BOŽIĆNA PORUKA SPLITSKO-DALMATINSKOG NADBISKUPA 'Obitelj nije potpuna bez djeda i bake, a Božić je najradosniji upravo s njima'

Splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić uputio je božićnu poruku svim vjernicima. Poručio je kako Božić je najradosniji s djedom i bakom jer smo 's djedom i bakom duhovno zreliji i humano plodniji'.

Njegovu božićnu poruku prenosimo u cijelosti:

Draga braćo i sestre,

Božićna radost koju nam javljaju nebeski glasnici: Bog čovjekom posta, zahvaća naša srca, a vidljiva je i po jaslicama u crkvama i u našim domovima. Obiteljske jaslice su čudesan znak divljenja pred Betlehemskim djetetom, kako ovih dana reče Petrov nasljednik. Sveti Franjo prvi je uprizorio rođenje Isusovo u Betlehemu sa živim jaslicama u mjestu Greccio. Tako, betlehemske jaslice imaju svoju dugu povijest. I jaslice u Betlehemu našega doma imaju značajnu obiteljsku tradiciju. U njih su se ugradile generacije djedova i baka, očeva i majki, djece i unuka. Svi likovi, mali Isus, Marija, Josip, pastiri, zaogrnuti su plaštem satkanim od naše radosti, ljubavi, zahvalnosti, međusobne pažnje i obiteljskog zajedništva. Stoga, slavlje Božića u obitelji uvijek je radosno s djedom i bakom, a još radosnije kod djeda i bake. Okupljeni svi zajedno oko ognjišta djeda i bake, oko čudesnog znaka obiteljskih jaslica, i mi postajemo sudionici betlehemske stvarnosti, žive jaslice, dionici radosti neba i zemlje.

2. Božić je kolijevka našeg dostojanstva, vjere u Boga Oca i izvor naše ljubavi i solidarnosti prema svim ljudima. Na govor ljubavi Božića i naš odgovor je ljubav. Ljubav uključuje, ne samo članove svoje obitelji, nego i našu zauzetost za svakog čovjeka u nevolji i poteškoći. Na taj način ostvarujemo novost Kraljevstva Božjega, ljubavi i pravde, mira i pomirenja u nama i među nama.

Papa Franjo, govoreći o božićnim jaslicama – čudesnom znaku, reče: „Rođenjem u jaslama sâm Bog pokreće jedinu istinsku revoluciju koja daje nadu i dostojanstvo obespravljenima i marginaliziranima: revolucija je to ljubavi, revolucija nježnosti. Isus iz jaslica krotko, ali u isti mah snažno poziva na dijeljenje kao putu koji vodi prema humanijem i bratskijem svijetu u kojem nitko nije isključen ili marginaliziran“ (Admirabile Signum, br. 6. ).

3. Braćo i sestre, slavimo Božje rođenje u vremenu čestog govora o važnosti obitelji, a u godini s posebnom pastoralnom pažnjom prema osobama treće životne dobi – djedovima i bakama. Kao svaku radost, osobito Božić, najjače doživljavamo u obitelji s roditeljima, braćom i sestrama. Povezanost članova obitelji tako je duboko usađena u ljudsko biće pa i onda kad je obiteljski život ispunjen poteškoćama. Međutim obitelj nije potpuna bez djeda i bake – roditelja naših roditelja. Današnje brze društvene promjene najviše pogađaju osobe treće životne dobi. Društvu utemeljenom na profitu, zanimljivi smo samo ukoliko smo proizvodno sposobni i korisni, ali odlaskom u mirovinu – retirement = povlačenje, izolacija – prijeti opasnost da, u kulturi odbacivanja i eliminacije, postanemo suvišni i potisnuti na periferiju kao teret zajednice. Nekad su starije osobe bile čašćene i poštivane. Tako i sam naziv gospodin – gospođa, upravo dolazi od riječi stariji = senior, odatle signore, signora odnosno gospodin – gospođa. Gospodin – gospođa jer su slika Božja. U mentalitetu tržišta rada, proizvodnje, profita i mladolikosti starije osobe  olako postaju periferija. A nisu to zaslužili jer su nas uvelike zadužili. Status starijih osoba postaje sve aktualnije pitanje jer životna dob se produžuje, a iz dana u dan postajemo sve starija nacija. Inače starimo, a bit ćemo još starija nacija ako nam unuci i unuke budu napuštali dom i domovinu. Vrijednost čovjeka ne mjeri se profitom, nego suobličenošću slici Božjoj u kojoj je utemeljeno njegovo dostojanstvo koje nikada ne može i ne smije izgubiti. Božić ga štiti.

4. Betlehemsko dijete svjedoči upravo takvo dostojanstvo čovjeka koje, bez obzira na uloge, sposobnosti, zdravlje, primanja i dob ima božansku mjeru i čija je cijena neizmjerna. Sam Bog postao je čovjekom na periferiji društva i zaštitio svakog čovjeka od početka do svršetka zemaljskog života. Starije osobe, djedovi i bake, bogatstvo su svojih obitelji i našega društva. Oni posjeduju ono što mi još nismo stekli: godine, iskustvo života i ljudsku mudrost. Djed i baka doista su bogatstvo, a ne teret; naše obiteljsko i društveno zlato. Oni nisu samo biološki kontinuitet života, nego i svjedoci koji nam prenose duhovne i moralne vrijednosti, identitet, smisao i nadu života. Nisu zarađivali samo za kruh, nego nam svojim primjerom i dušu hrane. I danas toliki ovise o njihovim skromnim mirovinama. Daruju nas, ne samo za Božić, nego i u dugim mjesecima naše „korizme“ – spajanja od 1. do 31. Ali upravo sada, u životnoj zrelosti, postaju duhovno sve bogatiji te pouzdani savjetnici u životnim poteškoćama svoje djece i unuka jer svi smo u istoj školi života samo u različitim razredima.

