Slučaj teksta Jerusalem Posta: Širenje neistina o ustaškim zločinima

Istorijski revizionizam i širenje laži o zločinima nisu specifični samo za period Drugog svetskog rata i ono što se dešavalo u koncentracionom logoru Jasenovac, kaže u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE) hrvatski istoričar i profesor Sveučilišta u Zagrebu Ivo Goldštajn (Goldstein).

On tako reaguje nakon što je izraelski list Džerusalem Post (Jerusalem Post) 22. avgusta uputio javno izvinjenje zbog teksta objavljenog nedelju dana ranije, u kojem je minimiziran broj srpskih žrtava u Jasenovcu, a sam Goldštajn bio omalovažavan.

ZAŠTO slučaj teksta o Jasenovcu Jerusalem Posta pokazuje koliko je teško sprečiti širenje neistina o ustaškim zločinima?

Šta je sve sporno u tekstu Džerusalem Posta?

Autorski tekst koji potpisuje izvesni David Goldman izraelski list Džerusalem Post objavio je 15. avgusta, u okviru rubrike "Mišljenja".

Tekst nosi naslov "Ovo sramotno ismevanje Holokausta mora odmah prestati".

U njemu se hrvatskom istoričaru i profesoru Sveučilišta u Zagrebu Ivi Goldštajnu pripisuje etiketa "antisemite" zbog ranije izjave date u emisiji Hrvatske televizije da prikupljeni podaci ukazuju na to da bi broj žrtava u koncentracionom logoru Jasenovac koji su držale ustaše na teritoriji nekadašnje Nezavisne Države Hrvatske (NDH) tokom Drugog svetskog rata, mogao biti veći u odnosu na ono što je do sada utvrđeno.

U tekstu se takođe iznose optužbe na račun Srbije da je pokušavala da "naduva" broj žrtava srpske nacionalnosti u Jasenovcu kako bi iznudila novac od Zapadne Nemačke.

Navedeno u spornom tekstu Džerusalem Posta autor David Goldman doživljava kao pokušaj minimiziranja Holokausta nad Jevrejima.

"Riječ je o jednom, ja bih rekao, smušenom tekstu, koji ako se pažljivo ne iščitava, zapravo i nema pravu glavu i rep. Tu je taj navodni David Goldman pokušao dokazati na kraju da ja raspirujem antisemitizam i takve neke nebulozne teze, što jednostavno nema smisla uopće komentirati", navodi u razgovoru za RSE hrvatski istoričar Ivo Goldštajn.

On pojašnjava i da ako se tekst čita između redova, onda se vidi da se "tema vrti oko toga da se minimiziraju žrtve Jasenovca". Goldštajn kaže da iza tvrdnje da je obim stradanja u Jasenovcu mogao biti veći stoje podaci prikupljani decenijama.

"Dakle, ja u svojoj knjizi 'Jasenovac' koja je objavljena u Zagrebu 2018. a imala je slijedeće godine 2019. srpsko izdanje, tvrdim da je u Jasenovcu otprilike, temeljem popisa koji postoje kako na prostoru Spomen-područja Jasenovac, koji je rađen desetljećima, tako i Muzeju žrtava genocida u Beogradu, negdje preko osamdeset, možda do devedeset, do 100.000 žrtava sve zajedno", navodi Goldštajn.

Kako kaže, to sve navodi na osnovu prikupljenih dokaza da su u prvim danima aprila 1945, petnaestak dana pre oslobođenja logora u samom logoru ili u njegovoj neposrednoj blizini masovno uništavane grobnice u kojima su bile žrtve.

Taj posao, navodi Goldštajn, obavljalo je više stotina logoraša uz prisustvo njihovih ustaških zapovednika.

"On (posao) je dokumentiran svjedočenjima preživjelih logoraša, od kojih su neki preživjeli, zatim njihovih ustaških zapovjednika, koji su bili uhvaćeni u maju 1945. i kasnije i isto tako sada, novije, ustanovili smo, našli smo britanske zračne snimke. Dakle, britanska avijacija je 16. aprila 1945. nadlijetala i snimala Jasenovac i postoje jasni dokazi na tim slikama da su se i grobišta raskopavala", navodi Goldštajn za RSE.

Kako se Džerusalem Post izvinio?

Izvinjenje zbog objavljenog teksta u kome se licitiralo sa brojem žrtava jasenovačkog logora, Džerusalem Post je ponudio nedelju dana kasnije.

Prethodno su sporni tekst uklonili.

U uredničkom komentaru od 22. avgusta naslovljenim "Nemojte otimati Holokaust", list izražava duboko žaljenje zbog objavljivanja teksta autora Dejvida Goldmana u kojem se, između ostalog, navodi da je broj žrtava u ustaškom logoru Jasenovac bio između 2.500 i 4.500 i da Srbija nema dokaze da ih je bilo više.

Redakcija Džeruzalem Posta je objavila da u tekstu pisac Davida Goldman ismeva i omalovažava hrvatskog istoričara Iva Goldštajna.

"Oni su se ispričali da se radi o redakcijskoj greški. Osim toga, redakcija je vrlo jasno rekla da se odgrađuje od bilo kakvih revizionističkih pokušaja koji su sadržani, kako u ovom pismu, koje su greškom objavili, tako i u bilo kojem drugom slučaju kada takvih revizionističkih pokušaja bude bilo", navodi Goldštajn.

