"Sirijski ekspres": Logistička mega-operacija ruske vojske

U jesen 2015.godine, poslije zaključenja sporazuma sa Sirijom o vojnoj pomoći Rusije njezinoj vojsci u ratu s teroristima, iz Rusije je u tu zemlju potekla rijeka vojne i humanitarne pomoći. Neprekidna logistička operacija dobila je i svoje neslužbeno ime "Sirijski ekspres", i spada u najveće operacije takvog tipa u svijetu. Rusija takvu operaciju nije imala još od vremena SSSR-a, i rata u Afganistanu.

Po svom opsegu i specifičnosti, "Sirijski ekspres" je postao predmet velikog zanimanja  vanjskih vojnih stručnjaka i sredstava masovnog informiranja.

Prema stranim vojnim stručnjacima, troškovi ruske vojne kampanje u Siriji se kreću od 2,5 pa do 8 milijuna dolara na dnevnoj razini, ovisno o intenzitetu borbenih djelovanja. U modernom vremenu, ovo su ipak relativno podnošljivi troškovi, kada se uzme u obzir opseg ruskog vojnog angažiranja u Siriji, gdje je u velikoj mjeri prisutna zrakoplovna komponenta opremljena sofisticiranim ubojnim sredstvima. Ovakva cijena ratnih operacija, tisućama kilometara daleko od ruske granice, postignuta je i zahvaljujući odlično organiziranoj i frekventnoj opskrbi zračnim i pomorskim putem.  

Morska transportno-logistička grupa

Kako su se neki ruski oligarsi nevjerojatno obogatili na nevjerojatne načine

Osnovne točke za slanje tereta pomorskim putem za Siriju nalaze se u lukama Sevastopolj i Novorosijisk. Odatle su brodovi, što pojedinačno, što u konvoju, u prvo vrijeme dolazili do luke Mina el-Beida, koja se nalazi sjeverno od grada Latakija. Tek po otpočinjanju ratnih operacija ruske vojske osnovni punkt za dostavu tereta je postala ruska vojna baza u Tartusu. Krajem 2016. godine ruske inženjerijske jedinice su u promet pustile obnovljenu željezničku prugu koja povezuje luku Tartus i rusku avio-bazu u gradu Hmejmimu, što je značajno pojednostavilo prebacivanje tereta s morske obale do strateški važnih vojnih čvorišta u dubini sirijskog teritorija. Za transport tereta Rusi koriste velike desantne brodove projekta 775 (NATO kod - Žaba). Osnovane su pretpostavke da Rusi unutar "Sirijskog ekspresa" koriste 5 brodova ove klase ("Azov", "Korolev", "Amal", "Novočerkask" i "Cezarove Kunikov"). U bazu u Tartusu na mjesečnoj razini pristanu 2 ovakva "nakrcana" broda. Jedan brod ove klase je sposoban na daljinu do 6000 nautičkih milja prevesti 12 tenkova i oklopnih transportera, s 340 vojnika pod punom ratnom opremom, ili 480 tona različitog tereta.

Veliki desantni brod proekta 775. Izvor: Georgij Černilevskij/ Wikipedia.org

Opremljen je s dva dizel agregata snage 9600 KS, i s 3 dizel-generatora snage 750 kilovata. Na otvorenom moru može boraviti i do 30 dana. Pored ovih brodova u sastavu pomorske logističke grupe se nalaze i veliki desantni brodovi projekta 1171 (NATO kod - Tapir/Aligator), i to: "Saratov", "Nikolaj Vilkov" i "Nikolaj Filjčenkov". Brodovi ove klase imaju 2x veći kapacitet od klase 775, i on doseže i do 1000 tona različitog tereta. Primjerice, brodovi klase "Tapir" mogu prevesti 20 osnovnih borbenih tenkova, ili 45 oklopnih transportera na daljinu do 4800 nautičkih milja. Opremljeni su s 2 dizel agregata, snage 9000 KS, a autonomija na otvorenom moru iznosi 15-20 dana. Baza u Tartusu prima najmanje 1 ovakav brod na mjesečnoj razini.

