'KAD SAM VIDIO OPTUŽNICU, NISAM MOGAO VJEROVATI!' Otkrivamo kako je došlo do neviđenog debakla akcije hapšenja policajaca i carinika!

Bila je to velika i pompozna akcija Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala (USKOK).

Medijima se 29. listopada 2011. poput munje proširila vijest da je policija napokon stala na kraj velikom lancu krijumčara - policajaca, špeditera i carinskih službenika, koji su godinama švercali rzličitu robu iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku, preko međunarodnoga graničnog prijelaza u Staroj Gradiški. Uzimali su i davali mito, “žmirili” prilikom carinskih kontrola, organizirali šverc. Petero od 44 obuhvaćenih istragom odmah je stavljeno iza rešetaka da ne bi ometali istragu.

- Postoji osnovana sumnja da su osumnjičeni carinski i policijski službenici od 7. travnja do 15. rujna 2011., na području graničnog prijelaza Stara Gradiška, u više navrata ostalim osumnjičenicima, u cilju pribavljanja protupravne imovinske koristi, omogućili uvoz različitih vrsta roba iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku bez carinskog nadzora, potrebne dokumentacije i naplate zakonom propisanih carinskih davanja - priopćio je tada USKOK.

Početak suđenja

Na Županijskom sudu u Osijeku 16. siječnja, pet godina nakon velike akcije, počet će suđenje osumnjičenim krijumčarima. No, nakon toliko godina i opsežne istrage, malo je toga što se u akciji može zvati veliko, osim spisa u kojem je prikupljen čak 131 dokaz. Od 44 prvotno osumnjičenih, na optužnici ih je ostalo 35, a najveći podsmijeh u pravosudnim krugovima izaziva činjenica da je ukupna šteta koju su svi oni svojim kriminalom izazvali - 8884 kune. Točnije, svaki od optuženih u ovom predmetu napravio je državnom proračunu štetu od oko 250 kuna. U jednom slučaju od okrivljenika se traži da u državni proračun, bude li proglašen krivim, vrati imovinsku korist koju je stekao kriminalom u iznosu od 33 kune i 33 lipe.

Iako točne brojke nisu dostupne, već sada je jasno da su troškovi istrage, tajnih mjera praćenja carinika i špeditera, prikupljanja dokaza i drugih pravosudnih radnji u ovom postupku višekratno premašli iznos nanesene štete.

Patrik Samardžić, dugogodišnji špediter sa starogradiškoga graničnog prijelaza, prvookrivljeni je u opsežnom predmetu, a carinik Zvonimir Matokanović drugookrivljeni. Za Nedjeljni su odlučili, prvi put, progovoriti o kriminalu koji im se stavlja na teret. Sjećaju se, kao da je danas, tog listopada 2011. kada su im, nakon šestomjesečnog praćenja, policajci stavili lisice na ruke.

- Kada sam vidio za što me optužuju, nisam mogao vjerovati - počinje Patrik.

 

Svježe meso

Njega se tereti da je od nepoznate službene osobe zatražio da mu omogući iz Bosne i Hercegovine uvoz svježeg mesa bez carinskog nadzora.

- Idemo redom. Prvo, nevjerojatno je da me se tereti za poticanje na kazneno djelo nepoznate osobe. Također, ustanovljeno je da na kraju do uvoza tog mesa nije ni došlo. Dakle, optužen sam da sam nekog nepoznatog carinika poticao na djelo koje on naposljetku nije učinio! No, to nije najveći apsurd, nego ono što se zapravo dogodilo. Riječ je o osam kilograma roštiljskog mesa za ćevape i pljeskavice. Istina je da me moj prijatelj zamolio da mu u Bosni kupim to meso, no ja to na kraju nisam učinio jer je bila prevelika gužva na granici i nije mi se dalo gubiti nekoliko sati u oba smjera. Stoga sam otišao u Okučane, u Hrvatskoj, i tamo kupio meso. Dakle, niti je došlo do kaznenog djela izbjegavanja carinskog nadzora, niti sam koga na to poticao - objašnjava Patrik svoj prvi od tri zločina koji mu se stavljaju na teret. Drugi slučaj još je zanimljiviji - Patrika se tereti da je G. A. rekao kako da sa starim, rabljenim namještajem najlakše prijeđe granicu bez carinskog nadzora. Prema optužnici, Patrik je G. A. savjetovao da cariniku I. H. da 10 eura.

- Još jedan primjer kako su izvrnuli naše telefonske razgovore, koje su više od šest mjeseci snimali. Istina je da me G. A. nazvao i pitao što da radi, jer ga carinici već dva sata drže na prijelazu, a vozio je samo rabljeni namještaj. Tada sam mu ironično rekao da sigurno žele novac i da neka im ništa ni slučajno ne da. Mislim da sam spomenuo deset eura kao iznos, ali ne u smislu da bi im on to trebao dati, nego sam rekao da je to vjerojatno ono što oni traže. U istrazi je ispalo da ja, eto, čovjeka potičem na davanje mita službenoj osobi - kaže Patrik.

