Umrijeti za život bez rata: Doktorica Liza
Kada je predsjednik Putin 8. prosinca uručio Jelizaveti Glinki jednu od najviših nagrada Ruske Fedeacije, Državnu nagradu za zaštitu ljudskih prava, čuvena doktorica Liza održala je kratak govor, i on nije bio nimalo trijumfalan. "Sutra putujem u Donjeck, a zatim u Siriju", ozbiljno je rekla ona. I još je rekla da je rat "pakao na zemlji". "Mi nikada nismo sigurni da ćemo se vratiti živi".
Izvor: YouTube
I zaista se nisu vratili. Zrakoplov Tu-154, u kojem je doktorica Liza letjela u sirijski grad Latakiju s lijekovima za sveučilišnu bolnicu, srušio se nad Crnim morem 25. prosinca ujutro. Poginuli su svi putnici i članovi posade.
U miru
Smrt Jelizavete Glinke potresla je rusko javno mnijenje. Dobrotvori, kolege i poznanici doktorice Lize na internetu pišu komentare prepune tuge i dubokog poštovanja. "Ona je bila čudo. Ona je kao poruka s neba koja govori o vrlini", napisao je u nekrologu Mihail Fedotov, šef ruskog Vijeća za ljudska prava.
Jelizaveta Glinka je po zanimanju bila reanimatologinja. Tijekom 1980-ih se zajedno s mužem preselila u SAD, gdje se upoznala s radom hospicija. U to vrijeme je na postsovjetskom prostoru briga o neizlječivim bolesnicima bila tek u povojima. Po povratku iz SAD-a doktorica Liza sudjelovala je u radu moskovskih hospicija. Osnovala je prvi hospicij u Kijevu. "Svakom čovjeku treba biti omogućeno pravo da umre dostojno i u miru, kada za to dođe vrijeme", govorila je ona.
Glinka je 2007. godine osnovala dobrotvornu organizaciju "Pravedna pomoć". Fond još uvijek djeluje, pomaže neizlječivim bolesnicima, usamljenim starim ljudima, invalidima i beskućnicima. Svake srijede suradnici ovog fonda odlaze na moskovske željezničke stanice, gdje besplatno pregledaju, hrane i liječe beskućnike, koji ne dobivaju nikakvu pomoć države i društva.
Izvor: Ilja Pitalev / RIA Novosti
U ratu
"Glinka smatra da je pravedna samo ona pomoć koja se može pružiti svakome kome je potrebna", piše novinarka Katerina Gordej, koja je dobro poznavala doktoricu Lizu. Doktorica i njen fond su se zaista trudili pomoći svima. Oni su 2010. godine prikupljali pomoć za osobe čija je imovina stradala u šumskim požarima, a 2012. godine za one koji su ostali bez krova nad glavom nakon poplave u Krimsku. Kada je 2014. godine počeo rat na istoku Ukrajine, Glinka nije mogla ostati po strani.
Doktorica Liza je dvadesetak puta odlazila u zonu raketnih napada i riskirala svoj život da bi izvukla bolesnu djecu iz bolnica koje su se našle u samom centru borbenih djelovanja. Tako su djeca evakuirana uz pomoć Glinke i njezinih suradnika.
Doktorica Liza se nije bavila politikom. "Ja nisam ni na čijoj strani, ja sam na strani slabe i bolesne djece koja su iz nekog razloga ostala bez pomoći", rekla je ona u intervjuu za Kommersant FM. Rekla je i da bi sve političare koji su izazvali rat odvela na odjel za reanimatologiju gdje leže ranjena djeca iz Donjecka i pokazala bi im što su učinili.
Izvor: Sergej Pivovarov / RIA Novosti
Tamo gdje je najteže
Jelizaveta Glinka nije pravila razliku između ljudi koji umiru hospiciju, beskućnika i djece iz Donbasa ili Sirije. Ona se trudila pomoći svakome i osobno kontrolirati cijeli proces pružanja pomoći. "Ona je bila uspješna liječnica, voljena žena i žena koja voli, sretna majka trojice sinova. Mogla je i ne putovati u Siriju tjedan dana prije Nove godine", piše Gordej. Ali za Glinku je bilo važno da bude tamo "gdje je ljudima najteže, gdje im treba pomoć i gdje je ta pomoć moguća". Upravo zato je ona i bila u zrakoplovu Tu-154 tog sudbonosnog jutra 25. prosinca.
Doktorica Liza je 8. prosinca održala govor povodom nagrade koju je dobila, i u tom je govoru spomenula ratne strahote i stradanje djece u Donbasu i Siriji, a također je i nehotice predskazala svoju smrt. Pa ipak, ona je taj govor završila riječima punim optimizma: "Uvjereni smo da dobrota, suosjećanje i milosrđe funkcioniraju moćnije od svakog oružja. Hvala vam".