Veliki desantni brod proekta 1171. Izvor: wikipedia.org

Prema izvorima koji dolaze iz Turske, a čije pomorske patrole pomno bilježe svaki brod koji iz Crnog mora uplovi i prođe kroz Bospor, "Sirijski ekspres" u svom sastavu ima i grupu velikih civilnih teretnih tankera koji teret prevoze u kontejnerima. Tu se nalaze tankeri "Dvinica-50", "Kizil-60", "Vologda-50", "Kazanj-60", koji su za potrebe Crnomorske flote kupljeni u Turskoj i Ukrajini, a također i tankeri-giganti SPARTA III i SPARTA II. Ovi brodovi imaju teretni kapacitet od 4500 pa do 9500+ tona korisnog tereta. Prema tim izvorima, samo od početka 2017.godine kroz Bospor su prošla ukupno 83 ruska broda koji su otplovili u pravcu Sirije.

Izvor: Slobodan Đukić

Zrakoplovna transportno-logistička grupa Pored opskrbe morskim putem, Rusi su otvorili i zračni "koridor" za podršku svojim trupama u Siriji. U sastavu zrakoplovne transportno-logističke grupe nalaze se avioni An- 124 "Ruslan", Il-76, An-72 i Tu-154. Teret se iz velikih vojno- transportnih zrakoplova An-124 "Ruslan" i Il-76 gotovo svakodnevno dostavlja izravno na avio-bazu "Hmejmim" i aerodrom u Damasku. Zahvaljujući svom ogromnom teretnom kapacitetu i velikom doletu (An-124 "Ruslan" može ponijeti 120 tona tereta i preletjeri daljinu od 5000km), Rusi su u Siriju prebacili raketni kompleks PZO-PRO velikog dometa S- 400 "Trijumf", zatim borbeno -transportne helikoptere Mi- 8 AMTŠ-V "Terminator", jurišne helikoptere Mi-24, Mi-35M i drugu opremu velikih gabarita. Također, i vojno-transportni avioni Il-76 sa svojim modifikacijama uopće nisu naivni kada treba brzo i pouzdano prebaciti veliku količinu tereta, mjerenu u desecima metričkih tona, na praktički drugi kraj svijeta. Ovaj tip aviona može ponijeti 60 tona tereta na daljine i do 4000km.

AN-124 "Ruslan". Izvor: Vanisheduser21431/wikipedia.org (CC)

Za preraspodjelu tereta po unutarnjim pravcima unutar Sirije, ruske ZSS koriste vojno-transportnu verziju zrakoplova An-72 koji može ponijeti do 10 tona tereta na daljinu i do 2800km (relacija Hmejmim-Damask, Hmejmim-Alep i sl.). Za prijevoz visokih uzvanika, časničkog i instruktorskog kadra, elemenata specnaza i sl. Rusi koriste avione Tu-154 "Aurora" kapaciteta 176 sjedećih mjesta. Maksimalni dolet ovog zrakoplova je oko 4000 km.

IL-76-MD. Izvor: Papas Dos/wikipedia.org (CC)

Čvrst lanac opskrbe na velikim udaljenostima Prema inozemnim izvorima, koji analiziraju sposobnosti ruske vojske da izvodi složenu, raznoliku zračno-kopnenu operaciju daleko od svojeg teritorija, zaključak je da na mjesečnoj razini u Siriju moraju sletjeti deseci tisuća tona različitog tereta. Ministar obrane general Sergej Šojgu je još krajem 2015.godine izjavio da su logistički kapaciteti ruske vojske samo tijekom 2 mjeseca prevezli gotovo 214 000 tona tereta za potrebe ruske ekspedicijske grupe u Siriji, uključujući tu i humanitarnu pomoć u prehrambenim proizvodima i odjeći za civilno stanovništvo u Siriji. Također, ruska vojska u narednom razdoblju planira modernizaciju svoje baze i luke u Tartusu. Radi se na izgradnji plinovoda što bi omogućilo kvalitetnije energetsko osiguravanje baze, kao i proširenje pristaništa za primanje cijele flote brodova, uključujući i nosač aviona "Admiral Kuznjecov". Logistički kapaciteti će isto tako biti značajno uvećani. Trenutno je u tijeku izgradnja velikog broja skladišta i hangara za prihvat velike količine različitog i specijalnog tereta te objekata za stalni boravak i rotaciju borbenih trupa. Ukratko, Rusi u Siriju nisu došli da bi brzo otišli. Njihov boravak u ovoj zemlji će po svemu sudeći postati trajna kategorija.