"Bijelo vrijeme" na otoku Oljhon
Otok Oljhon je za budiste i šamane sveto mjesto. Na otoku je uvijek sunčano i ima samo trideset oblačnih dana u godini: od sredine prosinca do sredine siječnja. U tom se razdoblju Bajkal polako ali sigurno počinje zamrzavati; no led još nije dovoljno čvrst za vozila pa otok nije dostupan turistima. Bajkal je obavijen gustom maglom, a Oljhon i njegovi stanovnici privremeno su skriveni od vanjskog svijeta.
U praznini ovog otoka prekrivenog snijegom čovjek postaje mali dio većeg svijeta. Dani se prelijevaju jedni u druge bez kraja, dok mještani ubijaju vrijeme kućanskim zadacima.
Elena Anosova
Viktor svakog zimskog jutra ustaje u 7 sati, zagrijava peć i radi po kući.
Elena Anosova
Viktor je danas pripadnik starijeg naraštaja, naučio je na asketski način života i odbija da o njemu brine rodbina.
Elena Anosova
Viktor je nekad ribario na brodovima lokalne riblje tvornice, no ona je zatvorena.
Elena Anosova
Viktor živi s mačkom po imenu Vasilij, koji voli sudjelovati u svemu, od čitanja do pisanja pisama prijateljima.
Elena Anosova
Viktor radi vino od sibirskih bobica i soka od breze.
Elena Anosova
Na otoku Oljhon nema tekuće vode tako da do zamrzavanja mještani stoku vode do Bajkalskog jezera kako bi pita. U drugim slučajevima voda se donosi s kopna i pohranjuje na obali.
Elena Anosova
Jaki vjetrovi na obali otoka Oljhon savinuli su mnoge borove. Mještani ih nazivaju "hodajućim" stablima.
Elena Anosova
Na rtu Burhan možda ćete naići na 'sergije' - obredne stupove s trakama i žrtvama za duhove. Rt Burhan se smatra zemaljskom palačom vladara Tengerija (vladara Oljhona).
Elena Anosova
Jedan od objekata u zračnoj luci na Oljhonu. Ljeti je do otoka moguće doći iz Irkutska privatnim malim zrakoplovima. U sovjetskim vremnima su se takvi letovi odvijali jednom tjedno.
Elena Anosova
Ljeti pomorsku navigaciju na moru Mali (dio Bajkalskog jezera odvojen od otok Oljhon) regulira niz svjetionika. Na Bajkalu su velike oluje.
Elena Anosova
Spomen ploča utopljenom mladiću. Budući da se radi o burjatskom grobu, na njemu je ostavljena žrtva.
Elena Anosova
Skeletni trupovi ribarskih brodova, koji su nekoć pripadali lokalnoj tvornici ribe. Otvorena je 1932., no danas jedva da radi.
Elena Anosova
Otok je dom lokalne kozačke zajednice koja u miru koegzistira s Burjatima. Otok je uglavnom tolerantan prema svim vjerama: budizmu, šamanizmu i kršćanstvu.