Tajna Jantarne sobe koju su oteli nacisti
Petar Veliki je vladao od 1682. do 1721. godine i prvi je ponio titulu cara Rusije, a bio je čuven po svojoj ljubavi prema neobičnim stvarima. Njegovu zbirku čudnih i jedinstvenih predmeta, poznatu kao Kunstkamera, činili su primjerci raznih minerala, ali i fetusi i tijela djece rođene s deformitetima. Kolekcija i danas postoji u Sankt-Peterburgu. U vrijeme Petrove vladavine europski vladari su znali da je moćnog ruskog cara najlakše odobrovoljiti ako mu se pokloni neki neobičan poklon, dostojan njegove zbirke.
Zato je pruski kralj Frederick William I. došao na ideju da Petru Velikom ponudi izradu raskošne odaje kako bi zadobio njegovu naklonost. Ruskom caru je 1716. godine predstavio salu koju su projektirali i ukrasili zlatom i jantarom najbolji pruski barokni kipari i arhitekti. To je bila čuvena Jantarna soba, kasnije nazvana i Osmo svjetsko čudo zahvaljujući svojoj velikoj ljepoti.
Pruski poklon Rusiji
Nasljednici Petra Velikog preuredili su i značajno proširili ovu odaju. Smatrali su je najboljim dokazom svojih vladarskih uspjeha. Do kraja 18. stoljeća sala je postala još ljepša i prostirala se na gotovo 100 četvornih metara, a na njezino ukrašavanje utrošeno je šest tona jantara, zlatnih listića i poludragog kamenja. Među povjesničarima i draguljarima još traju rasprave o približnoj vrijednosti Jantarne sobe. Procjene se kreću od 142 milijuna do 500 milijuna dolara.
Katarina Velika, ruska carica od 1762. do 1796. godine, sobu je smjestila u svoju ljetnu rezidenciju, Katarinin dvorac u Carskom Selu (danas je to grad Puškin, smješten 30 kilometara južno od Sankt-Peterburga). I u narednom periodu velika pažnja je pridavana održavanju ovog jedinstvenog umjetničkog djela, a soba nije premještana iz Katarininog dvorca sve do 1941. godine. Ironija sudbine je činjenica da je baš te godine bila planirana velika rekonstrukcija sale, ali nije urađena zbog rata.
Jantarna soba, Katarinin dvorac, Puškin (nekad Carsko Selo) pokraj Sankt-Peterburga / Getty Images
Njemački ratni plijen
Drugi svjetski rat počeo je u lipnju 1941. godine. Sovjetska država našla se u vrlo teškoj situaciji, naročito u prvih nekoliko mjeseci rata. Njemačka vojska je okupirala Puškin u rujnu. Do tada su brojne postavke sovjetskih muzeja i vrijedni predmeti već bili prebačeni u Sibir. Jantarna soba je ostala na svom mjestu, jer ju je bilo vrlo teško demontirati i transportirati.
U vrijeme Hitlerove vlasti mnoga su umjetnička djela nastala u prošlim stoljećima, među njima i Jantarna soba, u Njemačkoj smatrana vlasništvom njemačkog naroda od kojeg su na razne načine oduzeta. Zato su nacisti proglasili da Jantarna soba pripada Njemačkoj, demontirali je i prenijeli u Königsberg, današnji ruski grad Kalinjingrad, smješten 1088 kilometara istočno od Moskve.
Prema Alfredu Rohdeu, njemačkom povjesničaru umjetnosti koji je bio zadužen za zbirku u Königsberškom dvorcu od 1926. do 1945. godine, Nijemci su dobro vodili brigu o Jantarnoj sobi. Rohde je tvrdio da je ona ostala neoštećena čak i nakon bombardiranja Königsberga 1944. godine, kada je veći dio stare gradske jezgre izgorio, jer je bila rastavljena na dijelove i čuvana u podrumu dvorca. Sovjetske jedinice zauzele su Königsberg u travnju 1945. godine, ali nisu naišle ni na jedan trag koji bi vodio do sobe ili nekog njezinog dijela. Jantarna soba je nestala.
