Psovke, pijanstvo i ništavilo: Pet najskandaloznijih ruskih filmova
Socijalna drama Andreja Zvjaginceva o odnosima s državom i velikoruskoj borbi "malog čovjeka" protiv sustava prikazuje rusku provinciju, korumpiranog gradonačelnika, gramzivog svećenika, mutne pejzaže i ogromne količine votke. Koliko je film dobio međunarodnih nagrada, toliko je u Rusiji dobio pogrdnih epiteta. S jedne strane su "Zlatna palma" u Cannesu, "Zlatni globus", uži izbor za "Oscara", nagrade FIPRESCI i Londonskog udruženja filmskih kritičara, a s druge su otvorena gnjevna pisma o zlu koje nije dostojno prikazivanja javnosti, negodovanje pravoslavnih aktivista i frapiranih dužnosnika.
O "Levijatanu" se raspravljalo u svakoj kuhinji. Ljudi su najviše uvrijeđeni količinom alkohola. "Kod nas se toliko ne pije", komentiralo se na uzburkanom internetu. Dužnosnici su negodovali što je film snimljen za državni novac, a to već sliči na "državni mazohizam". Čini se da je najuvredljivija ipak činjenica da se film koji loše govori o Rusiji toliko nagrađuje na Zapadu.
Izvor: YouTube
4. "Teret 200" (2007.), Aleksej Balabanov
Kada se ovaj horor film o sovjetsko-ruskoj stvarnosti pojavio, izazvao je kulturni šok i postao sinonim "dna" ruske perestrojke. Pred kraj Brežnjevljevog razdoblja (1984.) milicionar psihopat siluje i otima kćer komunista i dužnosnika. U krevetu leži leš, iznad njega lete muhe, televizija hipnotizira stanovništvo, a rat u Afganistanu je u punom jeku. Takav portret epohe na nož su dočekali kritičari državnih medija, kao i čitavo javno mnijenje koje se s nostalgijom sjeća Sovjetskog Saveza.
Film je u Veneciji prikazan izvan konkurencije, a dobio je nagradu festivala u Rotterdamu. U Rusiji je njegova sudbina bila sljedeća: najprije je nekoliko stalnih glumaca čuvenog Balabanova odbilo igrati u filmu, zatim je uslijedilo dugotrajno dvoumljenje treba li filmu odobriti prikazivanje ili ne. Na kraju je ono odobreno i cijela zemlja se naježila, jer se ispostavilo da film ne može gledati čak ni vrlo iskusno oko.
Izvor: YouTube