PRVI U HRVATSKOJ SU OBRANILI DOKTORAT PUTEM INTERNETA Zbog pandemije koronavirusa do doktorata su došli na drugačiji način, evo kako se sve odvijalo

SVE NA DALJINU - Iva Nenadić i Mario Munta ovih su dana obranili svoje doktorske disertacije na potpuno novi način, zbog pandemije koronavirusa, sve se odvijalo putem aplikacija

Bio je 30. ožujka kada je tada doktorandica, a danas doktorica Iva Nenadić bila spremna za obranu svoje doktorske disertacije. Ovom, za svakog člana akademske zajednice vjerojatno najvažnijem trenutku u obrazovanju u Ivinu su slučaju svjedočili profesori komisijskog povjerenstva za njezin rad, zatim tajnik i zapisničar, nekoliko kolega sa studija te nekolicina drugih zainteresiranih koje je jednostavno zanimala njezina tema.

Sveukupno je obranu pratilo oko 15 ljudi. Ne bi to bilo ništa neobično da trenutno nismo usred globalne pandemije koronavirusa, pa se Iva sa svojom komisijom i svjedocima nije sastala, kako to obično biva, u nekoj svečanoj fakultetskoj vijećnici, nego su se u nekoliko klikova povezali preko aplikacije Zoom. Nakon nešto više od dva sata, koliko je trajala cijela procedura i njezino izlaganje, Iva je dobila titulu doktorice te postala vjerojatno prva osoba u Hrvatskoj kojoj je to uspjelo preko internetske veze.

- Atmosfera je bila iznimno pozitivna, a svi smo se osjećali kao da svjedočimo povijesnom trenutku - kaže Nenadić.

Datum obrane je u dogovoru s profesorima zakazala još početkom ožujka, kada još uvijek nije bilo sasvim jasno u kojem će se smjeru razviti cijela situacija i kada mjere zaštite od koronavirusa nisu bile ni blizu onoga gdje su danas.

- Kako se datum približavao, bilo nam je sasvim jasno da nema šanse da se obrana dogodi po uobičajenoj proceduri. Svjedočimo tome da se danas vlade sastaju online, tako se održavaju nastava, kolokviji, ispiti, sve se preselilo na internet, logičan je slijed bio da i sami iskoristimo prednosti koje nam daje tehnologija - kaže Iva, objašnjavajući da je najprije uputila pismeni prijedlog na adresu Sveučilišta u Osijeku, koje ga je vrlo brzo i prihvatilo.

Apokaliptična atmosfera

Prije obrane smo napravili test, a odlučili smo sve izvesti preko aplikacije Zoom, koja ima najbolje tehničke funkcionalnosti za situacije poput ove zbog toga što omogućuje prikaz PowerPoint prezentacije. Nije bilo nikakvih problema, veza nije pucala niti je bilo zvučnog odmaka - priča Iva. Njezin su rad ocjenjivali mentori, profesorica Marijana Grbeša i profesor Mato Brautović, te članovi komisije, profesori Božo Skoko, Domagoj Bebić i Pero Maldini.

- Bilo nas je, dakle, iz Osijeka, Istre i Zagreba. Sve je bilo kao i na standardnoj obrani, pa je poziv za sudjelovanje bio javan. Mogao se uključiti tko god je htio, a neki su to i učinili, pa je u razgovoru bilo nekoliko ljudi koje ne poznajem - kaže. Ona je inače asistentica na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, na kolegijima Medijske politike te Data Driven Strategic Communication. Doktorirati je odlučila iz svojeg fakultetskog ureda.

- Nisam bila doma jer sam imala bojazan oko internetske mreže.

Doma se većinom svi spajamo na Wi-Fi mrežu, a ne preko žice. Puno se bavim tehnologijom, vjerujem u nju i mislim da je ona iznimno pozitivna stvar ako ju adekvatno koristimo, no u ovom slučaju sam htjela ukloniti svaku mogućnost da dođe do tehničkih poteškoća. Tako da sam otišla u ured u Fabkovićevoj ulici u Zagrebu, u kojem imam žičanu internetsku vezu - priča Iva. A u međuvremenu je Zagreb pogodio i snažan potres.

- U zgradi me je dočekala žbuka po podu, a nije bilo ni grijanja. Bila sam sama u cijeloj zgradi. Osjećaj je bio vrlo dramatičan, atmosfera apokaliptična, a uvjeti gotovo ratni. No, čak mi je zbog svega toga nekako i bilo lakše fokusirati se isključivo na ono što je doista bitno - kaže. Iako su okolnosti bile doista neobične, svoj je akademski uspjeh ipak proslavila, uz prilagodbe na situaciju.

- Već neko vrijeme ne izlazimo iz stana kad to nije nužno, tako da smo si suprug, sin i ja napravili večeru. Imali smo bocu kvalitetnog talijanskog vina, pa smo nas dvoje i nazdravili - priča Iva, čiji je doktorski rad, najkraće rečeno, bio sveobuhvatna analiza kojoj je bio cilj razumjeti procese koji se događaju kada novinari koriste društvene mreže, s fokusaom na Twitter.

