Kurspahić: Kako reći predsjedniku da laže
Na konferenciji za štampu u Bijeloj kući u četvrtak popodne, 10. septembra 2020, američki predsjednik Donald Tramp (Trump) prozvao je novinara u prvom redu, izvještača TV mreže ABC Džonatana (Jonathan) Karla da – kao predsjednik udruženja dopisnika iz Bijele kuće – postavi prvo pitanje.
Ono je glasilo:
„Zašto ste lagali američkom narodu i zašto bi vam on vjerovao?“
Tramp je uvrijeđeno rekao kako je pitanje „sramotno“ i za Karla i za ABC ali je onda ipak opširno pokušao da dokaže kako njegovo skrivanje od javnosti onoga što je znao o korona virusu nije bilo laž nego liderstvo: pravdao se, naime, da nje želio da skače „gore-dolje“ i širi paniku.
Trampovo višemjesečno ubjeđivanje javnosti kako je COVID-19 kao gripa i kako će uskoro proći vodilo je zakasnjelom uvođenju zaštitnih mjera u vidu održavanja “društvene distance“, nošenja zaštitne maske i izolacije kod kuće uz pritiske za preuranjeni povratak poslovanju, školovanju i putovanju u okviru „nove normale“ i pritisak iz ekstremne desnice na američkoj sceni da se odbace sve takve mjere i da se države „oslobode“ zdravstvenih ograničenja.
Za to vrijeme, broj zaraženih korona virusom u Sjedinjenim Državama do četvrtka popodne premašio je 6,4 miliona a broj umrlih dostigao 192.354.
Pratite BLOG UŽIVO o korona virusu
Dokazi o tome kako je Tramp po vlastitom objašnjenju „predvodio“ američku borbu protiv COVID-19, ili kako je „lagao američki narod“ po pitanju koje mu je iz prvog reda na konferenciji za štampu postavio novinar koji je ove godine objavio i knjigu „Prednji red za Trampov šou“ izbili su u javnost dan ranije kad je The Washington Post objavio izvode iz najnovije knjige možda najčuvenijeg novinara prošlog stoljeća Boba Vudvorda (Woodward) naslovljene „Bijes".
Woodward je kao mlad reporter tog lista zajedno s kolegom Karlom Bernstinom (Bernstein) otkrio izbornu aferu Votergejt (Watergate) u kojoj je američki predsjednik Ričard Nikson (Richard Nixon) bio prisiljen da 8. avgusta 1974. podnese ostavku.
Tramp je u brojnim, što neposrednim-što telefonskim razgovorima, po vlastitom priznanju bio i znatiželjan šta će od tih razgovora napraviti novinar Vudvordove reputacije. Već prvog dana nakon objavljivanja dijelova knjige „Bijes“ najveću pažnju – i najžešću kritiku – izazivaju oni dijelovi knjige, potkrijepljeni audio snimcima, u kojima Tramp 9. februara ove godine govori novinaru kako je covid-19 lako prenosiv i smrtonosan, pet puta više nego grip, dok je još nedjeljama u javnosti širio neosnovani optimizam kako će to uskoro nestati.
Ova američka tema dana, koja će u izbornoj godini tek dobijati valorizaciju u demokratskoj javnosti, navodi me na razmišljanje o tome kako je u ista dva dana u Sarajevu primljen intervju koji je vođa vladajuće bošnjačke stranke Bakir Izetbegović dao uredniku N1 Televizija Amiru Zukiću za njegovu emisiju Pressing.
Zukić je taj intervju počeo od nezaobilaznog pitanja političkom prvaku: Znate li Vi kako živi narod i nastavio je ne propuštajući da postavi sva druga najtvrđa pitanja.
Pitao je o dokumentovanim korupcionaškim aferama u vrhovima stranke, o kadrovskoj politici u kojoj – kako je rekao sam Izetbegović - prednost treba da imaju „sposobni patrioti“ što je napredak u odnosu na decenije kad su važniji bili „podobni“ nego sposobni; o suodgovornosti SDA za koaliranje s partnerima, poput Dodikove SNSD i Čovićeve HDZ, koji blokiraju rad državnih institucija i čak prijete otcjepljenjima ili formiranjem „trećeg entiteta“ ako ne bude kako oni hoće.
Postavio je i pitanje zašto je Izetbegović krio od javnosti da je bio upozoren kako – iz proceduralnih razloga – neće biti ni razmatran zahtjev za reviziju tužbe za genocid u Hagu. Ovdje treba reći, Izetbegović je, što se rijetko čuje od narodnih vođa na Balkanu, rekao: „Pogriješio sam“.
Na voditeljevo insistiranje na mafijaškim kriterijima u zapošljavanju i napredovanju u službi, Izetbegović je rekao kako je čovjek u središtu te afere pogriješio što je obećao nešto što ne može ispuniti ali kako se radi o nekome ko je „dva puta ranjavan za ovu zemlju“.
Jedna emisija, čak ni znatno duža od planiranog termina, nije bila dovoljna da se ukaže kako „ranjavanje za ovu zemlju“ za hiljade ranjenih ne znači nikakve privilegije nego prije svega obavezu na više moralne standarde zakonitosti i odanosti idealima pravne države ali voditelj jeste ukazao na osobinu bošnjačke politike da svaku kritiku korupcije u vladajućoj stranci odbacuje kao „atak na Bošnjake“ („Ja Vas pitam o Asimu a Vi govorite o Dodiku“)
Ovaj intervju, po profesionalnosti iznad svakodnevnih standarda podijeljene bosanskohercegovačke medijske scene mogao je biti i afera za jedan dan da nije uslijedilo bahato reagovanje člana Predsjedništva Izetbegovićeve stranke koji optužuje voditelja za „neobjektivan i neprofesionalan pristup“, „primjer kako se novinar koji pretenduje na objektivnost ne bi smio ponašati“, insistiranje na „bajatim pitanjima“ i „negativnim temama“, „nekulturno prekidanje i upadanje“ uz nadmeno pitanje voditelju: „Da li je tebe bar malo stid?“
Volio bih – a ne očekujem – da se sam Izetbegović, u ime poticanja demokratskog dijaloga, javno odrekne te vrste podrške.