Hvaljena 'Žena' u režiji Paola Magellija sutra posljednji put ove godine u zagrebačkome HNK
ZAGREB – Nakon iznimno uspješne sezone, hvaljena predstava Žena, nastala prema dramskim tekstovima Žena i U Café du Dôme Josipa Kosora, u režiji Paola Magellija, bit će izvedena 7. prosinca u 19,30 sati u sklopu repertoara zagrebačkoga HNK posljednji put u 2016. godini.
Tom predstavom zagrebački je HNK domaćoj publici približio dio opusa jednog od najistaknutijih i najzakinutijih hrvatskih dramskih ekspresionista. Posljednje Kosorovo djelo, uprizoreno u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu, bio je Požar strasti 1934. godine, u režiji Branka Gavelle. Čak 82 godine poslije, Paolo Magelli razotkriva kazališni potencijal istinskoga ekspresionizma i upoznaje nove generacije s ovim zaboravljenim, i široj publici, razmjerno nepoznatim piscem.
U predstavi glume Livio Badurina, Lana Barić, Nikša Kušelj, Milan Pleština, Goran Grgić, Zijad Gračić, Dora Lipovčan, Ivan Colarić, Petra Svrtan, Iva Mihalić, Jelena Perčin, Ana Begić i Silvijo Mumelaš.
Uz Milana Begovića i Ivu Vojnovića, Kosor je najprevođeniji i najizvođeniji hrvatski dramatičar u inozemstvu u prvoj polovici prošloga stoljeća, dva puta nominiran za Nobelovu nagradu za književnost. Već je Požarom strasti, jednom od svojih prvih drama, privukao pozornost intelektualaca europskoga kruga. U svojim lutanjima susretao je i prijateljevao s velikim umjetnicima svojega doba poput Ivana Meštrovića, Silvija Strahimira Kranjčevića, Maksima Gorkoga ili Konstanina Stanislavskoga.
Svojim dramama, vođen naturalističkim impulsima, izlazi iz realističnih okvira, portretirajući unutrašnjost situacija i likova kojima upravljaju podsvijest, nagoni i strasti, birajući psihološku i socijalnu tematiku, buntovno i bunovno istražujući krajnosti ljudskih emocija i postupaka. Kosor je u svojim djelima strasno i neobično zagovarao ljubav, moral i ljudsku čistoću u svijetu koji je izgubio Čovjeka.
Drama Žena govori o prelijepoj Limunki koju muž gubi na kartama kako bi pripala drugome koji je spreman sve svoje bogatstvo dati za nju. Limunka je očajna i sve proklinje, ali tu je, između tisuća muškaraca koji lude za njom, i Idan, njezina ljubav iz mladosti koju nikad nije preboljela. Koncentracija radnje u sukobu je dviju vrsti strasti, osjetilne i spiritualne, u tipično ekspresionističkoj polarizaciji između zemaljskoga i kozmičkoga, srazu materijalnoga i duhovnoga, konkretnoga i apstraktnoga, a cilj je upozoriti na nužnost potrage za izgubljenim rajem, za ljubavlju i srećom. Odlučnost Limunke da se odupre uvriježenoj volji i običajima sredine, važan je element društvene kritike, veličanje ideala ženstva i istinske ljubavi, što je čest motiv i u drugim Kosorovim dramama.
Radnja drame U Café du Dôme odvija se u razdoblju između dvaju ratova, u glasovitoj pariškoj kavani, gdje boemi zdvajaju nad lošim vremenima, a bogati Amerikanac razbacuje se novcem. Za to vrijeme boemi mu ukradu novčanik, a dama pristaje na njegovu bračnu ponudu kako bi vratila čast Francuskoj i pariškim umjetnicima. Drama upozorava publiku da kompromisi vladaju svijetom, a umjetnost i kultura postaju zavisnima od centara novčane i ideološke moći kojima se moraju dodvoravati kako ne bi nestali. Kosor daje konkretnu kritiku društvenoga stanja, predatorskoga kapitalizma, ali ne nudi rješenja, zanima ga utjecaj političkoga realizma na širu duhovnu dimenziju društvenih odnosa.
Paolo Magelli rođen je u talijanskome gradu Pratu, ali od 1974. uspješno djeluje i na hrvatskim pozornicama. Tijekom svoje bogate umjetničke karijere surađivao je s mnogim velikim umjetnicima poput Pine Bausch ili Giorgia Strehlera, a njegove predstave obišle su većinu svjetskih pozornica. Posljednjih godina zaposlen je kao intendant u Teatro Metastasio Stabile della Toscana u Pratu.
Dramaturginja je Željka Udovčić Pleština, skladatelj Arturo Annecchino, scenografi su Numen i Ivana Jonke, kostimograf Leo Kulaš, oblikovatelji svjetla Paolo Magelli i Sven Jonke, asistenti redatelja su Lovro Krsnik i Žad P. Novak.