Počeli pregovori između Vlade Crne Gore i SPC
Pregovori Vlade Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve (SPC) o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica na ekspertskom nivou, prekinuti 11. marta zbog pandemije COVID-19, nastavljeni su danas, (20. jul), u Podgorici.
Ekspertski tim Vlade predvode potpredsjednik Vlade Zoran Pažin i profesor Nebojša Vučinić, a ekspertski tim SPC čine koordinator Pravnog savjeta sveštenik Velibor Džomić i advokat Dragan Šoć.
SPC je prihvatila poziv premijera Duška Markovića u nedjelju, 19. jula, objavljen na Twitter profilu, za nastavak razgovora, poručujući da je Vladin tim za pregovore spreman da pronađe prihvatljivo rješenje za otvorena pitanja.
Predizborni pokušaj kompromisa Vlade Crne Gore i SPC
SPC litije u Crnoj Gori ponovo
Đukanović: Ako SPC odbije dogovor, formiraćemo pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori
Iz SPC su u odgovoru Markoviću naveli da očekuju da će Vlada ispoštovati crkveni i pravni subjektivitet Mitropolije i eparhija SPC i prihvatiti njihove predloge o izmjenama i dopunama Zakona.
„Prihvatamo Vaš poziv, iako stiže sa ne malim zakašnjenjem, za dovršetak započetog pa prekinutog dijaloga, u nadi da to ne činite radi uključivanja ove teme u Vašu predizbornu kampanju, na šta ne možemo pristati, kako zbog Crkve Božije tako i zbog vjernog naroda“, navodi se u odgovoru Mitropolije crnogorsko-primorske (MCP) Markoviću.
Prethodna tri mjeseca nije bilo dijaloga između Vlade Crne Gore i SPC u Crnoj Gori, već su na javnoj sceni dominirale oštre međusobne optužbe. Istovremeno, SPC je održavala povremene protestne litije koje su prekidane zbog širenja korona virusa.
Otvoreni sukob između državnih institucija i SPC je nastao usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti (27. decembra 2019.) u Skupštini Crne Gore.
U Crnoj Gori stupio na snagu Zakon o slobodi vjeroispovijesti
SPC smatra da je taj pravni akt donijet kako bi im vlasti oduzele crkvenu imovinu. Najsporniji dio Zakona, čije izmjene SPC traži, odnosi se na imovinu vjerskih zajednica.
Zakonom je propisano „da će svi vjerski objekti koji predstavljaju kulturnu baštinu, a bili su imovina države Crne Gore prije gubitka njene nezavisnosti 1918. godine i koji kasnije nisu na odgovarajući pravni način prešli u svojinu neke vjerske zajednice, biti prepoznati kao državna imovina“.