STIPAN TADIĆ U NEW YORKU: ŠTO SLIKAM U EPICENTRU PANDEMIJE Šest dana nisam izišao iz stana, u karanteni pripremam online izložbu o virusima
Studira na Columbiji - Jedan od naših najboljih slikara mlađe generacije Stipan Tadić trenutačno je na dvogodišnjem programu MFA iz vizualnih umjetnosti na američkom sveučilištu Columbia, inače, nakon Harvarda, drugom po prestižu u Americi.
Jedan od naših najboljih slikara mlađe generacije Stipan Tadić trenutačno je na dvogodišnjem programu MFA iz vizualnih umjetnosti na američkom sveučilištu Columbia, inače, nakon Harvarda, drugom po prestižu u Americi.
Studirajući na sveučilištu koje se ubraja u američki Ivy League, naš se umjetnik našao u jednom od najvećih žarišta epidemije. U New Yorku, gdje je Columbia smještena, prema objavljenim se podacima nalazi gotovo polovina broja zaraženih koronavirusom u cijelim Sjedinjenim Državama; zaraženi su deseci tisuća, brojke rastu. Inače prenapučen grad sablasno je prazan, tako vidimo na snimkama koje obilaze svijet. No, nije sasvim prazan.
Naime, ovo su prizori koje gleda umjetnik koji već šesti dan nije izišao iz kuće, a svijet oko sebe promatra sa svojeg prozora u Harlemu, gdje živi u kampusu vezanom uz matično sveučilište: “Grad je definitivno sve pustiji. Sada, u trenutku našeg razgovora, u New Yorku je oko 14 sati i ulice Harlema su, inače, prepune u ovaj sat. Danas je manje automobila, manje biciklista kojih je, inače, mnogo u ovom dijelu grada, manje je ljudi na ulici. Ulice su poluprazne. No, svako malo gledam ljude koji vani džogiraju. Kao da ne mogu prestati trčati ni sad kad je izolacija najbolje rješenje”, kaže pomalo iznerviran zbog onih koji ne poštuju naredbe da se ostane doma dok pandemija ne prođe.
Uči u samoći
No, nervozan je isključivo zbog toga. Njemu izolacija ne pada teško. Dapače. Umjetnici su i inače priviknuti na rad u samoći ateljea.
Tadić je smješten tik uz Sveučilište Columbia, u stanu je od osamdesetak četvornih metara. Donedavno je imao cimera, no cimer je otišao. Kako kaže: “Prevelik je to prostor za mene samog. To su čudni stari stanovi koji su građeni tako veliki, a za život dvoje ljudi.”
Vrijeme samoće, kaže, koje mu je na raspolaganju iskoristit će za osobnu produktivnost, za nadgradnju, najbolje što može.
“U svoj atelje koji se nalazi na sveučilištu ne mogu, a kako su tamo sve moje slike na kojima trenutačno radim, ni do njih ne mogu. No, zato slušam mnoga predavanja s Columbije koja se sva održavaju online. Ima nas stotinjak studenata, doslovce smo iz cijelog svijeta. Nedavno smo slušali o povijesti srednjovjekovne umjetnosti, pa sada dodatno čitam nešto o tome. Ovih smo dana imali i predavanje o tome kako je nekadašnja Jugoslavija napustila SSSR, što mi je bilo jako zanimljivo jer o tome nisam puno znao. Učili smo i o maoizmu u Kini, pa čitam nešto i o tome.”
Kako šest dana uopće nije izišao iz kuće, skuha ono što ima u hladnjaku. Sam zna dobro kuhati, snalazi se. Ima u frizeru još smrznute hrane, a grah je jeo, kaže, tri dana zaredom. Grah je ionako bolji kad odstoji. “Meni izolacija ne pada tako teško jer ionako kad stvaram budem sam. A sad ću iskoristiti priliku da radim ono za što nisam imao vremena.”
Ne izlazi pa ga pitamo kakav je dojam stekao putem medija, vlada li u New Yorku atmosfera straha, panike. “Televizor doma nemam niti mi je potreban. Situaciju više pratim online, čak i puno više preko hrvatskih medija. Jako me zanima i ono što se događa u Hrvatskoj, a posebno vezano uz potres. Mediji su ovdje, inače, katastrofa, ne mogu ih, zapravo, ni gledati. Odnosno, izbjegavam biti previše izložen američkim medijima. Kad sam prije ‘lockdowna’ izlazio u kafiće, znao bi u njima biti upaljen televizor s američkim news programima. Kad bih gledao, zbog većine tih programa činilo bi mi se da je svijet neprestano u nekoj panici, da je uvijek crvena zona, da je uvijek frka.”
Nema televizor
Gleda, kaže, isključivo filmove online. I vijesti prati online. Preko društvenih mreža doznaje što rade njegovi prijatelji. I oni u Hrvatskoj i oni u Americi: “Imam ovdje sjajnu ekipu, no ostajemo doma. Prije dva tjedna sam posljednji put prošetao Harlemom s jednim dobrim prijateljem, a sada svi komuniciramo isključivo virtualno”, govori i nastavlja: “Ne izlazi mi se van, čuvam se, prije nekoliko godina bio sam ozbiljnije bolestan, i dobio sam jak dojam o tome kakav je taj strah.”