U trećem slučaju u Hrvatsku je, kaže optužnica, iz BiH preko prijelaza Stara Gradiška uvezen izvanbrodski motor koji nije prošao carinsku kontrolu, a i tu je Patrik “posredovao”, pa je, kaže USKOK, potaknuo nepoznatog carinskog službenika da omogući siguran prolaz tog motora.

- Slično kao i meso. Preko telefona smo doista razgovarali o kupnji tog motora, no na kraju motor koji smo gledali u BiH nije bio dobar, pa smo ga kupili u Pakracu. Dakle, ni u jednom od tri slučaja nije došlo do onoga što USKOK tvrdi, ali i da jest, ukupna šteta nastala za državu je toliko bagatelna da se ne radi ni o kakvom kriminalu, nego o prekršaju - objašnjava Patrik.

 

U zatvoru 16 dana

Ipak, država je taj slučaj shvatila vrlo ozbiljno. Patrik i još četvero optuženih, među kojima su jedan carinski službenik i tri policajca, 16 su dana proveli u istražnom zatvoru u Osijeku.

Patrik i Zvonimir uvjereni su da su žrtve namještaljke, jer nemaju drugo logično objašnjenje za ono što im se dogodilo.

- Nema problema, ako je država odlučila uvesti nultu stopu tolerancije na korupciju, ja sam za. No, ovo nije korupcija, ovo nije kriminal. To su bagatelne stvari. Čak i da smo krivi za sve što nam se stavlja na teret, a nismo. Carinici i policajci koji su obuhvaćeni istragom zbog ovog ‘kriminala’ već pet godina ne žive normalnim životom. Primaju smanjene plaće, suspendirani su i slično. Kada je stigla optužnica, pokazao sam je jednoj uglednoj zagrebačkoj odvjetnici i bivšoj državnoj dužnosnici koja zna kako funkcioniraju stvari u slavonskim policijskim postajama. Čim je pročitala dokument, nazvala me i pitala - tko ti je ovo smjestio - kaže Patrik.

Iako nemaju dokaza, Zvonimir i Patrik sumnjaju da je za slučaj presudno bilo to što su neko vrijeme upozoravali na kriminalnu skupinu koja je iz BiH u Hrvatsku uvozila veće količine opojnih droga. Iako su neko vrijeme upućivali na tu skupinu i davali nadležnima sva saznanja o tom slučaju, u istrazi se neko vrijeme pokušavalo povezati Patrika i Zvonimira, kao i ostale optužene, s tom skupinom, no od toga je tužiteljstvo naposljetku ipak odustalo.

Pogrešan kontekst

Zvonimir i Patrik kažu da je posebno zanimljivo što ni u jednom slučaju od svih koji im se stavljaju na teret nije pronađena nezakonito uvezena roba. Čitava se istraga, ističu, temelji na snimljenim telefonskim razgovorima koji su, kažu, stavljeni u potpuno pogrešan kontekst. Odvjetnik prvookrivljenog Patrika Samardžića, Dinko Matijašević, kaže nam da u ovom slučaju čak i nije sporno što su policija i USKOK odradili posao i podignuli optužnicu, a nije problematičan niti sud koji je odlučio po tim optužbama suditi.

- No, naprosto mi nije jasno da je takva optužnica prošla optužno vijeće. Dakle, da uopće ne ulazimo u to jesu li oni krivi, postoji nešto što se zove načelo oportuniteta. Podizati ovako velik predmet, u kojem sama istraga košta nekoliko stotina tisuća kuna, možda i više, radi štete od samo par tisuća kuna, nema nikakvog smisla - kaže.

Patrik i Zvonimir kažu da su za medije odlučili progovoriti jer više, nakon svega što su prošli, nemaju povjerenje u pravosudne institucije. Očekuju da će biti proglašeni krivima i osuđeni na određenu kaznu. No, još im jedan detalj upada u oči, koji nije uobičajen za suđenja u ovakvim postupcima.

- Tužiteljstvo u svojoj optužnici ni u jednom trenutku nije navelo kakvu kaznu traži za nas. Naprosto ne znamo što možemo očekivati. Mislim da su i oni svjesni kako u ovom predmetu nema kriminala, ako smo za nešto i krivi to može najviše biti u sferi prekršaja. Ali, Hrvatska je tada trebala Europi i svima pokazati da smo zemlja koja se bori protiv korupcije i mi smo iskorišteni u tu svrhu - zaključuje optuženi dvojac.