Vatra je progutala pola milijuna originalnih snimki vrijednih više od 150 milijuna dolara
DAN KAD JE IZGORJELA MUZIKA - Nedjelja, 1. lipnja 2008., 4.43 sati - tad je čuvar zaposlen u filmskom studiju i tematskom parku Universal Studios Hollywood u San Fernando Valleyju u Los Angelesu prvi uočio plamen koji je sukljao kroz krov na setu nazvanom New England Street, na kojem su se snimale scene za mnoge TV serije i filmove. Te kobne noći radnici su popravljali spomenuti krov - koristili su plamenike kako bi zagrijali asfaltnu šindru, no sat vremena nakon što su završili posao, unatoč svim poduzetim mjerama opreza, buknuo je požar. Iako je na teren vrlo brzo stiglo stotinjak vatrogasaca, vatra se nekontrolirano širila, da bi na kraju došla i do tzv. zgrade Building 6197, zapravo golemog skladišta koje su tamošnji zaposlenici slikovito zvali videotrezorom. A u jednom dijelu te prostorije, na policama visokim pet i pol metara, bili su pohranjeni zvučni zapisi, neki od najznačajnijih povijesnih materijala u vlasništvu najveće svjetske izdavačke kuće - Universal Music Grupe (u nastavku teksta UMG).
Nedjelja, 1. lipnja 2008., 4.43 sati - tad je čuvar zaposlen u filmskom studiju i tematskom parku Universal Studios Hollywood u San Fernando Valleyju u Los Angelesu prvi uočio plamen koji je sukljao kroz krov na setu nazvanom New England Street, na kojem su se snimale scene za mnoge TV serije i filmove. Te kobne noći radnici su popravljali spomenuti krov - koristili su plamenike kako bi zagrijali asfaltnu šindru, no sat vremena nakon što su završili posao, unatoč svim poduzetim mjerama opreza, buknuo je požar. Iako je na teren vrlo brzo stiglo stotinjak vatrogasaca, vatra se nekontrolirano širila, da bi na kraju došla i do tzv. zgrade Building 6197, zapravo golemog skladišta koje su tamošnji zaposlenici slikovito zvali videotrezorom. A u jednom dijelu te prostorije, na policama visokim pet i pol metara, bili su pohranjeni zvučni zapisi, neki od najznačajnijih povijesnih materijala u vlasništvu najveće svjetske izdavačke kuće - Universal Music Grupe (u nastavku teksta UMG).
Prizor je bio apokaliptičan - vatra je gutala sve pred sobom, pa su bespomoćni gasitelji bagerima morali srušiti zapaljeno skladište, uključujući i ostatke arhiva UMG-a: sve se pretvorilo u hrpu pepela i uvijenog čelika. Požar je ugašen tek rano ujutro 2. lipnja, ali tad nitko nije mogao ni naslutiti prave razmjere katastrofe.
Neprocjenjiva arhiva
Kad su mediji počeli izvještavati o posljedicama, čelnici Universal Studija javnost su uvjeravali kako uništeni materijali nisu bili jedini primjerci, “naravno da postoje kopije svega”, govorili su.
No zgrada Building 6197 bila je itekako neprocjenjiv arhiv, mjesto na kojem su se čuvale izvorne snimke iz kojih su izvedene sve naknadne kopije, bio je to dom jedinstvenim artefaktima koji u glazbi predstavljaju nezamjenjiv primarni izvor snimljene skladbe. Prema dokumentima UMG-a, trezor je sadržavao analogne izvorne snimke, tj. trake još iz razdoblja kasnih 1940-ih godina, kao i novije digitalne snimke, ali i sirovi snimljeni materijal, kao i komercijalne te nikad objavljene audiozapise. Da, istina je kako UMG ima dodatne arhive diljem Sjedinjenih Američkih Država, ali i ostatka svijeta, no njihovo najveće blago čuvalo se upravo u skladištu koje je doslovce nestalo preko noći. Računovodstvo najveće globalne izdavačke kuće svoje gubitke u katastrofalnom požaru u povjerljivom dokumentu iz ožujka 2009. godine procijenilo je na 118.230 snimaka, no pretpostavlja se kako je stvaran broj barem 500.000 - toliko je zauvijek izgubljenih glazbenih komada, tj. naslova pjesama.
Teško je uopće izračunati pravu novčanu vrijednost tog gubitka, no tvrtka UMG svojedobno se izjasnila kako je vatrena stihija progutala oko 150 milijuna dolara. Umjetnička vrijednost izgorenog materijala, slažu se svi, nema cijenu. Baš zato je, barem u povijesnom smislu, dimenzija katastrofe toliko zapanjujuća.
