Može li Kosovo biti prisiljeno da bira između SAD i EU?

Godinama se Kosovo oslanjalo na ujedinjeni Zapad kako bi potaknulo izgradnju svoje države i međunarodnu integraciju. Sada, kako se Sjedinjene Države i Evropska unija sve više razilaze u prioritetima i pristupima, ta podrška više ne djeluje tako koordinisano, što stavlja Kosovo pred nove političke i strateške izazove.

Prošle sedmice obilježena je 27. godišnjica NATO intervencije koja je zaustavila nasilje srpskih snaga na Kosovu i zauvijek promijenila tok njegove povijesti.

Odluka je, u to vrijeme, bila koordinisana među svim saveznicima i potvrdila je njihovu predanost zaustavljanju krvoprolića i etničkog čišćenja.

"Danas smo se mi i naših 18 NATO saveznika složili učiniti ono što smo rekli da ćemo učiniti, ono što moramo učiniti kako bismo vratili mir", rekao je tadašnji američki predsjednik Bill Clinton 24. marta 1999.

Od tada je Kosovo učvrstilo svoju nezavisnost. Uz sopstvene izazove i uspjehe međunarodno je priznato, primljeno u razne organizacije i poduzelo je važne korake prema evroatlantskim integracijama – sve zahvaljujući kontinuiranoj podršci zapadnih saveznika.

Međutim, put do punopravnog članstva u EU i NATO-u ostaje dug i usko povezan sa Zapadom koji je danas drugačiji – podijeljen i nejasnih stavova.

Napetosti između SAD i Evrope kulminirale su ratom u Iranu, ali su zapravo počele da rastu od početka drugog mandata američkog predsjednika Donalda Trumpa zbog niza pitanja – od trgovine do njegovih ambicija prema danskoj autonomnoj teritoriji Grenlandu.

U jednom od najsnažnijih upozorenja ove sedmice, Trump je zaprijetio izlaskom SAD iz NATO-a nakon što su evropski saveznici odbili poslati brodove za deblokadu Ormuskog moreuza, u blizini Irana.

Prethodno je vojnu Alijansu opisao kao "papirnatog tigra" koji ne podržava SAD.

"Reći ću to javno, jako smo razočarani NATO-om, jer NATO nije ništa učinio... Najvažnije je da im mi priskočimo u pomoć, ali oni nama nikada ne priskoče u pomoć", rekao je Trump.

Iako je upozorio da će se tom temom pozabaviti u svom govoru o stanju nacije 1. aprila, izbjegao je to.

Dan kasnije, kopredsjedavajući NATO Watch Groupa u američkom Senatu izjavili su da Kongres neće dopustiti Washingtonu da se povuče iz zapadnog vojnog saveza.

S druge strane Atlantika, šefica vanjske politike EU, Kaja Kallas, priznala je da je odnos između dva pola "komplikovan".

U intervjuu za Financial Times prošlog mjeseca rekla je da Sjedinjene Države "žele podijeliti Evropu".

"Mislim da je važno da svi shvate da su SAD jasno dale do znanja da žele podijeliti Evropu. Ne vole Evropsku uniju", rekla je Kallas.

Izjava je uslijedila nekoliko dana nakon što je Trumpova administracija pokrenula trgovinske istrage protiv Evropske unije i nekoliko drugih zemalja, optužujući ih za nepoštene trgovinske prakse, te bi se kao rezultat toga te zemlje mogle suočiti s novim tarifama u nadolazećim mjesecima.

"Strane zemlje koje su nas godinama varale su oduševljene, vrlo su sretne i plešu na ulicama, ali neće plesati još dugo. Uvjeravam vas u to", rekao je Trump.

Odjek ove podjele oseća se daleko, a Kosovo se čini kao posebno krhak i izložen partner.

Nedavna studija Grupe za pravne i političke studije u Prištini identifikovala je pet glavnih rizika s kojima se Kosovo suočava zbog ove situacije – počevši od sve većeg miješanja u unutrašnje poslove Kosova, veće ranjivosti na vanjske prijetnje, erozije načela suvereniteta, jačanja autoritarizma i prepreka procesu evroatlantskih integracija.

Autor studije, Alejandro Esteso Perez, objašnjava za program Kosovski servis Radija Slobodna Evropa da je Kosovo ranjivije od drugih zemalja Zapadnog Balkana zbog činjenice da ga njegov sporni status stavlja u nepovoljan međunarodni položaj, sprječavajući ga da dobije puno priznanje, ravnopravno učešće u međunarodnim institucijama i mjesto u Ujedinjenim nacijama.

"Ovih pet rizika mora se shvatiti kao cjelina. Svi oni doprinose sadašnjem i budućem položaju Kosova kroz različite dimenzije i u različitim stepenima. Postoje unutrašnji, regionalni i međunarodni rizici, potaknuti različitim akterima, ali svi oni utiču na položaj Kosova u kratkoročnom i srednjoročnom periodu", kaže Perez.

Toby Vogel iz Vijeća za politiku demokratizacije u Briselu slaže se da su sigurnosna i politička budućnost Kosova sve ranjivije.