Katarinin dvorac u Puškinu oštetili su njemački osvajači, 1945. / Boris Kudojarov / RIA Novosti
Je li soba zauvijek izgubljena?
Postoji više teorija o tome gdje je završila Jantarna soba. Najjednostavnija među njima temelji se na pretpostavci da Rohde nije govorio istinu i da je ona u potpunosti uništena tijekom žestokih borbi za Königsberg. Druga teorija tvrdi da je odaja ostala zakopana negdje u podzemnim hodnicima ispod Königsberškog dvorca kojeg su sovjetske vlasti srušile 1969. godine. Stručnjaci vjeruju da je u tom slučaju soba svakako uništena, jer jantar zahtjeva određenu temperaturu i okruženje da bi ostao besprijekoran, pa je, u slučaju da je zakopan, propao.
Ostale pretpostavke ostavljaju više nade avanturistima koji se još uvijek nadaju da bi mogli pronaći Jantarnu sobu. Oni vjeruju da je sala rastavljena na dijelove i prenesena u Njemačku kada su nacisti shvatili da im je poraz neizbježan. Ruski povjesničar Andrej Pržezdomski smatra da se ovo umjetničko djelo nalazi izvan Kalinjingrada, u do sada neotkrivenim bunkerima njemačke tajne službe. Neki drugi istraživači pretpostavljaju da je soba u tajnosti prebačena u Južnu Ameriku zajedno s nekoliko nacističkih vođa koji su tamo pobjegli poslije 1945. godine.
Svakako je najneobičnija teorija po kojoj Nijemci zapravo nisu zaplijenili Jantarnu sobu - bar ne onu pravu. Naime, Fjodor Morozov, poznavatelj povijesti Puškina, tvrdi da su sovjetski restauratori kopirali ukrase odaje i njima zamijenili originale prije nego što je prava Jantarna soba prenesena na tajnu lokaciju uoči izbijanja rata. Morozov je uvjeren da su sovjetske vlasti dijelove odaje poslali Armandu Hammeru, američkom poduzetniku i prijatelju SSSR-a, u znak zahvalnosti za njegovu pomoć sovjetskoj državi u okviru programa realiziranog po američkom "Zakonu o zajmu i najmu" (Lend-Lease).
Kopija vjerna originalu
Neki dijelovi Jantarne sobe ipak su vraćeni u Rusiju, ali tek mnogo godina nakon okončanja Drugog svjetskog rata. Njemačka je 2000. godine vratila dva predmeta koja potječu iz čuvene sale, jedan firentinski mozaik i jedan komad namještaja od jantara. Međutim, sve više se čini da nikad neće biti pronađen ostatak umjetničkih djela iz Jantarne sobe. Zato su ruski znanstvenici i kipari još prije nekoliko desetljeća otpočeli rekonstrukciju izgubljenog remek-djela. Radovi su počeli 1981. godine i u njima su sudjelovali i njemački majstori, a trajali su više od 20 godina, dok su ukupni troškovi dosegnuli 11,35 milijuna dolara. Restaurirana Jantarna soba otvorena je 2003. godine u Katarininom dvorca u Puškinu.
Barun Eduard von Falz-Fein, poduzetnik iz Lihtenštajna rođen u Ruskom Carstvu, proveo je 30 godina tragajući za Jantarnom sobom. 2004. godine je izjavio da originalna sala vjerojatno nikad neće biti pronađena, ali da nova nimalo ne zaostaje po ljepoti. "Staru Jantarnu sobu vidio sam kada sam imao pet godina, a sada sam vidio i novu. Nova je još ljepša", rekao je fon Falz-Fein za magazin Argumenti i fakti. Entuzijasti mogu nastaviti potragu za originalnom Jantarnom sobom, ali je mnogo lakše otići do Puškina i uživati u izvanrednoj rekonstrukciji čuvene sale.
Ovaj tekst je dio serije tekstova pod nazivom "Russia X-Files" koju RBTH Hrvatska posvećuje zagonetkama, tajnama i anomalijama vezanim uz Rusiju.