'Policijski filter' prvi kamen spoticanja za žrtve nasilja u porodici u Sjevernoj Makedoniji

Tragedija od 2. marta 2026., u kojoj su Ivana i njena šestogodišnja kćerka Katja poginule nakon pada s balkona u Skoplju, nije samo porodična drama s fatalnim krajem.

To je brutalan portret sistema koji je, uprkos zakonskim reformama, i dalje zakočen birokratskim procedurama i slabom procjenom rizika.

Ovo su djelimično priznala i ministarstva unutrašnjih poslova i socijalne politike, iako aktivisti koji se bore za zaštitu žrtava porodičnog nasilja stalno upozoravaju na probleme.

Ministar unutrašnjih poslova Panče Toškovski, u pokušaju transparentnosti, otkrio je hronologiju događaja u posljednjim satima Ivaninog života.

Na dan tragedije, u 12:05 sati, policija je već bila na terenu nakon prijave o svađi. Ivana je potpisala zabilješku da nije bilo fizičkog kontakta i odustala od postupka.

Samo dva sata kasnije, ona i njeno dijete bile su mrtve.

"Ministarstvo unutrašnjih poslova ima obezbijeđen video-snimak na kojem se jasno i nedvosmisleno vidi kako počinilac, suprug, udara žrtvu... Ne mogu reći tačno kada, ali to je sigurno istog dana", rekao je Toškovski.

Prema riječima ministra, iako je postojao dokaz o fizičkom nasilju istog dana, policija se oslonila na izjavu žrtve.

Policija će tek istraživati da li je ta izjava data pod pritiskom ili iz straha.

Toškovski je izjavio da je tokom protekle godine bilo nekoliko prijava policiji nakon kojih je žrtva odustajala od daljeg gonjenja.

Platforma za rodnu ravnopravnost upozorava da je ovo obrazac "slabe procjene rizika".

"Život žena i djece ne smije zavisiti od toga hoće li sistem prepoznati opasnost tek nakon što se tragedija već dogodila", navodi se u njihovom saopštenju.

Hronologija najavljene smrtiDok su institucije, nakon šoka zbog tragedije, požurile da se opravdaju, javnost i aktivisti postavljaju ključno pitanje: kako je osoba s deset krivičnih prijava i historijom nasilja bila u poziciji da ponovo ugrožava živote najbližih?

Policija je saopštila da su protiv supruga žrtve postojale krivične prijave za nasilje, trgovinu drogom i porodično nasilje.

On je sada u kratkotrajnom pritvoru dok tužilaštvo istražuje uzroke smrti majke i kćerke. Tereti se za nanošenje tjelesnih povreda, ugrožavanje sigurnosti, navođenje na samoubistvo i pomaganje u samoubistvu.

Prema riječima advokatice Katerine Koteske, koja pred sudom zastupa žrtve porodičnog nasilja, jedan od osnovnih propusta leži u načinu na koji policija dokumentuje prvi kontakt sa žrtvom.

Koteska ovu pojavu naziva "pravnom zamkom".

Kada policija slučaj evidentira kao "prijavu", zapravo zaobilazi tužilaštvo i time nije dužna poštovati nove zakonske izmjene prema kojima mora obavijestiti tužioca radi pokretanja postupka.

"Vrlo često se, već u policijskoj stanici, žrtva navodi da podnese krivičnu prijavu protiv počinioca, umjesto da se slučaj porodičnog nasilja procesuira bez obzira na njegovu težinu... Policajac nema obavezu da obavijesti tužioca ako se slučaj vodi kao prijava. To je vrlo blag pristup, jer nasilnik smatra da mu je sistem naklonjen", kaže Koteska.

Ona objašnjava da nakon zaprimljene krivične prijave policija ima zadatak da "upozori" nasilnika i kaže mu da ne smije tući žene te o tome obavijesti žrtvu porodičnog nasilja.

Do nedavno, prema makedonskim zakonima, nasilnik je mogao stati pred sud samo ako ga žrtva prijavi.

Posljednjim izmjenama zakona iz 2025. godine omogućeno je da, po hitnom postupku, policija podnese krivičnu prijavu ako se žrtva boji, ali samo ako postoje vidljive modrice ili druge tjelesne povrede.

Upravo tu je prvi problem, kažu aktivisti. Nasilnik prolazi kroz prvi filter – policiju koja ne procjenjuje rizik od nasilja, zadovoljavajući se zakonskim minimumom, odnosno službenom zabilješkom ili prijavom koja skuplja prašinu u ladici. Time sebi olakšavaju posao i zaobilaze zakonske izmjene koje predviđaju hitno procesuiranje ovakvih slučajeva.

Policija tvrdi da se to mijenja.

"Moram napomenuti da su ove izmjene zakona u posljednjih sedam dana rezultirale s tri postupka po hitnom postupku koje je proveo Sektor unutrašnjih poslova Skoplje. Izrečena su dva pritvora, a u jednom slučaju određene su mjere za osiguranje prisustva, gdje smo detektovali ovakav tip potencijalnog krivičnog djela. Ali očigledno je da, osim izmjene zakona, moramo promijeniti i kodeks ponašanja", izjavio je ministar Toškovski.

Prema podacima MUP-a, tokom 2024. godine u Skoplju je bilo 213 krivičnih prijava za porodično nasilje, od kojih se 27 vodilo po hitnom postupku uz jedan pritvor.

Prošle godine pokrenute su 224 krivične prijave, od kojih 54 po hitnom postupku, a broj pritvora porastao je na 17.

Od početka ove godine podneseno je 28 prijava, od kojih 12 po hitnom postupku, uz pet izrečenih pritvora.

Sistem nekažnjivosti?Koteska ističe da se mjere zaštite žrtava i kažnjavanja nasilnika slabo primjenjuju, stvarajući sistem nekažnjivosti.

"Ministarstvo unutrašnjih poslova ima pravo tražiti od suda izricanje mjere 'udaljenja nasilnika'. Međutim, revizorski izvještaj za 2025. godinu pokazuje da na području Bitolja ta mjera nije izrečena nijednom. Nemoguće je da tokom cijele godine nije bilo nijednog ozbiljnog slučaja porodičnog nasilja", kaže advokatica.

Ona upozorava da policajci i socijalne službe često vrše dvostruku viktimizaciju žrtava, tražeći opravdanje za nasilno ponašanje njihovih partnera.

"Zabranjeno je žrtvi postavljati pitanja poput: 'Zašto si ga provocirala?', 'Zašto si to rekla?', 'Zašto si to uradila?'. Kod porodičnog nasilja nema doprinosa žrtve", objašnjava Koteska.

Ovakav pristup utiče na percepciju nasilnika o nekažnjivosti. Umjesto krivičnog progona, dobija samo pismenu opomenu, što često dovodi do eskalacije nasilja.

Psihološko savjetovalište Kognicija navodi da kazna nije samo pravna mjera, već ima i psihološku funkciju postavljanja granica.

"Kada granica ne postoji, ponašanje često eskalira", navodi se u njihovoj objavi.

Kada sistem ne reaguje, šalje se društvena poruka da nasilje "nije toliko ozbiljno", čime se stvara kultura tihe tolerancije i normalizacije nasilja.

'Crveni alarm za sistem'Platforma za rodnu ravnopravnost traži odgovornost imenom i prezimenom za svakog zaposlenog u institucijama koji je napravio propust – od MUP-a i tužilaštva do socijalnih službi.

Nacionalna mreža protiv nasilja nad ženama i porodičnog nasilja ocijenila je događaj kao "crveni alarm" za cijeli sistem, navodeći da nije riječ o izolovanom incidentu, već o zabrinjavajućem obrascu nedovoljne prevencije, zakašnjelih reakcija i slabe procjene rizika.

Prema podacima Eurostata, Sjeverna Makedonija je među zemljama s najvišom stopom femicida u Evropi. Od početka godine evidentirana su četiri smrtna slučaja uzrokovana porodičnim nasiljem.

Krivična prijava kasnila dva mjesecaMinistarstvo socijalne politike, demografije i mladih saopštilo je da je porodica već bila u njihovoj evidenciji, ali da je informacija o premlaćivanju žene stigla sa zakašnjenjem od dva mjeseca.

"Dopis MUP-a o fizičkom napadu supruga na suprugu zaprimljen je i evidentiran 2. marta 2026. godine, a odnosi se na događaj iz decembra", navodi se.

Koteska ističe da i centri za socijalni rad imaju svoj udio u sistemskim propustima, jer se mjere često svode na opomene i zabrane prilaska koje nasilnici ne poštuju.

OSCE: Potrebna multisektorska akcijaMisija OSCE-a u Skoplju poručila je da nijedna institucija ne može sama suzbiti nasilje.

Na nedavnoj debati naglašen je značaj nove Nacionalne strategije 2026. – 2033., koja predviđa integrisani sistem saradnje pravosuđa, policije, socijalnih službi i zdravstva.

"Samo koordinisanom akcijom i održivim finansiranjem može se osigurati pravovremena podrška svakoj žrtvi", saopšteno je.

Ministar Toškovski najavio je formiranje posebnog nacionalnog odjela za ovu vrstu kriminaliteta, priznajući da takvo tijelo do sada nije postojalo.

Međutim, ta najava dolazi prekasno za Ivanu i Katju.

Tragedija u Taftalidžama podsjetnik je da, dok institucije usklađuju procedure i pišu strategije, životi žena i djece vise o tankoj niti birokratske efikasnosti.