Kako se ozbiljno bavi tehnologijom, a i na vlastitom je primjeru posvjedočila koliko ona može biti korisna u obrazovanju, Ivu moramo upitati misli li da nas ova iznimna situacija može naučiti kako bolje iskoristiti potencijal kojeg imaju online platforme.

– Stvari i idu u smjeru da se dio obrazovanja, ali i drugih aktivnosti, odvija na internetu. Možda se to ne događa u najvećoj mogućoj mjeri, ali su baš zato ovakve situacije zanimljive da vidimo koliko toga doista možemo preseliti na mrežu i da počnemo kreativnije razmišljati. Da ustanovimo koja bi kombinacija online modela i fizičke interakcije bila optimalna za obrazovanje ili nešto drugo. Teško je svu nastavu staviti online, mislim da to nije dobro za koncentraciju, ali vjerujem i da postoji potencijal u tome da puno više koristimo online platforme za učenje – zaključuje.

A sve što je doživjela Iva 13 dana ranije bio je scenarij kojeg je prolazio i Mario Munta, također asistent na FPZG-u, konkretno na Odsjeku za javne politike, menadžment i razvoj. On je 17. ožujka postao doktor politologije na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti.

- Do tjedan dana prije obrane bilo je neizvjesno hoćemo li uopće obranu održati fizički iako su svi već imali kupljene avionske karte.

U tjednu ususret obrane kriza koronavirusa upravo je eskalirala u Europi. U svega nekoliko dana sveučilišta diljem Europe su se počela zatvarati, države su počele uvoditi restrikcije kretanja i ulaska nedržavljana u zemlju. Izrazito profesionalna koordinatorica na mome sveučilištu na vrijeme je prepoznala situaciju, kontaktirala nas i osigurala B-opciju obrane. U roku sat-dva, članovi povjerenstva i ja složili smo se da odgoda ne dolazi u obzir i preventivno smo odlučili da obranu selimo online. IT služba je nedugo nakon generirala poveznicu na online obranu i sve je bilo spremno - prisjeća se Mario.

Za razliku od Ive, kod njega nije bilo publike, osim onih koji su imali obavezu biti prisutni.

- Nažalost, obrana se odigrala u najnezgodnijem mogućem periodu, vjerojatno u trenutku kada su se svi počeli suočavati s ozbiljnošću krize i tek počeli snalaziti u bespućima online nastave. Iako je bila javna, obrani su prisustvovali samo članovi povjerenstva, moj mentor i ja. Povezali smo se iz svih dijelova Europe. Moj mentor, profesor Puetter, javio se iz Flensburga sa sjevera Njemačke. Vanjski član, profesor Zeitlin, priključio se iz Amsterdama. Ostali članovi povjerenstva javili su se iz Budimpešte, a ja iz Zagreba - kaže Mario, koji je u svojoj disertaciji empirijski istražio utjecaj europskog semestra na politike zapošljavanja u Srednjoistočnoj Europi.

Prva u povijesti sveučilišta

Obrana je trajala tri sata, a odvila se preko aplikacije Bluejeans.

- Sva online nastava i online događaji na CEU-u održavaju se preko te aplikacije. Procjena je da je riječ o pouzdanoj aplikaciji koja nije dostupna za besplatnu uporabu pa je i opterećenje na sustav manje za razliku od nekih drugih - tumači. Koliko mu je poznato, njegova je obrana bila prva u povijesti sveučilišta održana u potpunosti na daljinu.

- Inače, uobičajena je praksa da se u slučaju spriječenosti, i to najčešće vanjskog člana povjerenstva, toj osobi omogući prisustvovanje na daljinu. Nikada se nije desilo da se baš svi sudionici obrane uključe preko aplikacije za videokonferencije - kaže.On je doktorirao iz vlastitog doma i bio sam u prostoriji dok je branio svoju disertaciju.

- Supruga je bila u drugoj prostoriji u iščekivanju Godota. Kad sam shvatio da se bliži trenutak kada će me proglasiti doktorom znanosti, pozvao sam je u sobu. Počela je skakati po stanu i slikati me za laptopom, a ja sam se mučio da zadržim ozbiljnost i jedva se suspregnuo da ne prasnem u smijeh - govori nam, pa nastavlja:

- Bizarna je cijela ta situacija. Obrana disertacije na daljinu izaziva u vama mješavinu osjećaja. S jedne strane ste silno razočarani što, nakon tolikih godina rada, niste dočekali tu uobičajenu potkrjepu u obliku svečanosti obrane, neposrednosti i neformalnog druženja po završetku obrane. S druge strane, i bez obzira na neuobičajen format obrane, svejedno vas obuzmu osjećaji ushićenosti i iščekivanja, a na kraju i olakšanje i ponos - kaže. Restorani i kafići su tada već su bili zatvoreni, pa zbog situacije s koronavirusom nije moglo biti proslave kakve se priređuju inače.

- Supruga i ja smo nazdravili otvaranjem vrhunskog viskija s našeg putovanja u Americi- kaže Mario.