Promoteri dijaloga na Kosovu kao redak 'društveni incident'

Umetnici iz različitih zajednica na Kosovu su zaključili da na Kosovu ne postoji međukulturalna saradnja, te da je potrebno mnogo veće angažovanje kako bi se postiglo međusobno razumevanje i interkulturalni dijalog.

Diskusiju na temu "Kaleidoskop multikulturalnih zajednica" je 31. maja u Prištini organizovala nevladina organizacija Aktiv u okviru Manifesta, Evropskog bijenala savremene umetnosti, koji nastoji da promoviše savremenu umetnost kao snagu društvenih i ekonomskih promena.

Inače, Manifesta će se u Prištini održati od 22. jula do 30. oktobra a ima za cilj "da podrži građane Kosova u njihovoj ambiciji da povrate javni prostor i da preokrenu budućnost svog grada kao otvorenu metropolu u srcu Balkana".

"Ne umemo da volimo komšiju"

Miljana Bulatović Dunđerin iz Privatnog kulturnog centra Akvarijus, sa sedištem u Severnoj Mitrovici, je navela kako postoje pojedinci iz različitih zajednica koji sarađuju na polju kulture ali da je taj broj jako mali.

Ona je ocenila da je mnogo veća saradnja na nivou zemalja, odnosno da na kulturna dešavanja u Prištini uglavnom dolaze Srbi iz Srbije a ne oni iz srpskih sredina na Kosovu.

"To je apsurdno znate. Svako od nas ima taj momenat da voli naciju i državu a ne umemo da volimo komšiju. To je ozbiljan problem svih ljudi", poručila je Bulatović Dunđerin.

Podvukla je da do saradnje među zajednicama koje žive na Kosovu neće doći "dok ne naučimo da živimo jedni sa drugima".

"Apsurdno je da idemo u Tirani (Albanija) da tražimo umetnike da bi došli u Severnu Mitrovicu (gradu sa većinskim srpskim stanovništvom)", rekla je ona.

Već dve decenije institucije i razne organizacije rade na integraciji Srba u kosovsko društvo, koje je duboko podeljeno nakon ratnih dešavanja 99' godine.

"Saradnja u podeljenom društvu"

Erol (Billibani) Bilibani iz Prizrena, koji se uglavnom bavi mladima u okviru međunarodnog festivala dokumentarnog i kratkometražnog filma Dokufest, je ocenio da među srpskom zajednicom na Kosovu ne postoji poverenje prema većinskoj albanskoj zajednici i da je to jedan od razloga što nema više saradnje na terenu.

I on je konstatovao da svake godine na Dokufestu, koji se održava u Prizrenu, učestvuje više Srba iz Srbije nego onih sa Kosova.

"Imali smo jednog učesnika iz Severne Mitrovice koji je po prvi put došao u Prizren. Za njega je to bila kao ekskurzija", ispričao je Bilibani.

On smatra i da među različitim zajednicama na Kosovu još uvek postoji "strah i napetost", što se, kako je ocenio, može ublažiti saradnjom i komunikacijom.

"Iskustva učesnika"

Da nema dovoljno saradnje među zajednicama u oblasti kulture potvrdili su i Nita (Zeqiri) Zećiri i Danilo Đurić iz Osojana.

Nita je izvršna direktorka organizacije "Foundation 17". Rođena je u Mitrovici iz koje je izbegla nakon sukoba na Kosovu i više nikada nije prešla most koji vodi ka severnom delu grada.

Mitrovica je nakon sukoba na Kosovu podeljena na južni i severni deo, odnosno na Južnu Mitrovicu, u kojoj je većinsko albansko stanovništvo i Severnu Mitrovicu, gde većinu čine Srbi.

"Postoji još puno ljudi koji nikada nisu bili u Severnu Mitrovicu, postoje i ljudi iz Gračanice (opština sa većinskim srpskim stanovništvom), koji nikada nisu bili u Prištini. To je desetak minuta udaljeno od Prištine", ukazala je Zećiri.

Za Danila Đurića, repera iz Osojana (povratničkog mesta u opštini Istok, na oko 70 kilometara od Prištine), jezička barijera je glavni problem što na terenu nema veće saradnje među zajednicama u oblasti kulture.

Iako su na Kosovu službeni jezici albanski i srpski, u većini slučajeva se mlađe generacije sporazumevaju na engleskom jeziku jer su obrazovni sistemi na Kosovu odvojeni, pa se ni jezici komšija ne uče kroz obrazovni sistem.

Danilo Đurić kaže da je on lično otvoren za svaku komunikaciju sa ljudima koji dolaze iz druge zajednice ali dodaje da ima i onih koji osuđuju tako nešto.

Kao sredstvo za prevazilaženje barijera vidi multietnička kulturna dešavanja.

"Tim putem mogu bar donekle da se prevaziđu predrasude, ja te predrasude nemam, ali ih neko ima, verovatno zbog osude svoje zajednice", smatra on.

"Incidenti društva"

Miljana Bulatović Dunđerin iz Akvarijusa je okupljene pojedince na diskusiji u Prištini nazvala "incidentima društva, koji su dovoljno hrabri da ostvare saradnju".

"Ali mi smo i dalje incidenti u društvu, to je svega dva odsto stanovništva na Kosovu, ostali ne žele ni da pričaju, na žalost, to je istina", podvukla je ona.

Napomenula je i da su najopasnije granice "one u glavi" i da umetnici moraju biti hrabri, da sruše barijere.

Bulatović Dunđerin smatra da do kulturne saradnje među Srbima i Albancima ne može doći bez političke volje Beograda i Prištine, odnosno dok se građanima obezbede bolji životni uslovi što bi, prema njenoj oceni, dovelo do relaksiranije situacije na terenu.

Manifesta kao platforma za društvene i kulturološke promene

Emilia van Lynden, direktorka za komunikacije Manifesta je objasnila da je njihova namera da pruže podršku kosovskim građanima.

Kako je rekla, na organizaciji Manifesta u Prištini se radilo u poslednje dve godine sa različitim organizacijama i pojedincima iz čitavog regiona.

Organizuju se radionice o očekivanjima sa lokalnim akterima iz oblasti kulture, civilnog društva, obrazovanja, arhitekture, istraživanja i kulturnih politika u Prištini.

"Osnovni razlog ovih radionica je pre svega upoznavanje zajednica sa Manifestom, a zatim, još važnije, ovi skupovi pomažu identifikaciju ciljeva, kao i izazova, očekivanja i ishoda Manifeste 14 u Prištini", navela je ona.

Manifesta, evropsko nomadsko bijenale,menja lokaciju svake dve godine.

Osnovana ranih 90-ih, Manifesta se bavi promišljanjem odnosa između kulture i građanskog društva, istražuje i pokreće pozitivne društvene promene kroz savremenu kulturu kao odgovor, i kroz blizak dijalog sa društvenim planom grada domaćina i njegovih zajednica.

Redovno bira neočekivana mesta za gradove domaćine.