao je Milosavljević.
On smatra da, mirovne poruke koje se svake godine šalju iz Kragujevačkih Šumarica, i sličnih stratišta u svetu, kao da ne dopiru do gospodara rata i mira našeg vremena.
"Zaista je tragično da prostor koji se trudi da zadrži kulturu sećanja na počinjene zločine, ponovo postane poprište sličnih ili gorih tragedija od ove kragujevačke. Mi mislimo da smo svesni istorije, da smo u stanju da je sagledamo i da je pamtimo, ali ona nam se ciklično ponavlja. To je nešto što je strašno i užasno, a umentnicima ne preostaje ništa drugo nego da ponavljaju poruku „Dosta su svetu jedne Šumarice“, rekao je Milosavljević.
Režija je poverena Slađani Kilibardi, a u izvođenju drame „Nisam kriv što sam živ“ učestvuju kragujevački glumci. Autor muzike je Dragoslav Tanasković, a kostimografkinja Jelena Janjatović. Scenografija sadrži platna na kojima se nalaze fotografije poznatog nemačkog fotografa i umetnika Gotfrid Helnvajna.
Pre početka Velikog školskog časa, u crkvi Novomučenika kragujevačkih u Šumaricama, liturgiju je služio episkop šumadijski Jovan, kao i moleban kraj Spomenika streljanim đacima i profesorima.