Rubio putuje na Minhensku konferenciju, zatim u Bratislavu i Budimpeštu, dok saveznici traže dodatna uvjeravanja
Najviši američki diplomata, Marco Rubio, otputovat će ove sedmice u Njemačku kako bi predvodio visokorangiranu delegaciju na godišnjoj Minhenske sigurnosnoj konferenciji, prije nego što nastavi put u Slovačku i Mađarsku, saopštio je State Department.
Putovanje dolazi u ključnom trenutku, dok se Washington i evropski saveznici suočavaju s produbljenim nepovjerenjem oko pitanja bezbjednosti, trgovine i same budućnosti transatlantskog saveza — napetosti za koje se očekuje da će dominirati razgovorima u Minhenu.
Rat Rusije protiv Ukrajine, koji uskoro ulazi u svoju petu godinu od početka invazije 2022. godine, očekuje se kao jedna od glavnih tema konferencije, kao i rastuće tenzije povezane s Iranom.
Rubijevo prisustvo na konferenciji, koja se održava od 13. do 15. februara, pratit će diplomatska turneja kroz Bratislavu i Budimpeštu 15. i 16. februara, što naglašava fokus administracije na Centralnu Evropu u vremenu strateške neizvjesnosti.
U Slovačkoj bi se trebao sastati sa visokim zvaničnicima kako bi unaprijedio regionalnu bezbjednosnu saradnju i projekte nuklearne energije, saopštio je State Department; u Mađarskoj će fokus biti na bilateralnim odnosima i mirovnim nastojanjima usmjerenim na rješavanje globalnih sukoba.
Središnji događaj Rubijeve posjete moglo bi biti njegovo obraćanje u Minhenu 14. februara, koje će, prema očekivanjima, biti pod posebnim povećalom — naročito u svjetlu prošlogodišnje konferencije, na kojoj je govor potpredsjednika JD Vancea izazvao veliku pažnju.
Vanceove izjave tada — u kojima je evropske lidere optužio za suzbijanje slobode govora i loše upravljanje migracijama — ostavile su trajni osjećaj nelagode u Bruxellesu i šire.
Taj nemir ogleda se i u godišnjem izvještaju Minhenske sigurnosne konferencije, koji su organizatori foruma objavili ove sedmice, a koji upozorava da se Evropa suočava s "produženom erom konfrontacije" izazvanom ruskom agresijom.
Transatlantske tenzijeIzvještaj naglašava da najveći izazov liberalnom međunarodnom poretku možda sada dolazi iznutra, navodeći ono što opisuje kao tektonsku promjenu u američkom razmišljanju o savezima.
Nazivajući američkog predsjednika Donalda Trumpa "najmoćnijim među onima koji udaraju na postojeća pravila i institucije", autori predviđaju da bi "transakcijski dogovori mogli zamijeniti saradnju zasnovanu na principima… a regijama bi mogle dominirati velike sile, umjesto da budu vođene međunarodnim pravilima i normama".
Američki ambasador pri NATO-u Matthew Whitaker snažno je odbacio ovu ocjenu o "internoj prijetnji", ističući da Washington nastoji da preuskladi, a ne da demontira poslijeratni poredak.
Govoreći novinarima 9. februara, Whitaker je odbacio tvrdnje da se Sjedinjene Države udaljavaju od svojih dugogodišnjih saveza.
"Pokušavamo NATO učiniti jačim", rekao je, naglašavajući da pritisak na evropske saveznike da troše više na odbranu ima veze sa sposobnostima, a ne s napuštanjem.
Na temu trgovine, prikazao je američku poziciju kao odgovor na, kako je rekao, nepoštene neravnoteže.
O Grenlandu — za koji je Trump ranije rekao da želi da SAD preuzmu kontrolu nad njim — Whitaker je američki interes predstavio kao pitanje bezbjednosti povezano s Rusijom i Kinom, istovremeno se distancirajući od predsjednikove zapaljivije retorike.
Ta razlika — između "preusmjeravanja" i "povlačenja" — postala je ključna za način na koji mnogi iskusni diplomati tumače trenutnu situaciju. Ipak, neki upozoravaju da je pred Rubiom izazov da premosti jaz između zvanične retorike i oštrih političkih signala koje američki saveznici širom Evrope prikupljaju.
'Ne dižite ruke'Daniel Fried, bivši pomoćnik američkog državnog sekretara za Evropu i Evroaziju, koji je služio u sedam administracija SAD-a, nedavno se vratio s puta u Bukurešt, Varšavu i Prag.
U intervjuu za RSE 9. februara, Fried je rekao da je zabrinutost među transatlantskim saveznicima razumljiva, ali da evropsko "lomljenje ruku" rizikuje da postane strateški ćorsokak.
"Razumijem zabrinutost, ali ne možete dići ruke i samo se zgroziti", rekao je Fried. Umjesto toga, naglasio je da Evropa ne treba da se žali, već da treba "raditi na rješavanju problema".
Kao primjer uspjeha, Fried je naveo samit NATO-a u Hagu u junu, na kojem su Evropljani predstavili formulu za povećanje vojne potrošnje — efektivno dajući Washingtonu "pobjedu" koju je tražio.
U središtu trenutnih tenzija, smatra on, nalazi se definicija američkog angažmana. Dok kritičari vide znakove fundamentalnog povlačenja SAD-a iz postojeće bezbjednosne arhitekture, Fried tvrdi da postoji "potpuna razlika" između preusmjeravanja i napuštanja.
"Američki predsjednici još od Eisenhowera pritiskali su Evropu da više uradi za vlastitu odbranu", rekao je Fried, navodeći bivšeg sekretara odbrane Boba Gatesa kao istaknutog zagovornika takvog pristupa.
Cilj je, rekao je, oduvijek bio jači transatlantski odnos zasnovan na većim evropskim kapacitetima — i, time, snažnijem evropskom glasu.