A što je zapravo nestalo? Arhiva diskografskih kuća Chess, Decca, MCA, Geffen, Interscope, A&M i Impulse, kao i snimke istinski gigantskih figura američke i svjetske glazbene scene: izvorni materijali Louisa Armstronga, Dukea Ellingtona, Ala Jolsona, Binga Crosbyja, Elle Fitzgerald, Judy Garland, Chucka Berryja, Muddyja Watersa... Vrlo vjerojatno izgubljene su i izvorne snimke prvog komercijalnog objavljenog materijala Arethe Franklin, nastalog kad je ona kao tinejdžerica pjevala u crkvenim zborovima svoga oca, velečasnog Franklina.
Spaljene su i snimke Buddyja Hollyja, Johna Coltranea, Raya Charlesa, B. B. Kinga, Ikea Turnera, Sonnyja i Cher, The Carpentersa, Eltona Johna, Lynyrda Skynyrda, Erica Claptona, The Eaglesa, Aerosmitha, Iggyja Popa, The Rootsa, Barryja Whitea, Patti LaBelle, Yoko Ono, The Policea, R.E.M.-a, Janet Jackson, Guns ‘N’ Rosesa, Sonic Youtha, Nine Inch Nailsa, Nirvane, Soundgardena, No Doubta, Becka, Sheryl Crow, Tupaca Shakura... Popis, nažalost, ide unedogled.
Magnetske vrpce u plamenu
Ono što je izdavačka kuća UMG isprva opisivala kao neznatnu nezgodu, zapravo je najveća katastrofa u povijesti glazbenog poslovanja, jer svijet je ostao bez goleme glazbene baštine. U pepeo su se pretvorili milijuni valjaka magnetske vrpce, ali i sve ono što je toj vrpci prethodilo.
Istinski audiofili s punim pravom žaluju i taj proces za njih vjerojatno nikad neće ni prestati; jer oni su itekako svjesni da se današnja digitalna glazba u mnogočemu svodi na kopiranje, a njega, naravno, bez originala - nema.
Naime, samo izvorne snimke prenose zvuk u njegovu najčišćem obliku: od glasa pjevača, tonova instrumenata do ambijenta studija - to je ono nešto, taj magičan faktor koji niti jedna kopija ne može vjerodostojno reproducirati. Izvorna snimka sadrži neizrecivu suštinu umjetničkog djela, izbliza i neizravno.
Prava istina o posljedicama apokaliptičnog požara u Universal Studiju zataškavala se punih deset godina, no sad je o njoj progovorio i Randy Aronson, bivši direktor nadzora trezora u Universal Music Grupi. Upravo je on bio jedan od prvih koji je te kobne nedjelje u lipnju 2008. stigao na požarište.
- Veliki šefovi zbog straha od reakcija javnosti pokušavali su umanjiti stvarni gubitak, pod svaku cijenu htjeli su izbjeći loš publicitet. Tvrtka je znala koliki bi to šok bio za svijet, zato su skrivali istinu. Odlično su odradili svoj prljavi posao, a ja ću se do kraja života kajati i sramiti što sam bio dio svega toga - iskreno je rekao Aronson, koji je u UMG-u radio sve do 2016. U siječnju te godine dobio je otkaz. Požar kojem je svjedočio i dandanas opisuje kao veliku osobnu traumu.
Glazbenici doznali iz novina
- Čak me i sad guši kad razmišljam o svim tim snimkama koje smo zauvijek izgubili - izjavio je Randy Aronson u razgovoru za The New York Times Magazine. Isti tjednik kontaktirao je i Douga Morrisa, predsjednika i izvršnog direktora UMG-a koji je na tim pozicijama bio baš za vrijeme požara, ali on je odbio komentirati slučaj. Tvrtku je napustio 2010. godine. Ni aktualni glasnogovornik UMG-a nije bio puno pričljiviji.
“Postoje određena ograničenja zbog kojih ne smijemo javno govoriti o detaljima požara. Međutim, UMG je u međuvremenu uložio znatna sredstva u tehnologiju, infrastrukturu i zapošljavanje najistaknutijih stručnjaka u industriji kako bi najbolje što može očuvao i zaštitio svoje glazbene vrijednosti, stoji u glasnogovornikovu službenom priopćenju. No možda je najtragičnija činjenica što ni sami glazbenici, ljudi koji su zapravo stvarali tu glazbu, do prije nekoliko dana nisu imali pojma da su njihove izvorne snimke - spaljene!
“Pokušavamo dobiti provjerene i korisne informacije kako bismo saznali što se uistinu dogodilo”, napisali su na Twitteru članovi benda R.E.M. Glasnogovornik Holea izjavio je pak kako nitko iz benda nije ni znao da su njihovi izvorni audiozapisi možda uništeni sve dok to nisu pročitali u novinama. Ni Krist Novoselic, jedan od osnivača i basist kultne Nirvane, nije zvučao optimistično.
- Bojim se da je sve otišlo u nepovrat - kratko je odgovorio na pitanje o požaru.