Kako steći status "najljepšeg sela u Rusiji"?
Na prilazu selu Vjatsko (300 km od Moskve i 38 km od Jaroslavlja) autobus nailazi na piramidu od bačvi. Netko na zadnjem sjedištu objašnjava suputniku da je Vjatsko "prijestolnica ruskih krastavaca", a da su bačve simbol ovdašnjeg uspješnog uzgajanja ovog povrća. Krastavci su, doduše, jedina pojava po kojoj ovo naselje nalikuje na svako drugo naselje iz unutrašnjosti Rusije. U svakom drugom pogledu Vjatsko se izdvaja od ostalih sela. U njemu su objekti građeni praktički po planu tipičnom za grad - u centru su masivne kamene kuće gradskog tipa, bez međuprostora, s ukrasima na pročeljima u stilu kitnjastog baroka. Zvuči nevjerojatno, ali gotovo polovica (54 od 114) zgrada u Vjatskom ima status spomenika arhitekture. Selo ima 10 muzeja, ima hotel koji je smješten u tri objekta, ima restoran, kino dvoranu i ljetnu pozornicu za predstave. Mnoga ruska sela nemaju ni asfaltiranu cestu, da i ne govorimo o muzejima i restoranima.
Raspad kolhoza
Selo Vjatsko tek je odnedavno tako lijepo uređeno. Tijekom 1990-ih raspao se ovdašnji kolhoz u kojem su radili mještani, i Vjatsko je postupno propadalo, a žitelji su odlazili na druga mjesta ove oblasti gdje su uvjeti za život bili bolji. Mještanka Nina Maljceva ispričala je za RBTH Hrvatska da se sjeća sovjetskog razdoblja kada je u Vjatskom funkcionirao kolhoz "milijunaš", postojala je škola i bilo je dosta društvenih aktivnosti. A zatim, tijekom 1990-ih "sve je krenulo nizbrdo", kaže Nina. U poljoprivredu se nije ulagalo, a škola je zatvorena.
Promjene su počele 2006. godine, kada je u selo došao poduzetnik Oleg Žarov sa suprugom Larisom Kovaljenko. Oni su htjeli kupiti vikendicu i restaurirali su "zgradu s lavovima" koja je opustjela poslije požara. To je kuća na kat s dekorativnim reljefima na pročelju u vidu lavljih glava. Zatim su se zainteresirali za povijest Vjatskog, da bi 2008. godine otvorili Muzej ruske poduzetnosti i pozabavili se restauracijom povijesnog centra sela. Kupovali su zemljišta, gradili nove kuće s ukrasima na pročeljima u "jaroslavskom stilu". Žarov je 2012. godine dobio državnu premiju za obnavljanje sela, koju je odmah uložio u restauraciju ovdašnje crkve.
Vatrogasna postaja u selu Vjatsko / Izvor: Lori / Legion-Media
Mještanka Svetlana radi u muzeju "Dom seljaka i trgovca Gorohova". Ona priča da je Žarov ovdje u početku tretiran kao čudak. "Centar je bio zarastao u koprivu. Mi nismo vjerovali da se naselje može obnoviti. Sada smo mu svi zahvalni, naravno, sada je ovdje sve lijepo uređeno".
Muzej "Dom seljaka i trgovca Gorohova" / Izvor: Oleg Smislov / RIA Novosti
Ljekovito kupanje
Umjesto nekadašnjeg kolhoza sada najviše radnih mjesta u Vjatskom osigurava povijesno-kulturni centar. Selo ima oko 1000 žitelja, a u njega svake godine dođe 100 000 turista. Samo na Bogojavljenje ovdje dođe 3-5 tisuća ljudi. Toga dana, po tradiciji, vjernici u cijeloj Rusiji ulaze u vodu na mjestima gdje je za tu priliku posebno izrađen otvor u ledu. Prošle godine se čak morala angažirati i policija kako bi regulirala ogroman broj ljudi koji su došli i željeli ući u izvor s ljekovitom vodom, po kojem je Vjatsko također poznato. Specijalno za tu priliku je sve pripremljeno u starom zdanju kovačnice, napravljenom od crvene cigle. Ono ima lijepe svodove, kaljevu peć i ikone. Larisa Kovaljenko priča da se povijest ovog sela u velikoj mjeri odrazila na poseban lokalni mentalitet. Naime, ovdje nikada nije bilo kmetstva - većina seljaka je trgovala ili se bavila zanatom. "Oko 30% svih ukrasa na pročeljima u Sankt-Peterburgu napravili su majstori iz Vjatskog", s ponosom pričaju u ovdašnjem muzeju. A čuvenim vjatskim krastavcima opskrbljivan je čitav sjeverozapad carstva. Tradicija uzgoja krastavaca sačuvala se i u sovjetsko vrijeme. Od novca zarađenog na krastavcu obitelji su mogle kupiti automobil.
Izvor: Oleg Smislov/RIA Novosti
Elektronsko zvono
Jedan od najtežih razdoblja u povijesti sela bilo je formiranje sovjetske vlasti. Tada je bogatim seljacima oduzimana zemlja i po cijeloj Rusiji su crkve dizane u zrak. Žiteljima Vjatskog je pošlo za rukom sačuvati crkvu Kristovog uskrsnuća iz 18. stoljeća i starovjersku crkvu posvećenu ikoni Presvete Bogorodice. Crkva uskrsnuća je sada obnovljena. Štoviše, zvonik je opremljen najsuvremenijom elektroničkom opremom, tako da mu sada nije potreban zvonar, jer se zvonima može upravljati s aplikacije u mobitelu. Ali i pored toga, vrijedi se popeti na zvonik, naročito u sumrak, kada se uključuje osvjetljenje povijesnih zdanja. Pod noćnim osvjetljenjem dolaze do izražaja ukrašena pročelja starinskih zgrada vatrogasne postaje, hotela i restorana. U sumrak Vjatsko postaje nešto više od lijepo uređenog sela. Tada ono djeluje kao panorama svega lijepog što postoji u Rusiji.
Crkva Kristovog uskrsnuća / Izvor: Lori/Legion-Media