Lijepa priča o jednoj kamenoj kući u Istri i njenom 12 godina dugom uređenju
Bračni par srednjih godina kupio je staro oronulo zdanje te ga punih 12 godina polako uređivao. Bili smo u posjeti, a oni su na ispričali svoju lijepu priču.
Kuću smo ugledali slučajno u prolazu kroz istarsko selo Radini. Bila je prilično oronula, smještena odmah uz cestu, na prvi pogled neatraktivna... A kada smo ju kupili, okolina je reagirala ovako: “Ova kuća ćevam se srušiti na glavu, u što ste se upustili?!”Tako nam govori bračni par srednjih godina iz Hrvatske, koji godinama živi i radi u Švicarskoj, i prisjeća se da su neko vrijeme razmišljali o kući za odmor upravo u Hrvatskoj.
SPONTANO UREĐENJE
Financijske mogućnosti bile su im, kažu, minimalne, a želje i maštanja o kući na moru beskrajna. Ugledavši kuću u selu Radini, iako se već na prvi pogled vidjelo da nije održavana i da treba obnovu, osjetili su iskru koja ih je potaknula na kupnju. No još nisu imali nikakvu ideju o preuređenju kuće pa je sve, kažu, teklo spontano.Uletjeli smo u veliki posao s početnom idejom: čistimo, vješamo avjese i useljavamo se.
Ali... kuća je bila starija od sto godina, podovi i prozori su propali, instalacije su bile loše... pa se pokazalo da ipak nećemo uspjeti realizirati naš plan. I tako je počela naša priča o uređenju kuće, koja je završila na dugom putu - kaže nam vlasnica.
ODMOR NA GRADILIŠTU
Ukupno kuća ima dva kata i potkrovlje te malu okućnicu. Vlasnica prepričava kako je kompletan unutarnji prostor s krovom srušen, uvedene su nove instalacije, a renovacija je zahvaljujući vlastitom trudu ispala financijski prihvatjiva.
Od početka grubih građevinskih radova do useljenja prošla susamo dva mjeseca, a samo uređenje potrajalo je nekoliko godina. Živjeli smo ili dolazili na godišnji odmor na gradilište - kaže vlasnica sa smiješkom i dodaje da je njezin suprug akademski slikari nikad se nije bavio građevinskim radovima, ali morao se prihvatiti posla. Na kraju su mu, kaže, radovi s radošću polazili za rukom.
Nismo nikoga konzultirali, nismo imali nikakav koncept, željeli smo prostor za život i odmor, za nas i djecu - kaže vlasnica i dodaje da je njezin suprug sve radove obavio sam, od tesanja zidova, oblaganja stepenica, bojanja zidova, zidanja dimnjaka preko tri kata...
A onda je, prema njezinim željama, izrađivao nove i obnavljao stare komade namještaja koje je vlasnica punainspiracije dovlačila s raznih otpada iz Švicarske. Tako je, primjerice, od otpadnih dasaka izradio dva velika stola u prizemlju. Kuhinja starijeg modela prebojana je također prema želji vlasnice, s tim da su pričvršćene nove ručkice, a nekadašnje su pločice zamijenjene armiranim staklom.
Što se tiče okućnice, posadili su smokvu, ružmarin, lavandu i staru maslinu koju su zapravo presadili kao poklon dragog susjeda. Na kraju su se početne negativne reakcije pretvorile u pozitivne, a okolina nam je prilazila s riječima: “Super ste odradili, je li ovo moguće?!” - priča i potvrđuje da su s malim financijskim sredstvima od nemogućeg stvorili nešto. I to vlastitim rukama.
PRODAJA KUĆE
Sada, kad je nakon punih 12 godina sve završeno, naravno da bismo puno toga mijenjali, jer smo u međuvremenu vidjeli još mnogo toga što nam je dopadljivo... No možda je najbolje ovako kako smo napravili. Ovo je naš original, što je uvijek bolje od kopije, zar ne? Tako barem kažu neki pametniji smije se vlasnica. Dodaje da su suprug i ona pred mirovinom, a put iz Švicarske postaje sve naporniji pa intenzivno razmišljaju u prodaji kuće.
Djeca imaju neke druge destinacije...U životu se uvijek nešto mijenja - zaključuje.
OD RUŠEVINE DO DOMA Lijepa priča o 12 godina dugom uređenju stare kamene kuće