'Nemam grob oca i majke': Korak bliže spomeniku za žrtve Kazana kod Sarajeva

Za dva dana, u petak 18. juna, biće predloženo idejno rješenje izgradnje spomen-obilježja na Kazanima, nepristupačnoj jami na Trebeviću iznad Sarajeva gdje su sarajevski civili, uglavnom srpske i hrvatske nacionalnosti, tokom opsade Sarajeva 1992. i 1993. godine dovođeni i ubijani, potom bacani u jamu.

Konkurs je objavljen 7. maja, a u tenderskoj dokumentaciji navedeno je kako je "svrha i cilj konkursa odati počast civilima", kojima je jama Kazani bila grobnica.

"Žrtve na Kazanima kao i sve žrtve opsade Grada Sarajeva zaslužuju poštovanje i dostojanstveno obilježje. Naša je civilizacijska dužnost kao demokratskog društva da nedužno stradali civili i njihove porodice, dobiju pravdu", navela je za Radio Slobodna Evropa (RSE) Benjamina Karić, gradonačelnica Sarajeva.

Namjera je, nastavlja gradonačelnica glavnoga grada Bosne i Hercegovine (BiH) da izgradnjom spomen-obilježja, "Sarajevo i građani Sarajeva jasno kažu - ne u naše ime".

"Ovakvim pristupom želim da se skine odgovornost s časne Armije Republike Bosne i Hercegovine i njihove borbe za Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu", istaknula je.

Prvi korak bio je raspisivanje konkursa za idejno rješenje za izgradnju spomen-ploče na Kazanima.

"Treba da se zadovolji estetski kriterij, kriterij ekonomičnosti te da bude usklađen s postojećim ambijentom. Važno je i održavanje nakon postavljanja obilježja, i to je jedan od kriterija. U Budžetu Grada Sarajeva obezbijeđena su sredstva za Fond nagrada u iznosu od 4.000 KM (oko 2.000 eura) za izradu idejnog rješenja", objasnila je Karić.

Nakon toga podnosi se zahtjev za dobijanje urbanističke saglasnosti kod nadležne opštine, čime bi se odobrilo građenje, izveli radovi i podigao spomenik. Koliko će vremena i novca trebati za sada nije poznato, objasnila je Karić.

Spomenik u gradu, a manje obilježje na Kazanima?!

Slobodanka Macanović, kćerka Radoslava i Marine Komljenac, podržava ideju izgradnje spomenika.

Bračni par Komljenac žrtve su Mušana Topalovića Cace koji je komandavao Desetom brdskom brigadom Armije BiH.

Oni su iz stana u sarajevskom naselju Bistrik odvedeni i 27. juna 1993. godine ubijeni, a njihova tijela bačena u jamu Kazani na Trebeviću. Njihove kćeri Slobodanka i Davorka još nisu našle posmrtne ostatke svojih roditelja.

"Hvala im što su se sjetili da ga podignu, jer ja nemam groba oca i majke. Moji roditelji nisu pronađeni. Majka je identifikovana. Nikada nisam dobila njene posmrtne ostatke. Otac nije identifikovan. Prema tome ja nemam groba ni jednog ni drugog, ja i moja sestra, govorim u ime moje sestre. Nemamo ništa što bi nas podsjećalo na naše roditelje znate da taj spomenik meni nešto znači", rekla je Slobodanka Macanović za RSE .

No, njeno je mišljenje, ali i nekoliko nevladinih organizacija koje su poslale otvoreno pismo gradonačelnici Sarajeva Benjamini Karić da se spomen - obilježje ubijenim civilima Sarajeva podigne u gradu.

Kako su napisali, "oni podržavaju obilježavanje jame na Kazanima kao masovne grobnice", ali ukazuju da su Kazani nepristupačna lokacija te da je to samo djelomično rješenje, a ne dostojanstveno sjećanje i spomenik na nevine žrtve.

"Takav pristup samo marginalizira žrtve, što je bio cilj zločinaca, a što ne smije biti cilj Grada Sarajeva. Tako se žrtve osuđuju na zaborav, a njihovo stradanje neće postati opomena generacijama koje trebaju da se suprotstave mržnji i diskriminaciji u budućnosti", navedeno je u otvorenom pismu kojeg osim Slobodanke potpisuju pet nevladinih organizacija i četrnaest aktivista, novinara i javnih ličnosti.

Dušan Šehovac predsjednik Udruženje "Istina i pravda", pak, smatra da na spomen-obilježju treba biti napisan tekst u skladu sa "pravilima tranzicijske pravde", te da se o tome mora pitati javnost.

"Ako će to biti univerzalni spomenik svim žrtvama Grada Sarajeva podržavam, ako će to biti spomenik koji će biti u stilu – ovdje leže žrtve rata ili ovdje leže oni koji su žrtve ratnih stradanja - mislim da je to nastavak bježanja političkog Sarajeva, bošnjačkog Sarajeva od priznanja da su oni u gradu i oko grada činili zločine nad Srbima i Hrvatima", objasnio je Šehovac za RSE.

Gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić u odgovoru za RSE kaže da bi najviše voljela da ona lično napiše tekst na spomeniku na Kazanima.

"Koncept još uvijek nemamo, ali uvjerena sam da će na ispravan i istinit način obilježiti mjesto stradanja. Svjesna sam ozbiljnosti teme i svim srcem suosjećam sa porodicama ubijenih. Vodićemo računa o svakom napisanom slovu", objasnila je Karić.

O ideji da se spomenik uradi u gradu zbog nepristupačnosti terena gradonačelnica Sarajeva smatra da će "konkursnim rješenjem će biti ponuđeno okolno i uređenje pristupnog puta do spomen-obilježja".