Kad je prije šest dana, ipak, otišao nakratko u dućan imao je zaštitnu masku koju mu je dala prijateljica: “Jednu mi je masku dala prijateljica Kineskinja koja ju je naručila iz svoje zemlje. Drugu pak prijateljica iz Južne Koreje koja sama šije maske, okolo ide autom i dostavlja ih. Sve čini besplatno, kako bi pomogla svojim kolegama sa studija.”
Velik je problem u Americi zdravstveni sustav. Kako govori Tadić: “Zdravstveni sustav je skup i nije za sve. Velik postotak je zakinut za zdravstvenu skrb. Neki nemaju ni vezu sa sustavom i njih je teško uopće kontrolirati. A bogati Amerikanci ionako su otišli u svoje vikendice u šume, napustili su grad.”
Je li mu palo na pamet da bi se vratio doma, u Hrvatsku? “Pomislio sam na to, no bilo bi krajnje neodgovorno od mene da sada napuštam mjesto boravka. Uostalom, i to je jedno životno iskustvo, biti u New Yorku u vrijeme ‘lockdowna’.”
Sjajan pogled kroz prozor
Iako je, dakle, zatvoren u svojem njujorškom stanu, ima dosta narudžbi za svoj rad. Kako kaže: “Postoji jedna galerija u Los Angelesu koja se zove ‘Steve Turner’. I inače pratim suvremene autore koje izlažu i smatram da je odlična. Preko jedne prijateljice došli su kod nas nekolicine u ateljee pogledati što radimo. Odabrali su nas pet-šest. I od nas su naručili da napravimo online izložbu čija će tema biti virus. Online izložba čini mi se kao sjajna ideja jer su ovih dana svi na internetu. Namjeravam poslati nekoliko radova za taj projekt. Jedan je moj autoportret s maskom na licu uz pogled kroz prozor. Živim na prvom katu i imam sjajan pogled kroz prozor. Gledam željezni most, nadvožnjak, lokalni dućan, autobus kako se parkira, zidove izlijepljene plakatima koji su donedavno pozivali na koncerte jazza u ovom dijelu grada, veliko gradilište, zgradu koja se tek podiže, projekt tzv. social housinga koji potpisuje poznati talijanski arhitekt Renzo Piano. Ta nova zgrada upravo i izgleda kao da je došla direktno iz talijanskog dizajnerskog ureda i isprintala se u 3D printu. Meni većina te nove arhitekture tako i izgleda, kao da je isprintana”, objašnjava. Renzo Piano, podsjetimo, projektirao je čak tri građevine za noviji dio kampusa Columbije, nazvan Manhattanville.
Inače, kad nema izolacije, život je u Harlemu za Stipana Tadića sjajan: “Neki ga smatraju opasnim, no meni je ovdje dobro, uklopio sam se. Još imam mogućnost vidjeti ostatke starog Harlema, života kakav je nekad ovdje bio, no sve se ubrzano mijenja kao posljedica gentrifikacije. Meni je drago da ga vidim ovakvog, da još mogu osjetiti taj dio starog Harlema”, kaže umjetnik koji je već dulje vrijeme u New Yorku. U svibnju je trebao završiti studij, no to će se, po svoj prilici, ipak oduljiti.
Crta stripove
Osim za galeriju iz Los Angelesa, radi i za jednog njemačkog izdavača, riječ je o stripu na nekoliko stranica koji govori o životu u Novom Zagrebu na anegdotalan način.
Radi i jedan projekt za Zagreb, za Mediku, za festival OHOHO: “Raspisali su natječaj za strip. Radim na fanzinu koji kombinira slavensku mitologiju s mojim životom u New Yorku. Drugi strip koji radim govori o tome kako je meni bilo u New Yorku, a bio je to jedan ‘običan’ dan u karanteni, 22. ožujka, kad je potres pogodio moj rodni grad Zagreb.”
Tridesetčetverogodišnji umjetnik diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti, a raspon je njegova interesa poprilično širok, bavi se slikarstvom, ilustracijom, stripom, animacijom i uličnom umjetnošću, neprekidno radi na sebi, usavršava se, traži nove izazove. Na javnu se scenu probio već svojim diplomskim radom, na tom je radu naslikao sve ljude koje poznaje, smještene u gledalištu HNK. Jedna od njegovih slika nastala tijekom studija na Columbiji, “Childhood in Sighetto”, pripovijeda o umjetnikovu odrastanju u Novom Zagrebu, a oduševila je njegove američke profesore i novozagrebačkom arhitekturom, koju je američka stručna javnost otkrila posljednjih godina.
Stipan Tadić, podsjetimo, jedan je od autor bojanke koja je izišla uz Jutarnji list.
Za bojanku nam je poslao rad iz serije “Motivi iz okolice”, koja je nastala nakon Tadićevih šetnji i vožnji biciklom mnogim rubnim naseljima, selima i zagrebačkim kvartovima.
Nedavno smo mogli vidjeti i njegovu sliku “Ples u Medici”, inspiriranu znamenitim djelom Pietera Bruegela “Ples seljaka”, koja je prikazala poznato okupljalište kreativaca nezavisne kulture u Pierottijevoj ulici. Medika je, inače, također djelomično pogođena potresom.
Pratite nas i na društvenim mrežama: