Putovanje u Pljos: Kako shvatiti i zavoljeti rusku provinciju?
/ TASS/Natalija Garnelis
Starica s maramom tjera koze kaldrmom. "Kako vam je lijep jarac!", oduševljeno joj kaže turist s bijelim slamnatim šeširom te se uhvati za fotoaparat. "Aha, liči na tebe!", odgovori mu starica škripavim glasom, i strogo doda: "Ne slikaj! Koze mi se od toga razbolijevaju!"
Ona udari štapom o kaldrmu i povuče ogromnog jarca uz ulicu duž drvenih kuća s izrezbarenim prozorskim okvirima i oronulog zvonika prema Sabornoj Gori s bijelim hramom na vrhu. Na vrhu brda stoji pedesetak ljudi. Svi kao začarani promatraju rijeku koja se blista između tamnih brežuljaka nakostriješenih od mnoštva krovova, crkvenih kupola i vrhova starih jela.
/ TASS/Nataljia Garnelis
Prije 120 godina taj pejzaž je naslikao Isak Levitan, tada još uvijek nepoznati slikar, a kasnije jedan od najboljih ruskih pejzažista. Upravo zahvaljujući njemu je pogled sa Saborne Gore u gradu Pljos postao prepoznatljivi "zaštitni znak" Rusije.
Kuća s mezaninom
Pljos je udaljen od Moskve 395 kilometara. To je minijaturni grad, jedan od najmanjih u Rusiji. Ima svega dvije i pol tisuće stanovnika, ali devet crkava, pet muzeja, jedno kazalište i pregršt raznobojnih drvenih kuća razbacanih po šumovitim padinama brežuljaka i jaruga. Uske ulice pod nevjerojatno oštrim kutovima spuštaju se prema Volgi, najvažnijoj rijeci ruske geografije i ruske kulture. Inače, Volga na ovom mjestu nije jako široka.
/ TASS/Natalija Garnelis
Najpoznatija stara vila u Pljosu je kuća s mezaninom na obali Volge, koja je pripadala trgovcu Solodovnjikovu. Tu je 1888. godine odsjeo 28-godišnji Isak Levitan s prijateljicom Sofjom Kuvšinjikovom. Ovaj moskovski par je putovao Volgom u potrazi za inspirativnim pejzažima, ali bez uspjeha, sve dok jedne ljetne večeri Levitan s palube parobroda nije vidio šumovito brdo okruženo malim kućama. "Silazimo!", odlučno je priopćio suputnici, ne pitavši kapetana čak ni kako se taj gradić zove.
Iznajmljena soba u kući pljosovskog trgovca Solodovnjikova napunila se slikarskim platnima koja se nisu stizala osušiti. Levitan je svakog jutra postavljao slikarski stalak na brežuljcima Pljosa. A kada je došla jesen, on je u Moskvi otvorio izložbu svojih pljosovskih krajolika i već je narednog dana dojučerašnji siromah postao čuven.
/ TASS/Dmitrij Feoktistov
"Ah, kad bih imao novca, kupio bih od Levitan njegovo 'Selo'. Ono je svo nekako sivo, jadno, zabačeno, neugledno, ali odiše takvom krasotom da se odvojiti ne mogu..." - to je Anton Čehov pisao svome bratu.
Poslije Levitanovog uspjeha u Pljos su najprije nagrnuli slikari "svih boja", a zatim i važne ličnosti iz Moskve, Peterburga, Nižnjeg Novgoroda i Kazanja. Kuće pljosovskih trgovaca su otkupljivali pisci, skladatelji i ljubitelji umjetnosti, a u lokalnim kazalištima su predstave igrali čuveni glumci. Pljos je postao "ljetno odmaralište".
Provincijski komfor
/ Danil Litvincev
Najravnije mjesto brežuljkastog Pljosa je gradski kej dug tri kilometra, gdje se jedna za drugom redaju male trgovačke vile iz 19. i s početka 20. stoljeća. Dom Novožilova, imanje Mojsejevih, dom Filosofove - sva ta zdanja nose imena po ranijim vlasnicima, trgovcima s Volge, a danas su ona dio "poduzeća" od kojeg živi cijeli grad. Riječ je o mreži butika i hotela pod nazivom "Soborna Sloboda", koja je prije dvadeset godina udahnula novi život ovom gradiću.
Restoran ovdašnjeg jedriličarskog kluba u knjizi dojmova ljubomorno čuva zahvalnost Dmitrija Medvedeva koji je od 2008. do 2012. bio predsjednik Rusije: "Hvala, sve je bilo vrlo ukusno". A na jednoj se gostinjskoj kući blista pločica postavljena u znak sjećanja na boravak princa i princeze od Kenta. Mještani pričaju da se princeza raznježila gledajući u rano jutro kako pljosovske koze (kojih ovdje ima na sve strane) jedu krizanteme ispod njezinog prozora. Mnogi se žale da su cijene u Pljosu previsoke. Noćenje u restauriranoj trgovačkoj kući može koštati i 1500 eura.
Gdje potražiti pravi ruski pejzaž?
/ Danil Litvincev
Povijesna vila trgovca Solodovnjikova na obali Volge nije pretvorena u hotel. Kuća gdje je Levitan proveo tri ljetne sezone 1888.-1890. i naslikao dvjesto slika koje se sada čuvaju u najboljim muzejima svijeta i sama je postala muzej. U njoj je ponovno uspostavljena atmosfera trgovačke kuće s kraja 19. stoljeća, a izloženo je i nekoliko krajolika Izaka Levitana i njegovih učenika.
U susjednom Muzeju ruskog pejzaža izložena su klasična djela pejzažista ruske škole: Savrasova, Bogoljubova, Žukovskog, Šiškina i Klota. To je vrlo velika zbirka za provincijski gradić s tako malim brojem stanovnika (ima ih koliko i stanara u dva moskovska nebodera).
Tajna privlačnosti ruske provincije
Svakoga dana od svibnja do listopada se na pljosovskom pristaništu "usidri" bijeli turistički brod. Volga je najvažnija ruska riječna turistička magistrala. Turisti se na krstarenju zadrže u Pljosu nekoliko sati i za to vrijeme se trude pokupovati sve lanene stolnjake u trgovinama suvenira i dimljene deverike od ovdašnjih ribolovaca, i usput svratiti u par najvažnijih muzeja.
/ Danil Litvincev
Kontrast im prave sretnici koji su kupili kuću u Pljosu ili su na par dana iznajmili vilu po cijeni čitavog krstarenja. Oni vikendom odlaze pogledati predstavu u pljosovskom kazalištu, a zatim ležerno "proučavaju" jelovnik u nekom restoranu.
/ Danil Litvincev
I jedni i drugi se svake večeri penju na Sabornu Goru. S vrha obraslog brezama pruža se pogled na nekoliko pljosovskih crkvi, na brežuljke pokrivene drvećem i izbe koje izviruju iz tog zelenila. Volga se gubi negdje na horizontu, gdje je već sve ravno, a ta ravan se na ruskom zove "pljos". Tako je nastao krajolik koji je zahvaljujući Levitanu postao simbol unutrašnjosti Rusije.