"Smatram da se i lokalitet stradanja na Kazanima treba obilježiti kao što su sva mjesta stradanja civila u gradu tokom njegove opsade", napisala je Karić u pisanom odgovoru.

Deset godina postoji ideja za izgradnju spomenika na Kazanima

Još 2012. godine sada već pokojni Svetozar Pudarić, potpredsjednik jednog od dva bosanskohercegovačka entiteta Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) predložio je izgradnju spomenika na Kazanima.

"Gospodin Svetozar Pudarić u mandatu, znači to je bilo 2012. godine je izdvojio određena sredstva iz Kabineta potpredsjednika Federacije BiH, konkretno 5.000 KM (oko 2. 500 eura) prebacio ih Gradu Sarajevo i to su bila namjenska sredstva za izradu idejnog rješenja. Nažalost, nakon toga se nije desilo ništa. Grad nije preuzeo svoje obaveze", objašnjava aktuelni potpredsjednik Federacije BiH Milan Dunović.

Pudarićev nasljednik, Milan Dunović izrazio je spremnost da finansira izgradnju pristupne staze i same spomen - ploče.

"Novac nije prebačen jer čeka da se završi idejno rješenje i da nakon toga na osnovu tog idejnog rješenja Grad napravi određeni predračun da se vidi koliko bi to novca bilo", objasnio je Dunović za RSE te istakao da će to biti značajni iznos novca od onog koji je iz Kabineta potpredsjednika Federacije izdvojen za izradu idejnog rješenja.

Ali već deceniju inicijativa za izgradnju spomenika nije realizovana. Zašto nije, Dunović odgovara da je to pitanje za prethodne gradonačelnike, kojih je od tog perioda do danas bilo tri.

"Pitanje je zašto prethodni gradonačelnici nisu željeli da urade, to je, što kažu, na njhov obraz. Ja znam da sam više puta insistirao i u pisanoj formi i pisao otvorena pisma i govorio usmeno da je to vrlo značajno za Sarajevo jer je to jedini način da se kao grad Sarajevo ogradimo od tog zločina tako da kažemo – da, to jeste bio zločin, ali to nije bila politika Armije BiH", rekao je Dunović.

Koliko je žrtava do sada identifikovano?

Prema podacima Instituta za nestale Bosne i Hercegovine jama Kazani pretraživana je tri puta. U sve tri ekshumacije pronađeni su posmrtni ostaci ukupno 28 žrtava proteklog rata. Do sada je identifikovano 20 žrtava.

Šest žrtava je ženskog pola i 14 muškog. Starosna dob žrtava je od 20 do 66 godina.

Prva ekshumacija u jami Kazani izvršena je ratne 1993. godine, a izvršio ju je Vojni sud i Tužilaštvo u Sarajevu.

Kako je u Institutu za nestale BiH za RSE navedeno, "tada je u mrtvačnicu dovezena 31 vreća s posmrtnim ostacima, a nakon obdukcije je utvrđen identitet tri žrtve".

Ostali posmrtni ostaci koji nisu identifikovani ukopani su na pomoćnom fudbalskom stadionu Koševo u Sarajevu.

Posmrtni ostaci ponovo su ekshumirani 1998. godine te je pronađeno 28 vreća s posmrtnim ostacima najmanje 23 žrtve što je utvrđeno forenzičkom analizom.

"Utvrđen je identitet 16 žrtava od ovih ekshumiranih posmrtnih ostataka", objasnili su u Institutu za nestale.

U maju 2000. godine Komisija za traženje nestalih drugog bh. entiteta, Republike Srpske, vršila je ekshumaciju na lokalitetu Kazani te su pronađeni posmrtni ostaci jedne žrtve koja nije identifikovana kao i 2001. godine kada je također pronađeno više fragmenata skeletnih ostataka najmanje jednog tijela. Tada je utvrđen je identitet jedne osobe.

Kazani 'tamna mrlja opkoljenog Sarajeva'

Kazani na Trebevića bili su mjesto gdje su vojnici Desete brdske brigade Armije BiH pod komandom Mušana Topalovića Cace mučili su i ubijali ljude, mahom srpske nacionalnosti, među kojima su neki i sami bili pripadnici Armije BiH.

Predsjedništvo BiH je 26. oktobra 1993. godine naredilo Vojno-policijsku akciju "Trebević 2" u kojoj se trebao uhapsiti Mušan Toplavić Caco i Ramiz Delalić Ćelo, koji su se smatrali odmetnicima iz Armije BiH.

Delalić se predao, dok je Topalović likvidirao devet vojnika i policajaca poslanih da ga uhapse.

Zna li se istina o Kazanima?

Pri pokušaju bijega nakon hapšenja on je ubijen. Njegovi su ostaci ležali u NN grobnici, da bi bio 1996. preseljen na groblje Kovače gdje je sahranjen prvi predsjednik BiH Alija Izetbegović, a na dženazi kojoj je prisustvovalo više od 10.000 ljudi.

Za zločine na Kazanima osuđeno je 14 pripadnika Armije RBiH na zatvorske kazne od 10 mjeseci do 10 godina.

Svima je suđeno za "svirepa ubistva", dok je jedino Samir Bejtić optužen za ratne zločine.

Pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u toku je četvrti put suđenje Bejtiću. Kako je potvrđeno za RSE iz Suda, trenutno se vodi glavni pretres

Tri puta je Vrhovni sud Federacije BiH vraćao Kantonalnom sudu u Sarajevu presudu Bejtiću jer mu se sudilo po starom Zakonu o krivičnom postupku Federacije BiH.

Prije toga, Bejtić je 2006. bio osuđen na 14 i po godina zatvora za zločine počinjene na Kazanima, a potom je dva puta oslobođen – 2008. i 2011. godine.