Alternativa ruskoj nafti za Mađarsku stiže preko Hrvatske
Mađarski ministar vanjskih poslova i trgovine Peter Szijarto u Zagrebu je počeo razgovore oko snažnijeg korištenja Jadranskog naftovoda za dobavu nafte za Mađarsku, kako bi zamijenila naftu iz Rusije.
Čini se da je upravo hrvatska najava da je Jadranski naftovod "Janaf", kojim se u kratkom roku može obezbjediti opskrba Mađarske naftom umjesto one koja bi dolazila iz Rusije, omogućila da se skine mađarski embargo na šesti paket sankcija Rusiji. Istovremeno, Mađarskoj su obezbjeđene garancije da će imati alternativni dobavni pravac.
Naftovod "Janaf" proteže se od naftnog terminala u Omišlju na otoku Krk do mađarske granice. Njime se doprema nafta u Mađarsku i Srbiju.
Aktivisti međunarodne nevladine organizacije Greenpeace su u nedjelju 29. svibnja prosvjedovao u srednjem Jadranu pored ruskog tankera koji je vozio naftu za naftni terminal na Krku, koja će potom Jadranskim naftovodom do krajnjeg kupca.
Povećanje kapaciteta naftovoda u Hrvatskoj
"U Hrvatskoj postoji Jadranski naftovod gdje se, kako nam je premijer Plenković objasnio, može povećati kapacitet, i on će s vremenom dostavljati drugu, a ne rusku naftu u Mađarsku", izjavio je je Ursula von der Layen, predsjednica Europske komisije, nakon prvog dana EU summita u utorak sat vremena posle ponoći.
"Ta se prilagodba može napraviti za 45 do 60 dana i potrebna je izvjesna investicija", odgovorila je predsjednica Europske komisije na pitanje koja su jamstva dana Mađarskoj da pristane na dogovor.
Plenković je tada kazao kako bi se uz ulaganje od svega 8 milijuna eura mogao povećati kapacitet "Janafa" za 30 posto, pa bi on sa povećanjem godišnjeg kapaciteta sa 11,4 milijuna tona sirove nafte na preko 15 milijuna tona bio u mogućnosti normalno oskrbljivati Mađarsku i Slovačku.
Sijarto na razgovorima u Zagebu
Jutro nakon EU summita u Zagreb je stigao mađarski ministar vanjskih poslova i trgovine Peter Szijarto i razgovarao sa hrvatskim ministrom gospodarstva Damirom Filipovićem.
Na sastanku održanom na mađarsku inicijativu usuglašeno je da se "samo zajedničkim naporima i uz veće korištenje europske energetske infrastrukture, poput LNG terminala na Krku, rafinerija, plinovoda i Jadranskog naftovoda, može osigurati rješenje prelaska na nove dobavne pravce za energente", priopćeno je iz hrvatskog ministarstva.
Milanovićeve kritike
O razvoju situacije nakon najnovijih odluka Europske unije oko energije i sankcija Rusiji očitovao se i predsjednik Zoran Milanović, kritizirajući postupke Vlade Andreja Plenkovića i ocjenjući da dosadašnje sankcije nisu naštetile Rusiji.
"Volio bih da je Hrvatska ključni igrač, ali nije, Hrvatska je nikakav igrač", izjavio je Milanović u utorak, dodajući da je "ključni igrač Mađarska".
"Hrvatsku nitko ništa ne pita jer ne postavljamo pitanja. Mađarska je kao svoj interes prepoznala uvoz ruske nafte. Ta nafta će završiti ovdje ili ondje. Ti razlozi koje EU navodi za neuvođenje plinskog embarga vrijeđa zdrav razum. Pa uvedite onda potpuno embargo. Sankcije ne funkcioniraju. Niti je rublja pala niti Rusija to osjeća", kazao je hrvatski predsjednik.
U čemu je promjena pozicije Hrvatske?
"Zahvaljujući kvalitetnoj energetskoj infrastrukturi – Jadranskom naftovodu, velikim spremničkim kapacitetima u Zagrebu i Omišlju i modernom plinskom sustavu - Hrvatska očito postaje sve poželjniji energetski partner", ocjenuje glavna urednica specijaliziranog portala energetika.net Nina Domazet, u izjavi za Radio Slobodna Europa (RSE).
"Mađarska je preko 'Janafa' do sada zadovoljavala oko 35 posto svojih potreba za naftom, a sada im slijedi izazov ubrzanog odmaka od ruske nafte. To im neće biti ni lako ni brzo ni jednostavno, jer oni trebaju ne samo hitno ugovoriti veću opskrbu iz pravca Hrvatske, što je Szijarto danas već i tražio, već i količine", kaže sugovornica RSE.
Ona upozorava da su cijene nafte već 31. svibnja na vijest o sankcijama porasle oko pet posto, a da je kartel OPEC u proteklim mjesecima višekratno naglašavao da nema namjere povećavati količine na globalnom tržištu, s kojeg će ruska nafta znatnim dijelom sada biti povučena.
"A to će uz jaki dolar srednjeročno negativno utjecati na cijene, koje će rasti. U nezgodnoj situaciji je sada i Srbija, koja posve ovisi o dopremi nafte preko 'Janafovog' terminala u Omišlju na Krku. Problemi oko toga su nedavno uspješno riješeni. 'Janaf' je prošle godine ostvario najveće prihode od svog osnutka, a sada će oni sasvim sigurno biti još i veći, sa spomenutim malim investicijama u kompresorske stanice, kako bi se moglo evakuirati povećane količine nafte prema Mađarskoj", zaključuje urednica portal energetika.net.
Zašto europski fondovi pre svega?
Povodom najave premijera Andreja Plenkovića 30. svibnja kako je dogradnja LNG terminala u Omišlju na Krku "vrlo blizu tako da bude dobar za puno zemalja u okruženju, Sloveniju, Mađarsku, Bosnu i Hercegovinu i druge", Nina Domazet kaže kako bi se u roku od godinu i po do dvije moglo instalirati novi plutajući LNG terminal. Međutim, ona dodaje da bi trebalo izgraditi mrežu plinovoda do novih korisnika, jer to postojeća mreža ne bi mogla preuzeti.
"Hrvatska bi trebala inzistirati da se ti novi energetski projekti financiraju isključivo iz europskih sredstava, jer će u protivnom opteretiti tarifu i loše utjecati na krajnju cijenu plina. Kako je nacionalno plinsko gospodarstvo, kao uostalom i u ostatku Europe, u krizi zbog visokih cijena, mislim da se ne treba zaletavati i biti značajan plinski faktor u regiji, kao što naši političari vole reći, ako Europska unija nije spremna platiti rizik takozvane napuštene imovine", upozorava Nina Domazet.
Naime, ona kaže kako bi LNG terminal u Omišlju s vremenom mogao upravo to postati, u smislu dekarbonizacijskih politika prema kojima Europa ide.