Sve veći i smjeliji: Kako protesti u Iranu dobijaju na zamahu
Protesti protiv iranskog klerikalnog establišmenta šire se, zahvatajući nove gradove i mjesta, društvene grupe i simbole, u onome što aktivisti opisuju kao novu fazu sukoba s vlastima.
Ono što je počelo kao sporadične demonstracije zbog galopirajuće inflacije i kolapsa nacionalne valute 28. decembra sada je vidljivo na ulicama i zatvorenim bazarima širom zemlje od oko 92 miliona stanovnika, u scenama koje podsjećaju na Islamsku revoluciju 1979. godine.
Tokom posljednjih 48 sati, protesti su se proširili na više dijelova glavnog grada Teherana i sjeveroistočnog grada Mašhada, drugog po veličini u zemlji, kao i na sve veći broj provincijskih centara i manjih gradova, uključujući Abadan na jugozapadu i Borujen u centralnom Iranu.
Jedan od najvećih protesta održan je u zapadnom gradu Abdananu, gdje je glavna ulica bila prepuna demonstranata 7. januara.
Gradovi u zapadnom Iranu, gdje žive etničke manjine, bili su poprište nekih od najvećih protesta i najtežih vladinih represija.
Uz ulične proteste, trgovci u sve većem broju bazara – ključnih komercijalnih centara u Iranu – zatvorili su svoje radnje i stupili u štrajk u znak solidarnosti s demonstrantima. Mnogi Iranci su eksplicitno uporedili ove scene s odlučujućim obustavama rada na tržištima koje su pomogle da se sruši šah Irana 1979. godine.
Ekonomski kolaps podstiče bijesOkidač za proteste bila je pogoršana ekonomska kriza u Iranu. Nagli pad vrijednosti rijala, nacionalne valute, doveo je do onoga što ljudi opisuju kao rast cijena iz sata u sat osnovnih namirnica poput jaja i ulja za kuhanje, učvršćujući uvjerenje da je zemlja na ivici kolapsa.
Kako se nemiri šire, sve su češći i sve nasilniji sukobi u gradovima gdje sigurnosne snage koriste palice, suzavac i bojevu municiju.
Govoreći za Radio Farda 8. januara, jedan demonstrant iz zapadnog grada Qorveh rekao je da su ulice u gradu od oko 87.000 stanovnika "prepune sigurnosnih snaga".
Demonstrant, koji je govorio pod uslovom anonimnosti zbog straha od odmazde, rekao je da sigurnosne snage nisu uspjele zaustaviti proteste zbog ogromnog broja ljudi koji učestvuju.
Simboli, štrajkovi i rizik od eskalacijeU nekoliko gradova, uključujući Kerman na jugoistoku i Kašan u centralnom Iranu, demonstranti su oborili ili oskrnavili statue Qasema Soleimanija, visokog iranskog generala ubijenog u američkom zračnom napadu 2020. godine. Ovi postupci predstavljaju direktan izazov jednom od ključnih "mučenika" klerikalnog sistema.
Demonstranti u Mašhadu 7. januara skinuli su nacionalnu zastavu i pocijepali je na komade. Sadašnja zastava Irana usvojena je nakon 1979. godine, a kritičari Islamske Republike ovu zastavu nazivaju "zastavom režima", a ne zemlje.
Napetost je vidljiva na ulicama širom Irana i prelila se u porodične WhatsApp i Telegram grupe, gdje su rasprave o tome "šta slijedi" i koga podržati postale svakodnevni, često žestoki ritual.
Pitanja liderstva, strategije i alternativa više nisu ograničena na aktivističke kanale, već su ušla u svakodnevne razgovore među rodbinom i kolegama.
Debatu dodatno zaoštravaju otvorene međunarodne poruke.
Američki State Department na svom nalogu na perzijskom jeziku više puta je izrazio podršku demonstrantima. Predsjednik SAD-a Donald Trump zaprijetio je intervencijom ako se nasilni obračuni vlasti nastave.
Kako su demonstracije ušle u 12. dan 8. januara, korisnici društvenih mreža u velikim gradovima poput Teherana, Karaja, Isfahana, Širaza, Mašhada i Tabriza prijavili su usporene internet veze. Stručnjaci su primijetili značajan pad brzine širokopojasnog i mobilnog interneta.
Amir Rashidi, šef odjela za digitalna prava i sigurnost u američkoj organizaciji Miaan Group, rekao je za Radio Farda (Iranski servis RSE) da se vlasti pripremaju za potpuno gašenje interneta.
Ograničavanje pristupa internetu poklapa se s novim pozivima opozicionih grupa na masovne štrajkove i ulične akcije 8. i 9. januara, što povećava mogućnost da protesti – već najozbiljniji izazov s kojim se Islamska republika suočava posljednjih godina – zahvate još šire područje.
Priredila Elvisa Tatlić