LUKA BEBIĆ 'Dijeljenje HDZ-a na Plenkovićev ili bilo čiji drugi nije dobro, no ako je nečiji, onda je on Tuđmanov'
BIVŠI PREDSJEDNIK SABORA - Današnje vodstvo HDZ-a takozvani je verbalni desni centar jer politička praksa pokazuje nešto drugo, no za 30. obljetnicu ne želim nabrajati primjere jer bismo mogli nabrajati unedogled
Luka Bebić, bivši dugogodišnji šef Sabora koji je u HDZ-u od samog osnivanja te bliski prijatelj Ive Sanadera, u razgovoru za Jutarnji list rezimira proteklih 30 godina vladajuće stranke.
U HDZ-u ste od njegova osnivanja?
- Uz HDZ sam od njegova početka i bit ću do mojeg kraja. Formalno sam se učlanio dva mjeseca nakon što je HDZ osnovan, ali aktivirao sam se i prije, no tada još nisu imali pristupnice. Poslije se učlanila cijela moja obitelj. Kad pogledam sa strane, čini mi se da se u Hrvatskoj u tih 30 godina napravilo čudo, i to treba gledati u kontekstu ukupne hrvatske povijesti. Ponosan sam na tih 30 godina naše stranke.
Prvo ste u Metkoviću izgradili HDZ.
- Kad sam krajem ljeta 1989. postao član stranke, uspio sam otad pa do Nove godine skupiti 286 članova u HDZ, što u ono vrijeme nije imao ni Zagreb. Sjećam se dana kad se, ubrzo nakon formiranja HDZ-a, sastalo nas nekoliko prijatelja i pitali su me koga bih osobno podržao, a ja sam im odgovorio da sam za generala. Rekao sam im: Je li Tuđman Titov general? Je li nositelj partizanske spomenice ‘41.? Je li sin vijećnika ZAVNOH-a Tuđmana? Je li povjesničar i doktor povijesnih znanosti?
I onda sam im rekao da će svaki potencijalni vođa, koji bi došao iz Austrije ili Švedske, u roku od 24 sata biti proglašen ustašom. Tuđmanu će to teško reći, a dok ga proglase ustašom, mi ćemo se već organizirati. I dolazili su poslije sa svih strana, ali Tuđmanova politika nije bila isključiva, nego uključiva. Danas se više dijelimo nego što smo se dijelili 1991. godine.
U travnju ove godine državni vrh nije vas pozvao na svečanost na kojoj se slavila deseta godišnjica članstva Hrvatske u NATO-u.
- Pripadnost NATO-u nije stvar pojedinca ili stranke, to je stvar države. Naša je država tada napravila veliki napor za ulazak u NATO. Na desetu godišnjicu ulaska u NATO pozvano je oko 500 ljudi i baš se nitko nije sjetio pozvati tadašnji državni vrh: predsjednika države, predsjednika Hrvatskog sabora i predsjednika Vlade.
Postavlja se pitanje zašto. Slanje pozivnica bivšim dužnosnicima na takve državne obljetnice pitanje je političke kulture, a ne trenutačnih političkih ili osobnih simpatija. Iz današnje perspektive, izgleda mi kao da se kod upućivanja poziva već znalo za Sanaderovu presudu pa je za njih najlakše rješenje bilo da nas svu trojicu ne pozovu.
Je li bilo kakvih reakcija na vaše otvoreno pismo?
- Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović se javno ispričala, a od gospode Plenkovića i Jandrokovića nismo dobili odgovore.
Nemojte mi reći da vas ni na 30. obljetnicu HDZ-a nisu pozvali?
- Jesu, pozvali su me jer je to ipak značajan jubilej osnivanja naše stranke.
Što vidite kao najveći ‘grijeh’ HDZ-a u tih 30 godina?
- Prije nego što govorimo o grijesima, treba reći što je HDZ napravio dobro i epohalno za povijest hrvatske države u ovih 30 godina. HDZ na čelu s predsjednikom Tuđmanom utemeljio je samostalnu Republiku Hrvatsku. Pod vodstvom HDZ-a hrvatska se država obranila i pobijedila u Domovinskom ratu, utemeljila hrvatske institucije i postala punopravna članica međunarodnih organizacija, od UN-a, NATO-a i EU do drugih.
Negativno je bilo provođenje pretvorbe i privatizacije početkom 90-ih godina. Na to nas nisu smjeli natjerati u tim ratnim uvjetima jer tada su direktori uništavati tvornice samo da bi ih se što jeftinije dočepali. Nisu to bili samo članovi HDZ-a, jer je većina direktora bila iz bivšeg sustava, ali HDZ je bio na vlasti i zato je najodgovorniji.
Je li i Tuđmanovih ‘200 bogatih obitelji’ bilo nepotrebno?
- Mediji se znaju uloviti za neku izjavu i ponavljati je do besvijesti, ali to ne znači da ta izjava određuje tog čovjeka ili opisuje pravo stanje.
Tako su vas prozvali ‘barba Luka’ s obzirom na ono pismo u kojem vas jedan čovjek moli da ga preporučite za posao u Hrvatskim željeznicama, a to pismo je dospjelo u medije.
