Tunguski meteorit: Kraj svijeta ili rat s Japancima?

Područje rijeke Podkamenaja Tunguska je nenaseljeno čak i po "mjerilima" središnjeg Sibira. Najbliži veći grad je Krasnojarsk (3352 km istočno od Moskve), a on je udaljen 640 km na jug od ovog mjesta. Kada je 30. lipnja 1908. godine iznad rijeke Podkamenaja Tunguska proletjelo i eksplodiralo ono što će se kasnije nazvati tunguski meteorit, u neposrednoj blizini epicentra eksplozije nije bilo ljudi.

To je bila velika sreća jer je po procjenama znanstvenika snaga eksplozije bila jednaka eksploziji 10-40 megatona trinitrotoluola, što je približno isto kao prosječna hidrogenska bomba. Udarni val oborio je šume u radijusu od 40 km od epicentra, a eksplozije su se čule u selima udaljenim 800 km. Zemlja se tresla u cijelom Sibiru. Dvadeset četiri sata poslije pada nebeskog tijela na cijeloj sjevernoj hemisferi su divljale magnetske bure, a na nebu su primijećeni srebrnasti oblaci, čudno blještanje i sijevanje.

 

Kraj svijeta ili rat s Japancima?

Sibirci koji žive u okolnim naseljima i lovci iz naroda Evenki bili su očevici čudne pojave. "Posrećilo" im se jer su lutali tajgom nekoliko desetaka kilometara od mjesta eksplozije. Oni su govorili o "vatrenoj kugli" koja je proletjela preko neba s jugoistoka na sjeverozapad, i o "pucnjevima" ili "gromu" u daljini. "Svi žitelji naselja su se u paničnom strahu sjatili na ulice, žene su plakale, i svi su mislili da je došao kraj svijeta", tako je list Sibir opisao reakciju naroda u jednom selu udaljenom 200 km od epicentra.

Istraživač Inokentij Suslov navodi riječi braće Čučanča i Čekaren iz naroda Evenki, iz roda Šanjagir, čiji se čum 30. lipnja nalazio 20 km od epicentra. "Drveće pada, smola na njemu gori, suho drveće na zemlji gori, sobov lišj gori... Svuda unaokolo dim štipa za oči, vruće je, vrlo vruće, može se izgorjeti. Jutro je bilo sunčano, nije bilo oblaka, naše sunce je jarko sijalo, kao i uvijek, a onda se pojavilo drugo sunce!"Njihov čum je odnio udarni val, a oni su se opekli, ali su ipak ostali živi.

Seljaci i Evenki nisu shvaćali što se događa. Pored mističkih verzija (kršćani su pretpostavili da je to Drugi Kristov dolazak, a pogani Evenki su pomislili da je na Zemlju sišao bog oluje Agdi), iznesena je i politička verzija da je tobože počeo Drugi rusko-japanski rat (pravi rat je okončan 1905, tj. tri godine ranije). U prvu ozbiljnu ekspediciju s ciljem da se prouči tunuguska anomalija znanstvenici su otišli tek 1927. godine, kada je bila već uspostavljena sovjetska vlast.

 

Gost iz svemira nije ostavio traga

Još uvijek se vode diskusije o prirodi tunguskog meteorita (ovo je uvjetni naziv jer nema dokaza da je to nebesko tijelo bilo meteorit). Stvar je u tome što nijedna ekspedicija koja je istražila teren na području eksplozije još uvijek nije našla ni krater na mjestu pada (koji bi morao biti ogroman), ni tvari za koje bi se sa sigurnošću moglo reći da su tragovi pada. Ogromno nebesko tijelo je u eksploziji praktički nestalo bez traga.

Danas postoje dvije glavne verzije o tome kakvo nebesko tijelo je eksplodiralo iznad rijeke Podkamenaja Tunguska: jedno je kameni meteorit, a drugo ledeni komet. Pretpostavku o kometu je između ostalih iznio i fizičar Genadij Bibin koji je preko 30 godina istraživao tungusku anomaliju. Time se objašnjava činjenica da nema kratera niti ikakvih ostataka, jer se komet sastojao od leda koji je uslijed tlaka i temperature Zemljine atmosfere potpuno uništen u eksploziji.

S druge strane, postoji verzija da ipak ima tragova meteorita. Talijanski znanstvenici sa Sveučilišta u Bologni su 2012. godine pretpostavili da malo jezero Čeko, koje se nalazi nedaleko od hipotetičkog epicentra eksplozije, zapravo i jest krater stvoren prilikom pada. Ruski znanstvenici su, međutim, 2016. godine utvrdili da je jezero postojalo i prije velike eksplozije.

Fizičar Ivan Murzinov s Ruske akademije kosmonautike "Ciolkovski" iznio je verziju po kojoj je meteor ušao u atmosferu Zemlje pod takvim kutom da nije udario u tlo nego je samo prošao kroz atmosferu. On pretpostavlja da su fragmenti meteora poslije eksplozije mogli razletjeti stotinama i tisućama kilometara od epicentra, "pasti u Atlantski ocean, pa čak i ponovno odletjeti u svemir".

 

Čitava lepeza verzija

Dok znanstvenici većinom rješavaju dilemu "meteorit ili komet", na drugoj strani se iznose i alternativna mišljenja. Tako postoji i verzija s izvanzemaljcima. Već 1946. godine je pisac znanstvene fantastike Aleksandar Kazancev objavio priču "Eksplozija", gdje pripovijeda kako je, po njegovom mišljenju, iznad rijeke Tunguska eksplodirao svemirski brod izvanzemaljaca s motorom na nuklearni pogon. Znanstvenici su skeptični prema ideji o "umiješanosti" izvanzemaljske civilizacije u tungusku anomaliju.

Postoje još egzotičnije verzije. Primjerice, manji broj istraživača smatra da je tunguski meteorit zapravo bio zgusnuta antimaterija i zato je prilikom sudara sa zemaljskom materijom potpuno uništen uslijed oslobađanja energije. Budući da se o antimateriji još uvijek ne zna mnogo, ovu verziju je teško sa sigurnošću potvrditi ili opovrgnuti.

Ima i onih koji smatraju da je eksplozija u zraku 1908. godine djelo Nikole Tesle, koji je u svojem američkom laboratoriju izveo moćan "energetski pucanj" u područje Aljaske kako bi provjerio svoj novi izum, ali je "promašio". Prema toj verziji, eksperiment nije uspio, pa je Tesla, užasnut razornim posljedicama, odlučio ne govoriti nikome o tome da ima bilo kakve veze s tunguskom anomalijom.

"Otprlike 30% istraživača smatra da je to bio meteorit, isto toliko tvrdi da je u pitanju komet, a ostalih 40% iznosi raznorazne hipoteze, između ostalog i fantastične", rezimira Ivan Murzinov. Danas, poslije više od jednog stoljeća, čovječanstvo je još daleko od objašnjenja eksplozije iznad rijeke Podkamenaja Tunguska, gotovo isto kao i oni seljaci i lovci koji su svojim očima vidjeli "vatrenu kuglu".

Ovaj tekst je dio serije tekstova pod nazivom "Russia X-Files" koju RBTH Hrvatska posvećuje zagonetkama, tajnama i anomalijama vezanim uz Rusiju.