RSE je ovim povodom poslao upit redakciji Džerusalem Posta, sa pitanjem kako je došlo do toga da sporni tekst bude objavljen, ali do objavljivanja ovog teksta odgovor nismo dobili.

U uredničkom komentaru Džerusalem Posta takođe se ističe da se "osim u slučaju Jevreja i Roma" ne može govoriti o genocidu tokom Drugog svetskog rata.

Međutim, Goldštajn se sa tim ne slaže.

"Tu je napravljena određena greška, treba svakako reći da je nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH) počinjen genocid, dakle uz Židove i Rome, tu su svakako i Srbi koji su bili meta genocida. Međutim, isto tako treba reći da razmjeri genocida, odnosno masovnog zločina nad Srbima, nisu, pa ni u Jasenovcu, i općenito, nisu bili u NDH takvih razmjera kao što su bili nad Židovima i pogotovo nad Romima, nad Romima je bilo najstrašnije", pojašnjava Goldštajn.

Muzej genocida: Incident koji se nije smeo dogoditi

Povodom teksta Džerusalem Posta reagovao je i beogradski Muzej genocida. U saopštenju od 23. avgusta Muzej navodi da je objavljivanje spornog teksta "incident koji se nije smeo dogoditi".

"Kao retko kada do sada u svojoj više decenija dugoj istoriji, uredništvo uglednog Džeruzalem Posta objavilo je javno izvinjenje zbog publikovanja sramotnog pseudonačnog i revizionističkog teksta u kom je 'autor' pokušao da negira stvaran karakter sistema koncentracionog logora smrti u Jasenovcu, obim stradanja zatočenika, ali i da optuži Srbe i Srbiju da svesno i planski zloupotrebljavaju holokaust kako bi lažno i mnogostruko uvećavali broj svojih sunarodnika ubijenih tokom Drugog svetskog rata", stoji u saopštenju Muzeja.

Ocenjuje se da je objavljivanje izvinjenja "posledica jasne, efikasne i odlučne reakcije Muzeja žrtava genocida koji je, ukazivanjem na istorijske činjenice, u potpunosti obesmislio iskaze iznete u sramotnom 'Goldmanovom' članku".

Iz muzeja su ranije ocenili da autor spornog teksta "vređa seni nevino stradalih žrtava jasenovačkog logora, ali i zdrav razum izraelskih i međunarodnih čitalaca" tvrdnjom da u tom najvećem koncentracionom logoru Nezavisne Države Hrvatske nije pobijeno više od 4.500 žrtava.

Priča o Jasenovcu

Jasenovački logor postojao je 1.337 dana, od leta 1941. do proleća 1945. godine.

Kako se navodi na stranici Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac, "od ustaša nazivan sabirnim i radnim logorom, koncentracijski logor Jasenovac s logorima u Bročicama, Krapju, Jasenovcu i Staroj Gradiški, brojnim logorskim ekonomijama u prisilno raseljenim selima te mnogobrojnim stratištima s obje strane rijeka Save i Une, od kolovoza 1941. do 22. travnja 1945. bio je logor smrti u kojem su ubijani muškarci, žene i djeca zbog svoje vjerske, nacionalne ili ideološke pripadnosti. Jasenovački stradalnici nisu samo brojevi. Oni su djeca, muškarci i žene sa svojim imenima i osobnim životnim pričama".

Stručnjaci Spomen-područja Jasenovac izradili su poimenični popis žrtava jasenovačkog logora, koji je i dalje otvoren za dopune i ispravke. Prema tom popisu, u Jasenovcu je ubijeno 83.145 ljudi - 39.570 muškaraca, 23.474 žena i 20.101 dece do 14 godina starosti.

Prema etničkoj pripadnosti, najviše je stradalo Srba – 47.627 (21.738 muškaraca, 13.206 žena i 12.683 dece), Roma – 16.173 (5.688 muškaraca, 4.877 žena i 5.608 dece), Židova – 13.116 (7.762 muškaraca, 3.753 žena i 1.601 dece) i Hrvata – 4.255 (2.866 muškaraca, 1.249 žena i 140 dece).

Lekcije o istorijskom revizionizmu

Istorijski revizionizam, podseća Goldštajn, prisutan je i danas, na prostoru Balkana, posle ratnih sukoba devedesetih.

Istorija, prema Goldštajnovim rečima, čini se da nije učiteljica kada je reč o zločinima počinjenim iz mržnje, s obzirom na ponavljanja istorijskih sukoba na verskoj i nacionalnoj pripadnosti i u svetlu poslednjih dešavanja u svetu.

"Povijest nas ne može, nažalost, naučiti ničemu, već smo i puno puta vidjeli da zapravo se te lekcije koje smo željeli da se nauče, da se ponavljaju. Evo, i sada i strahote koje se dešavaju u Avganistanu ili na Bliskom istoku zapravo su dio povijesti mržnje i netrpeljivosti", kaže Goldštajn.

Na pitanje kako se protiv toga boriti, Goldštajn navodi: "Ono što je brana liberalne demokracije prema takvim zločinima iz mržnje je ponavljanje jedne sada već bih rekao banalne teze, banalnog slogana a to je 'Nikad više' koji se sada koristi preko 70 godina".

On ukazuje da "nažalost, civilizirani svijet nije uspio stvoriti niti jedan bolji slogan".

"Netko će reći da unatoč korištenju toga slogana su se događali teški ratovi i masovni zločini, sa jedne strane, ali da tog slogana nije bilo i da nije bio ponavljan, vjerojatno bi te strahote bile još gore", zaključuje Goldštajn.