Obustava interneta dodatno otežava život Irancima usred rata
Gašenje interneta u Iranu sada je premašilo 1.248 sati, odnosno 52 dana, što ga čini najdužim prekidom interneta na nacionalnom nivou još od gotovo šestomjesečnog nestanka mreže u Libiji tokom Arapskog proljeća 2011. godine.
Međutim, samo poređenje ne pokazuje razmjere ovog slučaja: Iran ima više od 90 miliona stanovnika, što je približno 15 puta više nego što je Libija imala u to vrijeme. Zbog toga se ovo smatra vjerovatno najvećim prekidom komunikacija koji je naredila država u zabilježenoj istoriji. Organizacija NetBlocks, koja prati stanje interneta širom svijeta, opisala je situaciju kao "bez presedana po razmjerama i ozbiljnosti u jednom povezanom društvu".
Gašenje interneta počelo je 28. februara, neposredno nakon američkih i izraelskih zračnih udara na Iran. Od tada, prema javno dostupnim podacima o mrežnom saobraćaju, prekogranični internet-saobraćaj ostao je ispod jedan posto prosječnog nivoa prije prekida, gotovo tokom čitavog tog perioda.
Drugim riječima, za ogromnu većinu građana Irana pristup bilo kojoj web-stranici ili aplikaciji izvan zemlje bio je praktično nemoguć.
Ono što ovaj prekid izdvaja u odnosu na nestanak interneta u januaru nije samo njegovo trajanje, već i arhitektura kontrole koju je Iran izgradio oko njega.
Umjesto potpunog gašenja mreže, vlasti su zadržale složen sistem tzv. "bijelih lista", kojim se selektivno odobrava povezanost povlaštenim institucijama, kompanijama i pojedincima, dok je ostatak stanovništva i dalje odsječen.
Posljednjih sedmica taj sistem je dodatno formalizovan kroz plaćeni program pod nazivom Internet Pro, koji vlasnicima preduzeća i akademicima omogućava da kupe pristup internetu na nivou kakav je postojao prije prekida. Kritičari su ovaj potez brzo okarakterisali kao oblik slojevitog, odnosno klasno podijeljenog interneta.
Amnesty International je kritikovao iranske vlasti zbog uvođenja onoga što naziva "digitalnom tamom", navodeći da je pristup internetu "osnovno ljudsko pravo i nezamjenjiv u vrijeme sukoba".
Cijena isključenostiIranska Privredna komora je 12. aprila održala zajedničku sjednicu svojih komisija, okupivši predstavnike vlade, parlamenta i privatnog sektora kako bi se suočili s, kako su učesnici opisali, rastućom ekonomskom krizom.
Podaci koji su tom prilikom izneseni bili su poražavajući. Afshin Kolahi, predsjednik komisije za ekonomiju zasnovanu na znanju u okviru Komore, naveo je da se direktni dnevni gubici kreću između 30 i 40 miliona dolara, dok indirektna šteta dostiže između 70 i 80 miliona dolara dnevno.
Kako bi razmjere gubitaka učinio opipljivijim, Kolahi je posegnuo za poređenjem koje je još bilo svježe u nacionalnoj svijesti: deset dana ranije, 2. aprila, američki zračni napadi djelimično su urušili most B1 u Karadžu - najviši most u Iranu, koji povezuje Teheran s njegovim zapadnim predgrađima - a u napadu je, prema navodima, poginulo osam civila. Kolahi je procijenio da je izgradnja tog mosta koštala oko 20 miliona dolara.
Prema njegovim riječima, gašenje interneta svakog dana uništava vrijednost jednaku izgradnji četiri takva mosta - ili dvije elektrane, uz procijenjenu cijenu od oko tri miliona dolara po megavatu proizvodnog kapaciteta.
Dodao je da je između 300.000 i 500.000 ljudi zaposlenih u malim preduzećima koja zavise od interneta u riziku da izgubi posao, pri čemu samo manji dio njih ima bilo kakav oblik osiguranja.
Ti podaci se poklapaju s procjenama koje dolaze i iz samih vladinih krugova. Ministar telekomunikacija Sattar Hashemi naveo je da dnevni trošak po jezgro digitalne ekonomije iznosi oko 35 miliona dolara, uz lančane negativne efekte na širu makroekonomiju.
Kolahi je gubitke predstavio terminima koji nadilaze čisto ekonomsku dimenziju.
"Gašenje interneta na nacionalnom nivou stvara trajni bijes u društvu", rekao je on na sjednici, prije nego što je prisutnim zvaničnicima postavio direktno pitanje: kakva je analiza troškova i koristi uopšte bila provedena prije donošenja te odluke?
Zašto selektivni pristup ne rješava ništaSjednica Komore donijela je i oštriju kritiku pristupa tzv. bijelih lista, dovodeći u pitanje ne samo gašenje interneta, već i rješenje koje vlasti zagovaraju kao alternativu.
Mehdi Omidvar, portparol Iranske komore zanatlija, ocijenio je da obnavljanje pristupa internetu za preduzeća, dok potrošači ostaju offline, nema nikakvog smisla. Digitalna trgovina zavisi od toga da su oba kraja transakcije povezana - prodavac s pristupom internetu bezvrijedan je ako kupac koji pokušava da ga kontaktira nema nikakav pristup.
Omidvar je internet opisao kao neodvojiv dio ekonomskog života svakog aktivnog preduzeća. Njegovo isključenje, naveo je, nije samo poremetilo trgovinu, već je zaustavilo razvojni put iranske digitalne ekonomije upravo u trenutku kada su druge zemlje u razvoju ubrzavale vlastiti napredak.
Dugoročni rizici, upozorio je, nadilaze izgubljene prihode. Slojeviti pristup internetu prijeti produbljivanjem društvenih podjela, narušavanjem povjerenja u digitalni sektor i ubrzavanjem odlaska kvalifikovane radne snage iz zemlje.