Velike puške i hektolitri demonske krvi - Evo kako izgleda novi DOOM
Osam godina je prošlo od kad je po prvi put najavljen kao Doom 4, otkazan 2011. godine te iznova pokrenut kao novi projekt tvrtke id Software. Zaslužni za mnoge revolucionarne naslove tog žanra kao Wolfenstein, Quake, Rage i naravno Doom, id su služili kao primjer tvrtke koja se ne boji eksperimentirati i donjeti neke inovacije u žanru dominiranom generičnim i repetativnim naslovima kao Call of Duty. Ali kako se ovaj dugo očekivani naslov nosi sa mjerilima modernog standarda FPS žanra?
Dizajn ove igre nebi trebao začuditi nikoga tko je upoznat sa prijašnjim Doom naslovima, ali za svaki slučaj naglasit ćemo da ovo definitivno nije igra za mlađe od 18 godina. Od samog početka igra vas stavlja u opasno okruženje i daje vam vaše prvo oružje. U roku od nekoliko minuta počet ćete kidati glave, udove i ostale djelove tijela demona a akcija ne staje od tog trenutka.
Igra je nevjerojatno brza i prisutni su svi oni elementi stare škole FPS igara, od sakupljanja municije i med kit-ova do istraživanja svakog kutka određenih levela u potrazi za skrivenim tajnama. Ako ga zaigrate na PC platformi, očekujte veliki impakt na vaš procesor i grafičku karticu. Ako posjedujete neki stariji model preporučamo da smanjite kvalitetu sjena na minimum jer je razlika u kvaliteti slike nezamjetiva u usporedbi sa količinom sličica u sekundi koje ćete dobiti time. Osim toga, igra izgleda veoma dobro. Teksture su kvalitetno izoštrene a količina čestičnih efekata na ekranu je dovoljna da zapani svakog entuzijasta za grafikom.
Unatoč mračnom okruženju u kojem se igra bazira, dizajneri su do određene razine uspjeli Doom uljepšati velikom varijacijom boja i osvjetljenja. Igra također donosi i nekoliko inovacija prijašnjoj Doom formuli; Najveća među njima je je „glory kill“ mehanika, koja omogućuje da ozljeđenog demona ubijete rukama i time dobijete određenu količinu health pointova. To vam dozvoljava da se suočite sa velikom količinom neprijatelja bez potrebe za naglim prekidanjem akcije i bacanjem u potragu za sakrivenim med kit-om.
Koliko god se to nekima činilo djetinjasto, ima nešto nevjerojatno zadovoljavajuće u trenutcima kada nagazite demonu na glavu i promatrate kako ista biva spljoštena pod vašom čizmom. Oružja su dobila sistem progresije i višestruke načine na koji se mogu koristiti. Na primjer, pritiskom na lijevi klik miša pri korištenju običnog pištolja se oslobađa „super powered shot“ kojem treba duže vrijeme da ispuca, ali radi veću količinu štete neprijateljima. Ako isto napravite sa sačmaricom, ispalit ćete raketni projektil. Korištenje i nadograđivanje oružja je nevjerojatno zabavno a igra vas aktivno nagrađuje za korištenje svih elemenata koji su vam na raspolaganju.
Mehanike kretanja su dobro izgrađene. Doomguy se može primati i penjati na određene platforme, a na raspolaganju mu je i dupli skok, što omogućuje da neke neprijatelje napadnete iz različitih udaljenosti i dosegnete neke djelove levela za koje niste bili svjesni da postoje u prijašnjim pokušajima prolaska.
Najveći problem ove igre je ponekad repetativni level dizajn. Iako je prvih nekoliko puta nevjerojatno zabavno istraživati svaki kutak mape u potrazi za tajnim lokacijama i nadogradnjama, ovo veoma brzo postane repetativno i predvidivo a ponekad je previše pažnje posvećeno ubijanju nadolazećih valova neprijatelja. U nekim slučajevima vas igra zatvori u prostoriju i ne dopušta vam daljnju progresiju sve dok ne ubijete svakog neprijatelja koji preostaje.
Ne može se reći da u igri postoji nedostatak tipova neprijatelja. Igra vas konstantno suočava sa novim tipovima demona od kojih vam se ponekad sledi krv u žilama. Borbe s njima su dinamične i zabavne, bez trunke repeticije ili predvidivosti. Sve do nekih desetak sati u kampanji kada će vam porasti sumnja da su dizajneri ostali bez ideja i da ćete samo dobivati više i više demona koji svojim dizajnom podsjećaju na već viđene.
Još jedan veliki problem u igri predstavlja mapa. Bez sumnje ćete se izgubiti u nekim levelima koji svojim dizajnom podsjećaju na kakav labirint unatoč činjenici da je mapa prikazana u tri dimenzije. Neki će argumentirati da je to dio iskustva kojeg igra pruža ali nema nimalo zabave u lutanju i potrazi za izlazom, pogotovo kada mapa ne naglašava da postoje vrata koja priječe put na dijelu koji je prikazan kao otvoreni hodnik.
Završna riječ
Doom je dašak svježeg zraka na tržištu modernih pucačina. Napokon smo dobili FPS koji zahtjeva određenu razinu kompetentonsti u single-player kampanji i pruža dinamično i zabavno iskustvo. Unatoč određenoj razini repeticije Doom uspjeva zadržati sve one elemente koji su ga i u prošlosti činili jednom od najzabavnijih igara u ovom žanru. Ovo je igra koja se treba iskusiti u navratima od jednog ili dva levela po sesiji kako bi se izbjegao taj osjećaj repeticije i manjka raznolikosti. Ako ste fan ovog žanra nemojte si dopustiti da ne zaigrate ovu igru.