“U parkovima šećite ukrug, svi u smjeru kazaljke na satu”

Nakon gotovo potpune izolacije zbog Covida-19 svijet se polako pokušava vratiti u “stvarnost”, ali sigurno je da to ipak neće biti buđenje kakvom se nadamo.

Ne treba očekivati da će sve restriktivne mjere odmah biti ukinute, a mnoge od njih će čak biti pojačane s obzirom na to da će dolaziti do češćih socijalnih kontakata nakon otvaranja tvrtki, škola i javnog prijevoza.

Naime, stručnjaci, poput Roberta Redfielda, ravnatelja američkog Centra za kontrolu bolesti (CDC), upozoravaju da bi naglo popuštanje svih mjera moglo dovesti do drugog vala Covida-19. Otvaranje će biti povezano s praktičnim načinima fizičkog razdvajanja ljudi i pojačanom dezinfekcijom svih prostora, odnosno zaštitama koje su maksimalno provedive, a da ne ometaju koliku-toliku normalizaciju života.

Otvorena vrata

Znanstvenici sa Sveučilišta Cambridge sastavili su čak 275 promjena u svakodnevnom životu koje bi trebale smanjiti mogućnost prijenosa koronavirusa nakon završetka izolacije. Drugim riječima, to znači i dalje maksimalno smanjenje kontakata, jake higijenske mjere, pa čak i nove norme, poput zabrane hodanja pokretnim stepenicama...

Svi ti prijedlozi idu od onih jednostavnijih, poput držanja otvorenih vrata dućana ili prostorija u kojima se radi, do prilično futurističkih, poput dronova za dostavu hrane ili čak i bizarnih crtanja mreže na podu restorana, kafića ili dućana, koja jasno govori gdje tko treba sjediti ili stajati da bi udaljenost bila po propisima.

Studija ne nudi preporuke, nego popis svih mogućih opcija među kojima bi svaka regija neke zemlje trebala izabrati one najprikladnije za nju, koje će istodobno biti učinkovite, sa što manje troškova, praktičnosti i što više pravednosti.

Jedna od mjera možda bi mogla biti i ona da stariji ljudi borave na otvorenom, primjerice u parkovima, kad drugih ondje nema, pa bi se moglo propisati da su parkovi otvoreni za starije od 10 do 12 ili od 16 do 19 sati, što bi moglo spriječiti da se susretnu s potencijalnom zarazom. Također je jedna od preporuka da se u tom istom parku ništa ne dira i da se ne sjedi na klupama.

Među ostalim, moglo bi se kretanje u parku organizirati tako da svi hodaju u smjeru kazaljke na satu, jer je onda manja mogućnost da će netko nekome kihnuti u lice dok se mimoilaze. Kretanje po ulici moglo bi, kažu, biti takvo da jednom stranom hodaju svi u istom smjeru, a drugom oni koji se kreću u suprotnom.

Bez čekaonica

U kafićima bi se stolovi trebali dezinficirati stalno i biti na dovoljnoj udaljenosti, s tim da za istim stolom ne bi smjele sjediti više od dvije osobe. Oni koji čekaju, primjerice, liječničke preglede umjesto u čekaonicama trebali bi čekati u svojim automobilima ili na otvorenom dok ih se ne pozove u ambulantu. Školska nastava trebala bi se odvijati tako da se učenici podijele na manje grupe, a učitelji na tjedne turnuse.

Nakon još nekog vremena, kažu, trebalo bi ograničiti broj ljudi koji mogu nazočiti sprovodima (10?) ili vjenčanjima (5?). Sustav otvaranja i zatvaranja vrata u javnim zgradama i dućanima trebao bi funkcionirati tako da je programiran na određeni broj osoba u istom prostoru, a dok jedna ne izađe, druga ne može ući.

Kad se i mora razgovarati licem u lice, to mora biti najkraće moguće. Pozadinska glazba u zatvorenim prostorima morala bi biti isključena kako se ne bi pojačavao glas, čime se izbacuje i više mogućeg virusa.

Ima i onih pomalo bizarnih prijedloga, kao što je uporaba vibrirajućih narukvica ili aplikacija koje bi podsjetile ljude da ne dodiruju lice rukama, što dovodi do zaraze koronavirusom. Isto upozorenje moglo bi dolaziti i iz mobitela.

Predlažu se i češća uporaba dronova u dostavi, kao i uporaba vozila bez vozača, ili dezinfekcija hrane ultraljubičastim zrakama kratke valne dužine uz napomenu da se to može koristiti samo kad u blizini nema ni ljudi ni životinja. Riječju, i dalje ostaju ograničenja koja će trebati primijeniti i nakon dugotrajne izolacije.