- Rekao sam novinaru, koji je to pisao, da je moj kršteni kum, jer barba je u nas starija i mudra osoba, kapetan broda, o barbi se govori s poštovanjem. Zapravo mi je komplimentirao tim pismom.
Kako gledate na današnji, novi, Plenkovićev HDZ?
- Nema novog HDZ-a i ne želim za to čuti. HDZ nije ničiji. HDZ je stožerna stranka s više od 200.000 članova i dijeljenje HDZ-a na Plenkovićev HDZ ili nečiji drugi nije dobro. Stranka mora biti jedinstvena, bez epiteta čija je.
Često se zna reći kako se promijeni predsjednik - Plenkovićev HDZ, Karamarkov HDZ...
- HDZ nije ničiji, HDZ je osnovan 1989. godine i ako će se upotrebljavati neko ime uz njega, onda je to Tuđmanov HDZ.
Jesu li kasniji predsjednici ostali na tragu Tuđmanova HDZ-a?
- Prioriteti su se promijenili, ali pozicija na kojoj je današnje vodstvo HDZ-a takozvani je verbalni desni centar jer politička praksa pokazuje nešto drugo. Međutim, za 30. obljetnicu HDZ-a ne želim nabrajati konkretne primjere jer bismo mogli nabrajati unedogled. Ali stanje je, kako procjenjujem, takvo da su članovi prepoznali raskorak između verbalnog i praktičnog HDZ-a pa su neki zaključili:
‘Neću glasati za HDZ, ali neću ni za nekoga drugog, stoga onda neću niti izaći na izbore za EU’. Takvi problemi se posebno javljaju u braniteljskoj populaciji, i to bi se ipak trebalo uzeti u obzir.
Kako gledate na unutarstranačke sukobe Plenkovića i Milijana Brkića?
- Današnji HDZ trebao bi odgovoriti na neka krucijalna pitanja, i to na tragu Tuđmanove politike, ali ponekad se u politici teško donose odluke. Unutar stranke se uvijek nađu neki pojedinci i onda se tobože oko njih formiraju neke skupine, ali meni se čini da u HDZ-u nema organizirane grupe i da je sve to improvizacija.
Bliže se predsjednički izbori. Kako gledate na predsjednicu Grabar-Kitarović?
- Nemam neko mišljenje na tu temu, treba još vidjeti kako će se stvari razvijati. Nitko od potencijalnih kandidata nije javno objavio kandidaturu. Uvažavam kao kandidate gospođu Grabar-Kitarović, Zorana Milanovića, ali i Miroslava Škoru koji mi je jako simpatičan.
Škoro vam je ‘jako simpatičan’?
- Da, simpatičan čovjek koji ima kvalitete. Vidjet ćemo još tko će se sve kandidirati.
Kako gledate na mandat Grabar-Kitarović?
- Uglavnom prihvatljivo, nije bilo nekih ekstremnih stvari, bila je u okviru Ustava, nije ga prekoračila, bila je korektna.
Kojim se interesom vodio Sanader?
- Sanader se kao predsjednik HDZ-a i predsjednik Vlade u dva mandata vodio interesom što je najbolje za Hrvatsku te je vodio Hrvatsku u međunarodne asocijacije NATO i Europsku uniju, što je bio i cilj s početka 90-ih godina.
Prema optužnicama i medijima, ispada da se vodio i osobnim interesom, ali... nesporno je da je Hrvatska ušla u NATO i došla pred završetak pregovora za EU pod njegovim mandatom. Ne kažem da nije pravio pogreške, kao i svi mi političari više ili manje. No, zašto se već godinama priča o njemu samo negativno? I zašto se od hrvatske javnosti skriva pravorijek Arbitražnog suda pri Ujedinjenim narodima u slučaju Ina-MOL? Zašto je država žurno platila 20 milijuna dolara sudskih sporova na hrvatsku tužbu?
Znam da je mučno to objaviti, pravorijek u arbitraži donesen je 23. prosinca 2016. godine na 160 stranica. Jedan portal je objavio prvi nastavak i najavio daljnje nastavke, ali nije ih bilo. Tko to brani? Tko je to zaustavio. I zašto? Istina gotovo nikad nije jednosmjerna. Nikad nisam rekao da je Sanader ‘prav ili kriv’, rekao sam neka pravna država djeluje, a kao prijatelj vjerujem da nije kriv. Prijatelj mi je i kad je predsjednik Vlade i uznik u Remetincu.
Neki me zato ne trpe, ne vole, ali u četiri oka mnogi me tapšaju, no neće to reći nigdje drugdje. Takva hajka, pa, evo, već desetu godinu, nije još zabilježena, a dobio je šest godina pravomoćno, no bilo je pravomoćno i onih osam i pol godina?! Dakle, ja se ne povodim ni za Sanaderom, ni za hajkom.
Jeste li ga obišli otkad je opet u Remetincu?
- Nisam, ali naravno da ću ići, išao sam i prije. Uz njega sam bio i ostao. Imao je on tisuću prijatelja koji su mu toliko podilazili da je to bilo gadljivo gledati i slušati, a tada su mu mnogi tzv. prijatelji zabili nož u leđa i okrenuli glave. Svi griješimo. I u životu i u politici ipak je najvažnije ostati čovjek.