Čeka li nas opet divljanje na utakmici?
Danas u Bordeauxu "vatreni" igraju sa Španjolcima, ali igrači i cijela zemlja s grčem u želucu očekuju tu važnu utakmicu Eura. Zašto?
Umjesto da priča o nogometu, cijela Hrvatska danima govori samo o onome što je nekolicina kratkopametnih učinila igračima, navijačima, državi bacanjem baklji i topovskog udara te o kazni Uefe. Hrvatski divljaci užitak igre godinama pretvaraju u vlastite orgije s ciljem promoviranja divljaštva kao legitimne borbe za "svoja prava".
Ima li ikakvog opravdanja za nasilništvo i uništavanje nogometnih čari poput nezadovoljstva HNS-om, Mamićem...?
Naravno da nema. Civilizirani svijet ne može funkcionirati po sistemu oko za oko, zub za zub, odnosno nasiljem. Zato su zabrinjavajuće poruke koje su se mogle čuti ovih dana, poglavito hrvatskih političara, nekih sportskih djelatnika, ali i pripadnika Torcide koji drže da je "možda to bilo preradikalno, ali ipak". Naprosto nema ipak. Državne institucije, ali i dio javnosti godinama imaju "razumijevanja za navijačke frustracije jer HNS nije po njihovu guštu" zaboravljajući da se "kvasac" nasilja lako može preliti i na druge nezadovoljnike kad shvate da se "tako mogu riješiti stvari".
Treba li problem navijačkih nereda konačno riješiti bez fige u džepu i bez razbuktavanja strasti nazvanih sukob juga i sjevera?
Potpuno je svejedno odakle dolaze divljaštvo i divljaci. U pravnoj državi oprosta za kaznena djela nema. Tim više čudi što ni u jednom segmentu društva i države nema javnog opravdanja za nasilje osim kad je riječ o tzv. braniteljima nogometa. Njima se godinama ne žele zamjeriti nadležni ministri svih boja niti klupski čelnici.
Treba li uvesti rigorozne kazne za nasilje na stadionima?
Mudri i iskusni kažu - da. U komentarima nakon "gostovanja" hrvatskih divljaka Francuzi su cijelu priču nazvali jednostavno "sportskim terorizmom koji ne zna riješiti hrvatska država".