SVI PROTIV IDEJE NAJMOĆNIJEG SUCA I struka i politika vidi brojne mane u prijedlogu da šef Vrhovnog suda bude na čelu Povjerenstva za sukob interesa
U jeku rasprava o utjecaju i ovlastima Povjerenstva za utvrđivanje sukoba interesa i optužbi opozicije da HDZ opstruira njihov rad, predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović u Jutarnjem listu izložio je svoj prijedlog o novom izboru Povjerenstva. Šeparović je ustvrdio: “S obzirom na važnost odluka koje donose, da one izravno utječu na političke odnose, možda bi trebalo razmisliti da se po uzoru na Državno izborno povjerenstvo u budućnosti Povjerenstvo izabere tako da u njemu budu dva člana koja je predložila oporba i dva koja je predložila parlamentarna većina, a da predsjednik Povjerenstva bude predsjednik Vrhovnog suda po položaju”.
Bi li takav izbor zapečatio sudbinu Povjerenstva kao bedema etičnosti koji javnost štiti od zloupotrebe položaja ili bi mogao olakšati rad? Ta smo pitanja postavili nekolicini stručnjaka koji su procijenili da je prijedlog Miroslava Šeparovića loš, nelogičan i neodrživ.
Napušteni koncept
Ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković ne drži to dobrom idejom. “Nisam baš siguran da se treba vraćati na staro i Povjerenstvo pretvarati u politički poligon”, kaže Bošnjaković. Dodaje da bi još jedna funkcija predsjedniku Vrhovnog suda, uz onu predsjednika Državnog izbornog povjerenstva, značila “previše ingerencija, a nije dobro da je toliko posla u jednim rukama”.
Predsjednici Povjerenstva Nataši Novaković je Šeparovićeva ideja “neobična, takav koncept smo već imali, a morali smo ga napustiti jer je depolitizacija Povjerenstva bila jedan od uvjeta primanja u Europsku uniju”. Ovakav model, opominje Novaković, značio bi korak unatrag te bi izazvao urušavanje institucije i još veći gubitak povjerenja građana. Usto, uvjerena je, takva ideja nije ni moguća - ne bi je odobrila ni Grupa država za borbu protiv korupcije Vijeća Europe (GRECO). Ustavni stručnjak i autor radova o sukobu interesa Branko Smerdel naglašava kako sam koncept sukoba interesa u Hrvatskoj kao preventivnog zakonodavstva malo tko razumije, često je mutno izjednačen s korupcijom. Podsjeća kako je definiranje situacija koje bi dužnosniku mogle priskrbiti etiketu nedostojnog ponašanja američki izum rođen nakon afere Watergate, a devedesetih se preselio i u Europu. “Sukob interesa je slikovito ne uvedi me u napast, kako se štiti javni interes i postupa po zakonu. Naš mentalitet to teško može uopće pojmiti - kako je to opisao Dražen Budiša, da imaju veće odgovornosti, a manja prava”, tumači Smerdel koji smatra kako ne bi bilo dobro Vrhovni sud opterećivati dodatnim ovlastima.
I za ustavnog stručnjaka Matu Palića model ima više mana. “Nema logike. Izbor po principu dva iz oporbe i dva iz opozicije s predsjednikom VS-a vladajućima donosi prevagu. To je sporno i zato što se predsjednika VS-a bira običnom većinom glasova, a članove Povjerenstva apsolutnom”, upozorava Palić. Problematizira i činjenicu da Sabor bira predsjednika Vrhovnog suda na prijedlog predsjednika države, “što znači da bi se predsjednik VS-a u ulozi predsjednika Povjerenstva trebao izuzeti iz predmeta u kojima se odlučuje o sukobu interesa predsjednika države. Kad god bi predsjednik došao na dnevni red, predsjednik Povjerenstva uopće ne bi mogao raditi”. Usto, navodi Palić, predsjednik VS-a je i šef DIP-a pa bi to značilo preveliku koncentraciju moći. “Problem je što političarima smeta sama ideja da ih netko kontrolira zato što krše Zakon o sprečavanju sukoba interesa. Nije im bila dobra Orešković, ne valja im ni Novaković.”
Sud dužnosnika
Bivša predsjednica Dalija Orešković, pak, tvrdi kako Šeparovićeva ideja vodi “političkoj eutanaziji Povjerenstva”, a ionako je trenutačno prikopčano na aparate. “Taj prijedlog je atentat na ideju nepristrane institucije dirigiran premijerskim naputkom”, kaže Orešković i opisuje kako je taj model već otpisan jer je bio politički kontaminiran: na godišnjoj razini bio je zanemariv broj predmeta koje bi završile osudom dužnosnika. “Ustavni je sud tijekom mandata Jasne Omejec već zaštitio političare od neovisne kontrole kad su prihvatili tužbu Josipa Leke. Nakon toga su Povjerenstvu srezana krila, ukinuto mu je pravo da utvrđuje nerazmjer između prihoda i imovine i da traži od dužnosnika da podnese ostavku, uvid u transakcije bankovnih računa... A ovo bi značilo konačni kraj.”
SDP-ovu Peđi Grbinu prijedlog nije za razmišljanje i stoga što je “trenutačni predsjednik VS-a imao ozbiljnih problema s prikazivanjem svoje imovine, što nam ne daje jamstvo da bi imao osjećaj za poštivanje integriteta institucije. Oduzelo bi im nepristranost. Nije naš problem u Povjerenstvu, nego u onima koji mu podmeću klipove - izmjene zakona drže u ladici, traže izuzeće predsjednice, opstruiraju rad...”