Kako smo dobili istanbulsko evanđelje po Andriji
KOMENTAR - Predsjednik Vlade Andrej Plenković, narodski rečeno, otišao je na kvasinu. U sasvim iracionalnom silovanju što brže ratifikacije tzv. Istanbulske konvencije, zbog nervoze ili rasula u stranci koje je izazvao svojim autokratskim i tvrdoglavim inzistiranjem, počeo je lupetati gluposti, nedostojne njegova statusa i obrazovanja. Izjavivši tako da je ova Konvencija “duboko kršćanska”, tresnuo je i ostao živ, ne samo što je papa Franjo, neduboki kršćanin, oštar protivnik rodne ideologije koju ona uvodi u zakone i sustav obrazovanja, a Plenković to tvrdoglavo negira, već i zato što u sekularnim društvima i državama, u EU, ne postoje kršćanski, budistički ili islamski zakoni i dokumenti koji ravnaju društvene fenomene i procese. Ovaj talibanski ispad uslijed, očito, nervoze i manjka argumenata, navodi me na zaključak da je i lex Agrokor “duboko kršćanski” jer su dobavljači plaćani “vatikanskom valutom” u narodu zvanoj “Bog plati”, kao i da je Zakon o poljoprivrednom zemljištu “duboko kršćanski” jer vjerujem da je Bog stvorio Zemlju.