Iz Hrvatske oštro reagiraju zbog 'i srpske i hrvatske' dubrovačke književnosti

Hrvatske vlasti nisu zadovoljne odgovorom srpske strane na primjedbe što ih je službeni Zagreb, ali i znanstvena zajednica uputila službenom Beogradu povodom formulacije u nedavno donesenom Zakonu o kulturnom nasleđu u kojem se među „stare srpske knjige“ , uvrštava i „izdanja dubrovačke književnosti, koja pripadaju i srpskoj i hrvatskoj kulturi, zaključno sa 1867. godinom“.

Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek kazala je 20. siječnja kako to “nije nikakvo ni filološko ni stručno pitanje, ovo je političko pitanje. Mi smo iznijeli svoj stav. Unošenje takvih odredbi u zakon potpuno je neprihvatljivo i mi ćemo na to reagirati”, kazala je Obuljen Koržinek.

Niz negativnih reakcija

Hrvatska politika i znanstvena zajednica unazad nekoliko dana prosvjedovale su zbog te formulacije, svrstavajući stariju dubrovačku njiževnost u korpus hrvatske književnosti, na što je srbijansko Ministarstvo kulture i informisanja 20. siječnja odgovorilo da takva formulacija ne znači da Srbija spori da je stara dubrovačka književnost deo i kulturnog nasleđa Hrvata.

"U Srpskoj akademiji nauka i umetnosti, Beogradskom univerzitetu, Matici srpskoj i drugim naučnim institucijama utvrđeno je da je stara dubrovačka književnost jedinstvena pojava kod južnih Slovena koja ima svoje osobenosti i predstavlja veliko zajedničko dobro. Na osnovu jezika na kome je napisana može istovremeno da bude i srpska i hrvatska", kaže se u odgovoru Ministarstva.

Ova odredba Zakona o kulturnom nasleđu donesenom u Skupštini Srbije 23. prosinca prošle godine izazvala je ovog tjedna niz negativnih reakcija u Hrvatskoj.

„Dubrovačka književnost biser je hrvatske književnosti! To su nedvojbeno znanstvenici - i jezičari i povjesničari književnosti - utvrdili da se kod dubrovačke književnosti po svim elementima, pogotovo kada uzmemo ovu najraniju, radi o djelima koja su nastjala u kulturno-jezičnom okružju karakterističnom za zapadnoeuropski i mediteranski kulturni krug“, kaže tim povodom za Radio Slobodna Europa (RSE) ravnatelj zagrebačkog Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje Željko Jozić.

Koji je bio motiv da srpski zakonodavac u zakon unese takvu formulaciju da dubrovačka književnost pripada „i srpskoj i hrvatskoj kulturi“?

„Ako nemate svoje – svoju renesansu, humanizam i barok, onda uzmete tuđe! To je vrlo ružno kada se to kaže, ali je drugačije neobjašnjivo“, komentira Jozić.

„Ako itko dođe u Dubrovnik, sjedne u Samostan male braće i raskrili Gundulićeva „Osmana“, on tu ne može vidjeti ništa od srpske kulture, pogotovo ne onoga doba“, kaže Jozić.

U Hrvatskoj je bio niz reakcija protiv ovakve formulacije u srbijanskom zakonu. Hrvatski P.E.N. centar priopćio je kako su „odredbe u zakonu po kojima dubrovačka književnost jednako pripada i srpskoj i hrvatskoj kulturi neutemeljene u i neprihvatljive, kao i stalno posezanje za hrvatskom kulturnom baštinom i prostorom“.

Matica hrvatska ocijenila je da se radi o kontinuitetu srbijanskog prisvajanja hrvatske književnosti, iza kojeg stoje teritorijalne pretenzije.

„Iza prividno prvorazrednog interesa za hrvatske pisce stoji isključivi interes za hrvatskim prostorom, za hrvatskim morem“, navodi se u priopćenju Predsjedništva Matice hrvatske.

Hrvatski eurozastupnik Karlo Ressler zatražio je 19. siječnja da na ovaj potez službenog Beograda reagira i Europska komisija, a ministrica Obuljen Koržinek najavila je ranije da će Hrvatska „iskoristiti sve što joj je na raspolaganju i kroz bilateralne odnose i kroz proces pristupanja Srbije Europskoj uniji da se ovakve odredbe ukinu”.

Slični primjeri

Spor o pripadanju dubrovačke književnosti počeo je još u 19. stoljeću i sa različitim intenzitetom traje do današnjeg dana.

Sličan mu je i podjednako dugotrajan spor između Hrvatske i Srbije o Bunjevcima u Vojvodini – jesu li oni odvjetak hrvatskog nacionalnog korpusa, kako tvrde hrvatska znanost i politika, ili su zasebna etnička skupina sa vlastitim jezikom, kako tvrdi politika i dio znanosti u Srbiji.

Prijepori oko pripadanja vode se i oko svjetski poznatih imena iz znanosti i umjetnosti, poput Srbina iz Hrvatske, briljantnog izumitelja Nikole Tesle, gdje njegovo ime nose i beogradski aerodrom i zagrebački Tehnički muzej, ili Hrvata iz Bosne i Hercegovine, dobitnika Nobelove nagrade za književnost Ive Andrića, čije djelo i svjetsku slavu svojataju tri kulture - bosansko-hercegovačka, hrvatska i srpska.