Kakva nas Hrvatska čeka nakon 2017.
Deseci mrtvih u terorističkom napadu u Istanbulu. Politički rizik ubio sve investicijske planove za 2017. Širom Europe populisti koče umjerenu desnicu. Poslovni modeli Ubera i Airbnba pod pojačanim nadzorom... Ili u domaćoj varijanti: "Prodajom 25 posto HEP-a dobit ćemo novac za povratak Ine", "Vlada predstavila plan rasterećenja poduzetnika", ali i "Vučićev izaslanik prijetio Hrvatima u Zagrebu"... Novinski naslovi pokazuju da se ritam nije usporio ni u prvom, u pravilu jednom od najsporijih tjedana godine.
Europska unija, piše britanski Forecast, danas je podijeljena na tri labavo povezane cjeline - staru jezgru okupljenu oko Njemačke, Rusiji sve bliži istočni centar koji uključuje Češku, Slovačku i Mađarsku, i ultradesnu Poljsku. Naša pozicija zakasnjelog gosta na partiju na kojem, čini se, većina razmišlja o odlasku, zasad nam u takvom okruženju ne ide naruku. Zato je možda važnije no ikada da se naučimo funkcionirati samostalno.
Prvo pitanje: može li nas Vlada koja je po mnogočemu startala drukčije od prijašnjih usmjeriti prema samostalnosti, a istovremeno približiti procesu europskih integracija u kojemu smo zapeli u dvorištu. I jedno i drugo ključno je za kvalitetu naših života u budućnosti. Pad prošle Vlade i brzi izlazak na izbore prošlu su godinu učinili prijelomnom u našem procesu učenja demokracije.
Drugo pitanje: možemo li kao društvo očekivati pomak nabolje dok u javnoj raspravi prevladava tema jesu li veći patrioti bili oni koji su prodali Dalmaciju ili oni koji su političke protivnike držali zatvorenima na jednom od dalmatinskih otoka. Obje te ideologije, naime, iako su se snažno pozivale na domoljublje (hrvatsko i kasnije kolektivno, jugoslavensko), u sebi su sadržavale dubok prezir prema građanima, stanovnicima domovine.
Nakon predbožićne najave vraćanja Ine u krilo države, posljednje u slijedu "dobrih vijesti za ekonomske rodoljube", teško je zaključiti otvaramo li 2017. s najpopulističkijom od svih dosadašnjih političkih garnitura od 1991. do danas, ili smo, napokon, dobili izvršnu vlast koja se ne boji donositi odluke.
Diplomatska politura premijera Andreja Plenkovića napravljena je takvom da se teško prepoznaje prava narav osobe na funkciji. To je vještina koja se može naučiti, ali, vidjeli smo to u slučaju premijera Zorana Milanovića, nekadašnjeg Plenkovićevog kolege u Bruxellesu, diplomacija ne leži svačijem karakteru. Plenković se dosad pokazao uspješnim diplomatom i uspješnim, sugestivnim, pregovaračem. To su osobine koje pomažu dobrim političarima, ali same ne jamče dobru politiku.
Plenković se zasad pokazao i dobrim u izboru stručnjaka za barem jedno od ključnih hrvatskih pitanja - ekonomiju. Ministarski dvojac Dalić - Marić, uz Borisa Vujčića u HNB-u, tijekom prva dva mjeseca zadao je žestok ritam cijelom timu koji vodi državu.
Slijedom toga, kakvu Hrvatsku možemo očekivati u dolazećim godinama?
Dobar scenarij uključio bi nastavak tranzicije prema Schengenu i euru, ponovno pokretanje reforme obrazovnog sustava, završetak primarnog privatizacijskog ciklusa, sada na zdravijim temeljima od ratom diktiranih prvih koraka, i politički zaokret prema transparentnom vođenju države.
Povratak Ine državi ima smisla jedino ako se kompanija opet namjerava predati (prodati) dioničarima. U budućnosti moguć je i novi veliki strateški partner koji bi svoje dionice izlistao i na Zagrebačkoj burzi (prijateljska gesta) kako bi bile dostupnije građanima, ali uz javan ugovor države i partnera s jasno poznatim pravima i obavezama partnera. Država u tom slučaju preuzima ulogu katalizatora tranzicije, a banke koje bi financirale transakciju bile bi namirene u kratkom roku.
Prema onome što sada znamo, slijedi nam razdoblje velikih preuzimanja i korporacijskog zgušnjavanja. Osim najavljenog stvaranja velikog energetskog kompleksa ujedinjavanjem HEP-a i Ine, što će, nadam se, završiti velikom javnom ponudom dionica, nazire se krupna smjena u bankarskom sektoru gdje bi vlasnikom Zabe, umjesto uzdrmanog UniCredita, mogao postati francuski Société Générale, koji se vjerojatno zato već povukao iz Splitske banke, a nedavna, zasad tiha, objava Emila Tedeschija da je njegova Atlantic grupa opet spremna za pokušaj preuzimanja Podravke (u razgovoru za Reuters) vodi nas prema potencijalno dobrom scenariju za koprivničku kompaniju koji će, bez sumnje, naići na žestok otpor, ne samo u Podravini. Uspije li Tedeschiju iščupati Podravku iz šapa politike, u Podravinu bi se mogao vratiti bar dio izgubljenih ambicija. Tedeschi se dosad pokazao dovoljno jakim da se odupre pritiscima, iako je teško zamisliti da se takva akcija može završiti bez ustupka politici.
Vlada je u četvrtak prihvatila akcijski plan za administrativno rasterećenje gospodarstva koji predviđa ukupnu uštedu od 1,5 milijardi kuna za poduzetnike. Plan se sastoji od dva velika dijela: mjera za smanjivanje suvišnih administrativnih troškova poslovanja i mjera za liberalizaciju tržišta profesionalnih usluga. Ono što je tu važno - prvi put nakon Programa gospodarskog oporavka zadani su rokovi provedbe.
Prema jednoj od definicija, dobra je ona Vlada koja u prvim mjesecima uspije skupiti najviše protivnika. Plenkovićev tim u tome se dosad pokazao uspješnim.