Ko proizvodi monstrume?
Plavokosi i plavooki ubica iz Osla sa fašističkim stavovima u svom manifestu od 1300 stranica priznaje zločine ali se ne osjeća krivim!? Moguće je, dakle, ubiti i ubijati i ne osjećati se krivim?
General Ratko Mladić se, takodjer, ne osjeća krivim za zločine koje je počinila vojska pod njegovom komandom. Moguće je, dakle, biti izvršitelj genocida ali se ne osjećati krivim!
Nijedan od generala Hrvatske vojske se ne osjeća krivim, niti djelimično, nad činjenicom da je velika većina gradjana srpske nacionalnosti napustila Hrvatsku. Moguće je, dakle, bitno uticati da se čitav jedan narod izbaci iz sopstvene zemlje i ne osjećati krivicu!
Niko u Sarajevu od političara na vlasti ne osjeća krivicu što nebošnjačko stanovništvo napušta glavni grad BiH. Moguće je, dakle, učiniti sve da se jedan grad etnički očisti i ne osjećati krivicu.
Ako niste zaboravili mi živimo u XXI stoljeću, vremenu koje je najslobodnije od svih dosadašnjih i najtolerantnije od svih dosadašnjih.
Lako bi se moglo reći da svako ima svoje monstrume ali šta radimo da ih ne bude?
Da li ovih dana vrlo česti intervjui sa osudjenim ratnim zločincima u Srbiji doprinose da se netolerancija koje su oni simbol proširi i postane jača? Da li ti intervjui stvaraju neke nove monstrume koji će se svetiti srpskom narodu?
Ili, ne samo radi balansa, da li ćutnja bošnjačkih lidera o etničkom čišćenju Sarajeva opradava etnička čišćenja nad Bošnjacima na drugim mjestima? Da li mirenje sa iseljavanjem Srba iz Hrvatske podstiče u stvari netoleranciju nad Hrvatima u BiH?
Bojim se da je odgovor na gore postavljena pitanja potvrdan te da ilustrira stepen različitih aršina za iste stvari koje smo skloni prihvatiti. Ako ¨MI¨ nešto radimo to nije tako loše kao što jeste loše kad to isto drugi rade ¨nama¨.
Bojim se da iako smo najslobodniji i najtolerantniji nego ikad da smo istovremeno prevrtljiviji i sebičniji nego ikad. Mi nismo ni izdaleka tako humani niti izdaleka tako tolerantni kao što mislimo.
Naša tolerancija prema netolerantnom stvara nove monstrume. I to počinje sa toleriranjem malih kradja, a završava sa monstuoznim zločinima, počinje sa tolerancijom prema malim lažima da bi završilo sa najgorom mogućom propagandom.
Počinje sa popovima i lopovima, završava sa topovima.