OBIŠLI SMO KAMP INMUSICA Neki gosti su mamurni, a drugi obilaze grad i uživaju u prirodi: 'Cijene su razumne, ali svake godine sve veće'

U kampu INmusica jučer poslijepodne vlada još uvijek zatišje pred buru. Dok šetamo prostranim kampom, iz zvučnika u jarunskoj zelenoj oazi umjereno glasno svira “Bitter Sweet Symphony” The Vervea, a tek nam jedan od sugovornika kaže da ne može razgovarati s nama jer je mamuran.

Ostatak kamperske ekipe većinom je još u laganom modu - uživaju u prirodi, pripremaju se za obilazak grada i svemiru šalju pozitivne vibracije da im (opet) ne padne kiša.

Opremljena konzervama, paštetama, polugotovom tjesteninom, raznim derivatima rajčice, sprejevima i spiralama protiv komaraca, entuzijastična ekipa iz cijeloga svijeta, većinom u srednjim dvadesetima, jedva čeka početak festivala koji bi, bude li posjećen barem poput prošlogodišnjeg izdanja, trebao okupiti stotinjak tisuća ljudi.

 

- Inače smo iz Britanije, ali posljednjih smo nekoliko mjeseci više građani svijeta. Putovali smo posvuda - Vijetnam, južni Pacifik, Australija, a ovdje smo došli tek na nekoliko dana, isključivo radi glazbe. Zbog toga nismo mogli nositi puno stvari, pa smo šator kupili ovdje - kažu 24-godišnji Morgan i Ruth. Odmah nakon INmusica ona će produžiti za Split, a on za Amsterdam. Od line-upa, najviše su ih privukli The Cure, ali i Kurt Vile & The Violators. - Dosta sam čitao i o lokalnim bendovima iz Zagreba, ali ih još nisam poslušao.

 

- To mi je zadatak za danas, volim uvijek dati priliku tome da čujem nešto novo, istražiti - kaže Morgan, puno iskusniji “festivalac”, koji je za zagrebački dragulj saznao na Facebooku, dok je Ruth ovo tek drugi ili treći put da se uputila na događaj ovakve vrste. - Inače sam većinom išao na festivale doma, u Britaniji, ali sam baš sada shvatio da je puno jeftinije ići na ove koji su u ostatku Europe. Također, imaš priliku čuti puno bendova kojih kod nas nema, a po ovome što sam do sada vidio, atmosfera je puno ležernija nego na gigantskim britanskim festivalima na kojima su stotine tisuća ljudi - kaže Morgan. Opet naglašava - cijene su, za njihove pojmove, sasvim prihvatljive, što mi kasnije odlazimo i provjeriti. U ugostiteljskom objektu koji je u kampu, a koji nije dio festivalske organizacije, dva eura, odnosno 15 kuna treba dati za plastičnu pivsku čašu ispunjenu pomfritom, piletina uz prilog je 50 kuna (sedam eura), ćevapi s lukom u lepinji su 42 kune (šest eura), kobasica s kruhom i senfom 22 kune (tri eura), Somersby 30 kuna (četiri eura), a kava ili čaj 11 kuna (jedan i pol euro).

 

Nekoliko metara od Morgana i Ruth kampira i skupina INmusic prijatelja - dvije Slovenke i Belgijanac koji su se prije nekoliko godina upoznali baš na ovom festivalu, pa su nastavili održavati tradiciju i svake se godine iznova vraćaju. 35-godišnji Belgijanac Gwen došao je u kamp još u četvrtak navečer, pa se u subotu suočio i s prilično jakom kišom.

- Ostao sam u centralnom šatoru, koji je jači od ovih naših. Bilo je teško, ali preživjeli smo i, nevjerojatno, ostali suhi - priča momak, kojem je ovo četvrti puta na INmusicu, pa nabraja svoje glazbene favorite: The Cure, Garbage, The Hives, Skindred... - A čekam i da me iznenade bendovi koje ne znam dobro ili ih ne znam uopće - kaže, pa objašnjava da se najviše ipak veseli The Cureu: - Oni su kultni bend koji je promijenio puno toga u glazbenoj povijesti. Imaju velik utjecaj. To mi je definitivno jedna velika stavka na listi želja, a sada ću ih zaista i čuti. Teško je nadmašiti line-up od prošle godine, ali i ovo su odlični bendovi koje apsolutno vrijedi poslušati - kaže, pa se očituje i o cijenama: njemu su još uvijek razumne, iako primjećuje da su svake godine sve veće.

 

Hrvatska mu je, priča, omiljena festivalska destinacija - bio je i na Dimensionsu, a za oko mu je zapelo i SuperUho. Prijateljice Slovenke se slažu - Hrvatska ima odličnu glazbenu ponudu, puno bogatiju od njihove.

Jonah, Katrin, Anna i Franka došli su automobilom iz Njemačke. Ili su, kažu, puni kao brod, jedva su spakirali sve što im je trebalo, ali uživali su u putu - barem su mogli slušati svoju glazbu. U subotu, kada su stigli, dočekala ih je kiša, a šatoru baš i nije pomogao vodootporni sprej, pa su uspjeli nabaviti i ceradu da ga pokriju.

- Zapravo nas je ovdje dovela jedna prijateljica iz SAD-a, koja je guglala festivale u Europi i jednostavno htjela ići na najjeftiniji. Neki od nas su je poslušali, pa su već bili ovdje. Bilo je kul, pa smo se i vratili - kaže ekipa. Regularni su gosti na festivalima po Njemačkoj, a ovo je, kažu, najmanje glazbeno događanje na kojem su bili.

- Nikada nismo imali toliko mjesta u kampu! - pričaju, pa kroz smijeh dodaju: - Ovih smo dana na zdravoj prehrani; tjestenini, kruhu, umaku od rajčice.