DR. PLAZONIĆ ZA JUTARNJI PIŠE O ZABRINJAVAJUĆOJ POSLJEDICI ZARAZE 'Korona ne ugrožava samo pluća, u ogromnoj je opasnosti i srce oboljeloga'
VODEĆI KARDIOLOG - Nedavno objavljena istraživanja pokazala su da je citokinska oluja važan element kojim tijelo napada virus, a koji može značajno oštetiti srce i tako utjecati na tijek i ishod bolesti
Ne samo da je virus SARS-CoV-2 opasan za pluća, nego je sve više dokaza da može ozbiljno ugroziti kardiovaskularni sustav. Naime, premda je poznato da starije osobe s kroničnim bolestima imaju najveći rizik od teških komplikacija i smrti u slučaju zaraze virusom SARS-CoV-2, dio teških slučajeva i smrti znanstvenici dosad nisu mogli objasniti starošću, kroničnim bolestima, pa čak ni težinom izazvane upale pluća.
Pokazalo se, među ostalim, da osim teške respiratorne infekcije, SARS-CoV-2 kod nekih pacijenata može prouzročiti citokinsku oluju kao nekontroliranu i iznimno jaku upalnu reakciju koja, neovisno o invaziji virusa, oštećuje različite organe.
Ishod bolesti
Tome u prilog govore i nedavno objavljena istraživanja, prema kojima je citokinska oluja važan element kojim napada virus, a nije vezan uz dob ili postojanje kroničnih bolesti te može značajno oštetiti srce i tako utjecati na tijek i ishod bolesti. I ne samo to, nego i prouzročiti pogoršanje kroničnih te izazvati nove kardiovaskularne bolesti. Analiza postojećih podataka pokazuje da 12 posto svih zaraženih osoba ima određeni stupanj oštećenja srčanog mišića. Što se tiče teških oblika bolesti, u 61 posto slučajeva razvije se ozbiljno oštećenje pluća (tzv. akutni respiratorni distres sindrom - ARDS), no čak u 44 posto tih bolesnika javljaju se aritmije ili drugi srčani poremećaji što se dosad teško moglo objasniti.
U prijašnjim epidemijama koje su bile izazvane nekim drugim virusima iz korona obitelji opisani su infarkti srca, slučajevi duboke venske tromboze i plućne tromboembolije, ali i pojačano javljanje akutnih srčanih bolesti nakon smirivanja infekcije. No, najnovija istraživanja kažu da je kod 39 posto bolesnika s infekcijom SARS-CoV-2 pronađen genski materijal virusa u tkivu srca, što znači da virus izravno napada srčani mišić, uzrokuje miokarditis kao upalu srca koja može teško oštetiti njegovu funkciju kao organa-pumpe i izazvati zatajenje.
Drugi, posredni mehanizam temelji se na citokinskoj oluji kod koje se javljaju vrlo visoke razine upalnih molekula u krvi, citokina, a među njima je jedan od vodećih interleukin-6 koji izaziva cijeli niz razarajućih upala.
Ne bi li se utvrdio stupanj oštećenja srca u laboratorijskim nalazima, utvrđuju se troponimi i natriuretski peptidi, a nedavna istraživanja su pokazala da su razine tih peptida više što je viši intenzitet upalne reakcije (citokinske oluje) u organizmu. Tu povezanost oštećenja srca i jačine upale dodatno podupiru neki klinički podaci koji ujedno predstavljaju i značajna upozorenja.
Tako su krajem ožujka, na temelju analize bolesnika liječenih od Covida-19 u Seventh Hospital u Wuhanu, objavljeni znanstveni podaci o tome da bolesnici koji su prije bili zdravi imaju lošiju prognozu ako su im povišene vrijednosti troponina kao biljega akutnog oštećenja srca, nego bolesnici s kroničnom bolešću srca koji tijekom infekcije Covida-19 nisu imali povišene vrijednosti troponina.
Začepljenje arterija
Nagli i značajni porast troponina kod tih bolesnika odgovarao je tipičnoj dinamici (nagli porast, visoke postignute vrijednosti) koju vidimo kod akutnog infarkta miokarda. Kod tih bolesnika nije bilo začepljenja koronarnih arterija kao uzroka infarkta, nego je oštećenje srčanog mišića bilo posljedica virusne upale srca ili oštećenja srca zbog citokinske oluje. To govori da se kod zaraženih koronavirusom treba redovito kontrolirati vrijednosti troponina i na vrijeme ultrazvukom otkriti oštećenje srca ne bi li se što prije krenulo s intenzivnom terapijom.
S obzirom na činjenicu da virus SARS-CoV-2 ulazi u stanice čovjeka preko receptora iz renin-angiotenzinskog sustava, na koji djeluju najčešće propisivani lijekovi za povišen krvni tlak iz skupina ACE-inhibitora i ARB-ova, bilo je pitanje treba li promijeniti terapiju svim kroničnim pacijentima, ali pokazalo se da nema razloga te da ih treba nastaviti liječiti prema važećim smjernicama i preporukama stručnih društava.