5. I dječak Isus, rastao je u dobi i mudrosti na koljenima svoga djeda Joakima i svoje bake Ane, uzorâ strpljivosti, razboritosti i pouzdanja u Božju providnost. Ovi tihi svjedoci progovaraju o važnosti naših djedova i baka. Važnost djeda i bake, u našim obiteljima, ocrtava se ispod kista i pera naših učenika osnovnih i srednjih škola, u zborniku literarnih i likovnih radova Na koljenima djeda i bake.

U našem odrastanju vodi nas i prati sigurnost očeva ramena, toplina majčina zagrljaja, te mudrost i duhovnost koljena djedova i baka, s očeve i s majčine strane. Gospodin djed i gospođa baka, ne pomažu samo unucima u njihovu odrastanju, nego svojom razboritošću i mudrošću, mirom i strpljivošću, unose sklad u obiteljske napetosti i poteškoće svoje djece. Kao što su njihovi unuci njima bliski, i oni unucima, tako i betlehemsko Dijete postaje sve prisutnije u njihovu pogledu na stvarnost i budućnost života. Svojim rođenjem na periferiji ovaj naš svojevrsni Unuk – jedinstveni unikat, Jedinorođeni Sin Božji je naša nada, put, istina i život, Spasitelj čovjeka i svijeta. On ne dopušta da naši djedovi i bake postanu periferija obiteljskog i društvenog života. I oni se žele s njime, sada kada su meditativniji i duhovno bogatiji, rado družiti. A betlehemsko Dijete nas upozorava: „dakako, poštuj oca i majku… ali poštuj djeda i baku, roditelje svojih roditelja, da dugo živiš i da ti dobro bude na zemlji“. Jer oni nam svjedoče humanost bez interesa, uspjeh bez zavisti; žele da njihovi unuci budu dobri ljudi, pravedni, pošteni, solidarni i u životu ostvare više nego što su oni postigli.

6. Unuci su svojevrsni advent života, radost i nada djeda i bake. Kako je blagoslovljeno ovo zajedništvo čudesnim spojem mudrosti, spontanosti, strpljivosti i ljepote života jedne generacije koja započinje životni put i druge koja je bogata, ne samo brojem godina, nego i iskustvom života. Djed/baka i unuci ogledni su primjer generacijske solidarnosti. Koliko se samo nalazi razumijevanja i nježnosti, ljubavi i ljepote života, u očima, riječima i milovanju svoga djeda i bake? Rijetko se danas sastajemo i u obitelji nemamo vremena jedni za druge pa je svaki put, prava radost, svojevrsni Božić, poći kod djeda i bake. Nikakvo čudo, da djeca često znaju pitati svoje roditelje: kad ćemo ići na selo kod djeda i bake? Svaki pohod, svaki susret s njima je svečanost, a vrhunac radosti je Božić s njima oko jaslica u njihovom Betlehemu. U obiteljskom zajedništvu radujemo se malom Isusu, Emanuelu – Bogu s nama. Božićna radost prosvjetljuje djeda i baku da betlehemsko Dijete vide utjelovljeno i prisutno u životu svojih unuka.

7. U spomenutom zborniku Na koljenima djeda i bake, mladi naraštaj želi nam reći da obitelj kao živi organizam, koji se proteže kroz prostor i vrijeme, uključuje i djeda i baku. Pored sigurnosti očeva ramena i nježnosti majčina zagrljaja, djeca ulazeći u obiteljsko zajedništvo, u svome odrastanju trebaju koljena svoga djeda i svoje bake, da bi na tim korijenima mogli rasti, cvasti i plodove donositi.

Ako je možda i bilo slučajevâ, u onim vremenima dok su djed i baka bili fizički jaki, a duhovno slabi, pa su zatvarali vrata betlehemskom Djetetu, nastojat će to zaboraviti i prešutjeti svojim unucima. No, danas, zajedno s njima, stojeći pred jaslicama – čudesnim znakom božanske ljubavi, neće to prešutjeti malome Isusu. Samo će Njemu tiho i iskreno šapnuti: Betlehemsko Dijete, oprosti meni grešniku. I zamolit će ga da mali Isus još odrasta u njima, njihovoj djeci i unucima. Doista, Božić je najradosniji s djedom i bakom i najsretniji smo kod djeda i bake. S djedom i bakom, duhovno smo zreliji i humano plodniji. Sve smo to, i još više, božanski veliki s betlehemskim Djetetom.

8. Braćo i sestre, sretan Božić Vama, svim obiteljima i svim ljudima dobre volje.

Prije svega, sretan Božić osobama treće životne dobi, djedovima i bakama.

U Božićnoj radosti, želim svim unukama i unucima da budu na ponos svojih djedova i baka, očeva i majki. A svim djedovima i bakama, bilo doma u obitelji ili po domovima, s betlehemskim Djetetom želim radosne dane i blagoslovljene godine u društvu svojih unukâ, a u zajedništvu Emanuela - Boga s nama. Amen.