Branitelji su sve svoje dionice dali HDZ-u koji je ipak popustio Srbiji
Na ovim izborima bi se prvi put moglo dogoditi da dobar dio braniteljske populacije okrene leđa HDZ-u i da umjesto svoje, reklo bi se, stožerne stranke podrže kandidate HSP-a AS. Nakon 20 godina neupitne vjernosti braniteljske populacije HDZ-u, ministar vanjskih poslova Miro Kovač uspio je taj odnos dovesti u pitanje. Omogućavanje Srbiji da otvori pregovore u poglavljima 23 i 24 (pravosuđe te sloboda, pravda i sigurnost),iako Srbija prethodno nije izmijenila zakon kojim si daje pravo nadležnosti za suđenje hrvatskim braniteljima za djela počinjena u Hrvatskoj, nešto je što branitelji ne mogu prožvakati. Ako je i od HDZ-a, previše je. Tim prije što je HDZ-ova Vlada, preciznije HDZ-ovo Ministarstvo vanjskih poslova, zeleno svjetlo za napredak prema EU dalo Aleksandru Vučiću - srpskom političaru umivenog lica i proeuropskih stavova koji je u očima branitelja i dalje četnik koji je devedesete proveo držeći se za skute Vojislava Šešelja.
Frontmeni braniteljskih udruga Đuro Glogoški, Đuro Dečak i Josip Đakić osigurali su si prostor za odstupnicu izjavom kako je za potez koji "Srbija slavi, a slavlje će platiti hrvatski branitelji" kriva nesposobna Vlada koja se nije uspjela održati dulje od šest mjeseci, točnije njeno Ministarstvo vanjskih poslova. No, to govore vođe koji će prema potrebi korigirati stav. Pitanje je, međutim, jesu li za korekciju stava spremni i ostali? Mogu li "obični" branitelji - koji su punih godinu dana po snijegu, ledu, kiši i žegi održavali šator pred Ministarstvom branitelja ne bi li pomogli HDZ-u da se vrati na vlast - prihvatiti da sva odgovornost za pogodovanje "četniku Vučiću" padne na leđa ministra Kovača?
HDZ će teško izaći iz ove situacije jer u vrhu nema nikoga s kim bi se braniteljska populacija mogla identificirati, za kim bi se mogla povesti i dati mu povjerenje da će situaciju sa Srbijom na kraju ipak dovršiti tako da branitelji ne stradaju. Jedina osoba u HDZ-u koja bi to mogla odraditi je zamjenik predsjednika stranke Milijan Brkić, ali je njemu novi šef Andrej Plenković friško zalijepio flaster na usta.
Sve svoje dionice branitelji su uložili u HDZ koji je, zajedno s Brkićem, vodio Tomislav Karamarko. U četiri godine, koliko je bio na čelu HDZ-a, Karamarko je uspio u drugi plan staviti sve istaknutije članove stranke koji su bili spona prema braniteljskoj populaciji i osobno u potpunosti preuzeti tu ulogu. Sklanjanjem Karamarka HDZ je uklonio i osobu koja je imala link prema braniteljima. Uz to je na čelo stranke ustoličen Plenković koji s tom populacijom može uspostaviti intiman odnos kakav oni priželjkuju gotovo jednako uspješno kao što bi to mogao i predsjednik SDP-a Zoran Milanović. I ne samo to. Svi ljudi koje Plenković dovodi na čelo stranke kako bi mu bili oslonac, od Davora Ive Stiera i Davora Božinovića do Gordana Jandrokovića (uz iznimku Damira Krstičevića), njegova su profila.
Budući da je prozvani Kovač jedini Karamarkov kadar koji je zasad preživio u vrhu stranke, može se očekivati da će se preko njegovih leđa prelomiti sav braniteljski bijes koji je izazvalo deblokiranje pristupnih pregovora Srbiji. Svjestan toga, Kovač se posljednjih dana jako trudi pojasniti kako napredak Srbije nije bezuvjetan te da je Srbija preuzela obavezu sanirati ratne rane, ali i korigirati zakon o univerzalnoj nadležnosti. Ministar Kovač nas uvjerava da popuštanje Srbiji nije debakl njegove vanjske politike, nego djelomični uspjeh.
U određenoj mjeri ima pravo. Posebno ako se ima u vidu činjenicu da je njegova prethodnica Vesna Pusić propustila Srbiji nametnuti obaveze u odnosu na prava hrvatske nacionalne manjine i nadležnosti za suđenje za ratne zločine još u vrijeme screeninga. Da je tada nešto učinjeno, Kovač bi bio u mnogo lakšoj poziciji. Paradoks je, međutim, da je ovo drugi put da se njegovi potezi u odnosu na otvaranje poglavlja 23 i 24 negativno reflektiraju na izbore. Prvi je put to bilo proljetos kada je Kovač, pokazalo se bez prave pripreme i bez saveznika, blokirao Srbiju na putu u EU. Učinio je to usred kampanje za izbore u Srbiji, a posljedica je bila podizanje tenzija, posebno u Vojvodini gdje je glavnina hrvatske nacionalne manjine. Preko noći je pojačana netrpeljivost prema Hrvatima, što se na koncu odrazilo na njihovu izlaznost na izbore, a vjerojatno i rezultate, da bi Hrvatska kasnije povukla blokadu.
Sada kad je omogućio Srbiji da nastavi pregovore, opet je povukao potez koji će se zasigurno odraziti na izbore. Jako je povrijedio branitelje i oni, kako su najavili, neće olako prijeći preko toga. Ako već ni prvi, ni drugi put nije mogao utjecati na tajming, nego je pehist, Kovaču ipak ostaje na duši što nije uspio naći saveznike za hrvatska stajališta i iskoristiti ulazak Srbije u EU kako bi ju se natjeralo da se suoči s činjenicom da je bila agresor u ratu protiv Hrvatske.