Dok se često govori o konkretnim scenarijima – poput povlačenja američkih trupa iz NATO-ove mirovne misije na Kosovu, KFOR – Vogel glavni rizik vidi negdje drugdje: nesigurnost.

"Živimo u vrlo teškom geopolitičkom okruženju: nemamo samo rat u Iranu, već i rat u Ukrajini. Takođe, Gaza ostaje neriješena, sada postoji rat u Libanonu i druga slična pitanja. Sve to odvlači pažnju od strateške analize Balkana. I sa žaljenjem moram reći da je Kosovo palo gotovo na dno liste prioriteta za Evropljane", kaže Vogel za RSE.

Vogel upozorava da bi svaka moguća promjena u međunarodnoj prisutnosti na Kosovu mogla izazvati agresivnije akcije raznih aktera. Ne isključuje scenario lokalizovanih incidenata koji bi mogli eskalirati u lančanu reakciju, naglašavajući da EU nije spremna suočiti se sa Srbijom, koja i dalje ima teritorijalne pretenzije prema Kosovu.

"Dakle, ako Sjedinjene Američke Države povuku trupe iz KFOR-a, to bi moglo imati vrlo ozbiljne posljedice. Ne u smislu trenutnog povratka nasilju, a kamoli ratu... iako, iskreno, u ovim haotičnim vremenima i uslovima ne bih ništa isključio", kaže Vogel.

Zakonom o nacionalnoj odbrambenoj autorizaciji, Sjedinjene Države pozvale su Kosovo i Srbiju da postignu konkretan napredak prema normalizaciji odnosa te su naglasile potrebu za podrškom konačnom sporazumu, temeljenom na međusobnom priznavanju.

Međutim, dvije zemlje nisu održale nijedan sastanak na visokom nivou od septembra 2023., iako je EU izrazila spremnost da posreduje u takvom susretu.

Vogel ocjenjuje da je krajnji cilj dijaloga, međusobno priznavanje, značajno izblijedio u Briselu i dodaje da EU nije pokazala stvarni interes za napredak Kosova u procesu pridruživanja, čima ostaje jedina zemlja na Zapadnom Balkanu bez statusa kandidata.

Perez, s druge strane, kaže da je teško davati tačna predviđanja o dijalogu sa Srbijom, integraciji u EU i sigurnosnim pitanjima zbog geopolitičke nepredvidljivosti u Washingtonu i nestabilnosti globalnih zbivanja.

"Trenutna energetska kriza, koja je uslijedila nakon napada SAD i Izraela na Iran, novi je i nesretan razvoj događaja koji se nije mogao u velikoj mjeri predvidjeti. Ova situacija prisiljava Evropsku uniju da preusmjeri svoju diplomatsku pažnju s proširenja i Zapadnog Balkana, rizikujući da će Kosovo ostati zanemareno", kaže Perez.

Na pitanje treba li Kosovo odabrati stranu između SAD i EU, Perez naglašava da zemlja mora pokazati koherentnost između demokratskih vrijednosti koje promoviše i svojih djelovanja u inostranoj politici.

Prema njegovim riječima, usklađivanje s problematičnim režimima u međunarodnim inicijativama stvara utisak bezuslovne potčinjenosti, a ne istinskog suvereniteta, što narušava sliku Kosova kao države s demokratizirajućim ambicijama.

Kosovo se pridružilo Odboru za mir za Gazu – inicijativi koju je pokrenuo predsjednik Trump, a koja uključuje i autoritarne zemlje poput Azerbajdžana i Uzbekistana.

Velike evropske sile, uključujući Francusku, Njemačku, Ujedinjeno Kraljevstvo i Španiju, odbile su se pridružiti projektu, a to, prema Vogelu, pokazuje da je Kosovo, na neki način, zauzelo stranu.

"To je nešto što se ne sviđa Evropskoj uniji. Ne gleda blagonaklono na potencijalnu zemlju kandidatkinju koja se tako otvoreno slaže sa SAD u akciji koju mnogi smatraju potencijalnom suparničkom organizacijom Ujedinjenim nacijama", kaže Vogel.

Međutim, on odluku smatra pragmatičnim, a ne ideološkim potezom. Suočeno s nedostatkom realnih izgleda za članstvo u EU, odbijanjem priznanja od strane pet zemalja i često kaznenim stavovima bloka, on kaže da pridruživanje Kosova Odboru za mir služi kao način da ostane blizu SAD i kao štit od naglih promjena u međunarodnoj politici.

Ali, uprkos tome, Vogel dugoročnu budućnost Kosova unutar Evrope vidi uglavnom kroz panevropske strukture i snažne bilateralne odnose s ključnim državama EU.

Za vlasti na Kosovu, ovi savezi sa Zapadom ostaju bez alternative, ali nedostatak transatlantske koordinacije, prema analitičarima, značajno je ograničio njihov manevarski prostor.

Naglašavaju da budućnost zemlje ne zavisi samo od domaćih akcija, već u velikoj mjeri i od odluka donesenim u glavnim centrima moći na Zapadu.

I upravo tamo trenutno nedostaje jasnoće.