ADRESA ZA BIJEG OD SVAKODNEVICE: Ovaj Iločki restoran vlasnik je prepopruke Bib Gourmand koja govori o kontinuiranoj kvaliteti hrane!
Obitelj Kovčalija, vlasnici i domaćini, žive svoj posao 24 sata dnevno. To je ujedno i recept za uspjeh u turizmu. Angažirano obiteljsko poduzetništvo čini bitnu razliku svake destinacije jer, ruku na srce, veliki hotelski kompleksi svuda su u svijetu isti. Veliki klasično namješten restoran česta je lokacija različitih događanja, poput svadbi, krstitki i domjenaka. Tada se po Dunavu razlijeva i muzika, a tamburaši su najčešća opcija.
Kulen i njegove seke, satrica, slanina, kobasice i kosana svinjska mast činili su raskošnu platu predjela kojom je počela večera. Iskreno ću priznati da nisam veliki poklonik fiša koji je bio sljedeći na redu, ali širokim rezancima ipak nisam mogao odoljeti. Teleće odreske s gljivama i bećarsku večeru (naziv za punjene odreske) odlučio sam preskočiti i posvetiti se riječnoj ribi koje rijetko imam priliku jesti. Pijani som bio je korektan, ali su zato zapečeni krumpiri koji su upili sokove soma i vina bili odlični.
Ako je zubatac car od rib’ kada je more u pitanju, onda je smuđ neokrunjeni kralj riječne ribe. Filei slatkog mesa naprosto se tope u ustima. Čak i ako ne volite slatkovodnu ribu, smuđ, pohani ili na žaru, ovdje trebate probati.
Najveće i najukusnije iznenađenje te večeri bio je desert. Tradicionalna Doboš torta, od ni manje, ni više nego 15 kora. Samo izuzetno strpljive domaćice rade dobošice od 11, a rjeđe od 13 kora, što već spada u raritete. Dugogodišnja glavna kuharica, skromna i jednostavna gospođa Ljubica, s malim timom suradnika uspijeva i u slastičarskom dijelu zanata. Sljedeći sam se dan ponovno u to uvjerio kušajući krasno servirane taške. Taškrle, taške ili tašci jastučići su od tijesta punjeni pekmezom od šljiva pa posuti orasima, makom ili šećerom.
Ovaj zaboravljeni desert (različitih varijacija) danas se rijetko nađe na jelovnicima, pa me time i dodatno razveselio. Poštujući tradiciju, u restoranu trebaju osmisliti i neke nove interpretacije, naročito jela sa žlicom koja nedostaju (poput perkelta i paprikaša), kako ih strogi mišlinovci ne bi zaobišli 2020. godine. Vinska karta uglavnom se sastoji od brojnih lokalnih graševina i traminaca, a i kućno vino, graševina Dolić Kraljević, odgovara najvećem dijelu jelovnika.
Osoblje je srdačno, razgovorljivo i spremno vam udovoljiti pa treba reći da mogu biti primjer većini priobalnih hotela i restorana. Poželite li pobjeći od stresa urbanog života, fino jesti, šetati uz Dunav ili, pak, ploviti plavom rijekom brodom Danubius koji hotel također ima na vezu, a sve za vrlo prihvatljivu cijenu, ovo je adresa koju trebate upamtiti.