NENAD POLIMAC O 'WESTWORLDU' TV serija dovoljno hrabra da ne vrijeđa inteligenciju svoje publike

“Gdje smo?” pita Dolores (izvrs­na Evan Rachel Wood, dosad najpoznatija po ulozi zločeste kćeri Kate Winslet u mini seriji “Mildred Pierce”), a zatim se ispravlja: “Kada smo?”

U posljednjoj epizodi prve sezone serije “Westworld” napokon su nam potvrdili ono o čemu se na internetu razglaba već više od mjesec dana: zbivanja nisu izložena linearno, nego skokovito, u što se dosad mogao uvjeriti svaki iole pažljiviji gledatelj. U jednoj sceni Dolores ispočetka nosi dugu plavu haljinu, a odmah zatim u sljedećem je kadru u košulji i hlačama, s revolverom oko pojasa, u posve drugom ambijentu.

Rizična odluka

Još se jedna pretpostavka potvrdila na kraju. Nasilni Čovjek u crnom (veteran Ed Harris) zapravo je mladi i dobroćudni William (Jimmi Simpson), koji je po dolasku u taj zabavni park, gdje je dozvoljeno ubijanje i svakojako drugo zlostavljanje “domaćina” tj. robota, stavio na glavu bijeli kaubojski šešir, da bi tijekom godina ogrubio i odjenuo se u crno. Kada on zaprijeti Dolores, ona mu hladno odgovara da vrijeme razara i najmoćnija bića. Zbilja, on je poprilično propao, dok je ona ostala ista. Kako i ne bi kad je svaki put čim je ubiju odvedu na reparaturu i vrate u prijašnje stanje. Isprva se nije sjećala ničega što je prije bilo, no “domaćini” su postupno itekako napredovali, razvili su samosvijest, a Maeve (sjajna Thandie Newton), šefica javne kuće usred kaubojskog saloona, čak je spremna na revoluciju protiv upravitelja Westworlda i bijeg u stvarni svijet: zabavni park je, naime, na posve izoliranom golemom posjedu, moderna civilizacija je tamo negdje daleko, a do nje se stiže high tech vlakom. Nije baš lako umaknuti jer su posvuda stražari, a dovoljna je samo jedna komanda pa da se “domaćini” potpuno oduzmu, dakako, bar u početku, poslije to više nije tako jednostavno.

“Westworld” je trijumf komplicirane televizije nad jednostavnim sadržajima koji i dalje čine glavninu američke televizijske produkcije. Kad ju je kabelska mreža HBO odobrila za produkciju, bila je to prilično rizična odluka, budžet je iznosio bar 100 milijuna dolara, a u jednom je trenutku kreativni tim, supružnici Jonathan Nolan (brat poznatog redatelj Christophera Nolana i suradnik na scenarijima mnogih njegovih filmova) i Lisa Joy, prekinuo snimanje i zatražio odgodu od dva mjeseca, jer nisu bili sigurni jesu li odabrali pravi smjer. Povrh svega, podjednako skupa serija “Vinil” neslavno je krahirala na­kon prve sezone, unatoč tome što su je kreirala neusporedivo zvučnija imena (Martin Scorsese, Terence Winter i Mick Jagger).

Zahtjevan sadržaj

Olakšanje je predstavljala vijest da je “West­world” imao najbolje otvaranje za HBO odmah iza “Pravog detektiva”, u međuvremenu ga je i prestigao jer ga u prosjeku - samo u Americi - prati bar 12 milijuna gledatelja, a prema ocjenama korisnika web portala www.imdb.com, popeo se sa 17. na 1. mjesto.

U čemu je tajna uspjeha “West­worlda”? Ponajprije u tome što su zagonetke spretno plasirane i vrlo metodično i inventivno odgonetavane. Tko je tajanstveni Arnold, nekadašnji partner tvorca zabavnog parka dr. Roberta Forda (Anthony Hopkins ovaj je put krajnje ozbiljno odradio svoj glumački zadatak, nimalo rutinski kao u holivudskim blockbusterima), koji je skončao pod zagonetnim okolnostima? Na to malo-pomalo dobivamo odgovor, međutim, intrigantno je da svako pojašnjenje krije novu petljanciju. Jedan od glavnih likova je inženjer Bernard Lowe (također sjajni Jeffrey Wright) koji se prema završnici razotkriva kao “domaćin”: to smo ionako slutili jer su nam tvorci serije podastrli dovoljno indicija. Manje je očita njegova veza s Arnol­dom, no taj dramski zaokret još više plijeni vašu pažnju.

Nisu sva pitanja valjano obrazlo­žena, no čest je slučaj u suvremenim serijama da autore više zaokupi detalj nego cjelina. Već sama činjenica da broj gledatelja iz epizode u epizodu ne pada svjedoči o tome da publika voli zahtjevne sadržaje, ne smetaju joj citati iz Shakespearea niti tumačenje skrivenih poruka u Michelangelovu “Stvaranju Adama”. Pa dok u suvremenim skupim filmovima (čast iznimkama!) sve mora biti svedeno na banalnosti, televizija danas zna biti dovoljno hrabra da ne vrijeđa inteligenciju svoje publike.

Vestern i ZF

“Westworld” ima još jedan važan adut - sjajno je napravljen. Koncept spoja vesterna i znanstvene fantastike posuđen je iz istoimenog filma Michaela Chrichtona, snimljenog 1973., međutim, radikalno je uslojen i napravljen atraktivnijim. Sljedeće godine, ne bude li novih iznenađenja, “Westworld” bi morao skupiti neusporedivo najviše nominacija za najvažniju televizijsku nagradu Emmy.

Deseta epizoda dala je dosta tematskih natuknica u kojem će se smjeru razigravati druga sezona, no kako je nećemo gledati prije 2018. (HBO ne želi produkciju svog novog dragocjenog aduta zbrzati navrat-nanos), bit će još zasigurno promjena u onome što su Nolan i Lisa Joy dosad zamislili. Hoće li “Westworld” postati “Samuraiworld” kao što je natuknuto u jednoj sceni? Ne mora biti, ali bilo bi to dosta zanimljivo.