Danska preuzela predsjedavanje EU usred vrtloga sigurnosnih pitanja

Danska je preuzela šestomjesečno rotirajuće predsjedavanje Vijećem Evropske unije (EU) dok se pitanja vrte oko sigurnosti i trgovine Evrope, a rat i dalje bjesni na njenom istočnom krilu.

"Evropa se nalazi u odlučujućem trenutku", rekla je danska premijerka Mette Frederiksen u svojoj pozdravnoj poruci dok je zemlja preuzela vodstvo Evrope od 1. jula.

"Svijet koji nam je osigurao slobodu i donio nam prosperitet više se ne može uzimati zdravo za gotovo."

Iako Kopenhagen ne može mnogo učiniti po pitanju nekih problema s kojima će se suočiti blok od 27 zemalja s obzirom na pravo veta koje neke prijestolnice imaju, očekuje se da će Danska vršiti pritisak da EU kompenzira smanjenje pomoći koja dolazi iz Washingtona.

Ruski i ukrajinski zvaničnici sastali su se u Istanbulu 16. maja i 2. juna, što su bili prvi direktni mirovni pregovori od prvih sedmica ruske invazije na Ukrajinu, koju je Moskva pokrenula 24. februara 2022. godine.

Pregovori su rezultirali sporazumima o razmjeni zarobljenika i razmjeni tijela vojnika poginulih u ratu, ali nisu doveli do napretka ka prekidu vatre, a kamoli mirovnom sporazumu.

Mjesec dana kasnije, čini se da mirovni sporazum nije bliže.

Tu je i transatlantski trgovinski spor koji rizikuje da ponovo izbije sljedeće sedmice oko roka 9. jula koji je postavila Trumpova administracija za sporazum o tarifama. Ako se ne postigne dogovor, roba iz EU koja ide u SAD mogla bi se suočiti s tarifama od 50 posto.

Evropska komisija je zadužena za ono što su do sada bili intenzivni pregovori Washingtona i Brisela o novom dugoročnom sporazumu.

Uloga Danske biće u drugom planu, pokušavajući pridobiti sve države članice za sve kompromise oko kojih Komisija napravi, što može biti teško jer su neke zemlje više ovisne o trgovini od drugih.

Isto važi i za potencijalne trgovinske sporazume koje Komisija može sklopiti kasnije ove godine sa zemljama poput Australije i Indije. Zemlje EU moraju potpisati ove sporazume, ali očekuju veliki otpor jer protekcionizam raste među nekim članicama s glavnim poljoprivrednim sektorima.

A onda je tu veliko pitanje kojeg su svi svjesni ali ga ignorišu - najveće ostrvo na svijetu - Grenland.

Danska želi izbjeći bilo kakve transatlantske dogovore u narednim mjesecima oko ostrva, koje je pod danskom kontrolom, ali koje priželjkuje američki predsjednik Donald Trump.

Navodno, ta tema nije pokrenuta na nedavnom samitu NATO-a u Hagu kojem je prisustvovao Trump, a danski zvaničnici se nadaju da će tako ostati i tokom predsjedavanja.

Nedavni izborni rezultati na Grenlandu takođe su ojačali poziciju Kopenhagena i mogli bi se čak i obnoviti pozivi da se teritorija, koja se povukla iz EU još 1985. godine, ponovo pridruži bloku.

Za sada, Danska barem ima podršku svih ostalih država članica kada je u pitanju njen teritorijalni integritet, ali ovo pitanje se može ponovo pojaviti u bilo kojem trenutku, postavljajući brojna neugodna pitanja u Briselu i šire.

Još jedno pitanje koje će dominirati danskom jeseni je novi dugoročni budžet EU koji počinje 2028. godine.

Evropska komisija će sredinom jula predstaviti osnovni okvira za petogodišnji period, a zatim će se u septembru vratiti sa razvijenijim konceptom.

Ne očekujte dogovor u skorije vrijeme.

Dugoročni budžet EU, koji će biti novčani fond znatno veći od milijardu eura, najspornije je pitanje u Briselu.

To će izjedati Brisel i suprotstavljati institucije i države članice jedne protiv drugih mjesecima, čak i u godinama koje dolaze. Danska će se samo pobrinuti da pregovori ne proključaju od samog početka.

Šta je onda sa vanjskom politikom EU i proširenjem? Što se tiče vanjske politike, najviši diplomata bloka pomoći će u usmjeravanju potencijalnih sankcija Gruziji, koja je kritikovana zbog nazadovanja u demokratskim reformama i udaljavanja od Brisela prema Moskvi.

Ali s obzirom na to da se očekuje da će Mađarska i Slovačka staviti veto na bilo kakve oštre mjere, šefica vanjske politike EU Kaja Kallas imaće poteškoća u postizanju dogovora.

Isto će vjerovatno važiti i za buduće sankcije Rusiji, iako se očekuje da će 18. runda pregovora kluba biti dogovorena u narednim danima, iako vjerovatno bez značajnog poteza o smanjenju gornje granice cijene ruske nafte sa trenutnih 60 dolara po barelu na 45 dolara nakon što ta ideja nije dobila podršku Washingtona.

Dok Danska želi ubrzati proširenje EU i to je postavila kao prioritet tokom narednih šest mjeseci, razna nacionalna veta vjerovatno će donijeti minimalan napredak.

Poljska, koja je predsjedavala prije Danske, imala je velike nade u vezi s tim, ali je na kraju Albanija otvorila neka pregovaračka poglavlja, a Crna Gora zatvorila jedno.

Očekuje se da će ove dvije države Zapadnog Balkana nastaviti svoj stalan put ka članstvu u narednoj polovini godine, ali u suprotnom će se Danska vjerovatno suočiti s istim frustracijama kao i Varšava.

Mađarska i dalje blokira Ukrajinu u otvaranju pristupnih pregovora i među zvaničnicima EU postoji stvaran strah da će Budimpešta to nastaviti činiti do parlamentarnih izbora u aprilu 2026. godine.

Nezgodno pitanje za Dansku biće hoće li pokušati odvojiti pitanje prijema Moldavije od Ukrajine, dvije države koje su do sada napredovale ka Uniji ruku pod ruku. Ako se to dogodi, to će vjerovatno biti u septembru, neposredno prije ključnih parlamentarnih izbora u Moldaviji kasnije tog mjeseca.

Ponašanje Mađarske će pojačati pozive da se toj državi oduzme pravo glasa, ali da bi se to učinilo, potrebna je jednoglasnost, a Slovačka - a moguće i druge - vjerovatno neće dati zeleno svjetlo za to.

Negativne reakcije na to mogle bi doći iz drugih zemalja u obliku nevoljkosti da se da zeleno svjetlo za otvaranje i zatvaranje pristupnih poglavlja s "mađarskim favoritima" poput Bosne i Hercegovine i Srbije, dok će se Sjeverna Makedonija, koju već dvije godine blokira bugarski veto, pitati zašto niko ne vrši pritisak na Sofiju.

Kosovo, koje je poslalo zahtjev za članstvo u EU 2022. godine, vjerovatno će takođe gledati kako njegova kandidatura za pridruživanje klubu nastavlja stagnirati u Vijeću.

Danska bi željela poslatikosovski zahtjev na procjenu Evropskoj komisiji, ali ne postoji konsenzus među državama članicama, a u prilog Kopenhagena ne ide činjenica da Priština ne uspijeva formirati vladu mjesecima nakon opštih izbora.