BRANKO KOSTELNIK 'Dao sam si u zadatak da na krovu muzeja moramo raditi vrhunske svirke'
Ljeto u MSU bit će, čini se, najtoplije do sada. Sada već kultni program otvara se u subotu 8. lipnja, kada na krov institucije dolazi Kries, a koncerti se onda samo nižu svake iduće subote - Laibach, dance klupska atrakcija Borghesia, sarajevske ikone Letu Štuke, interesantni The Strange, pa hip-hop legenda Tram 11.
Vrsni selektor iza programa je Branko Kostelnik, publicist, producent i multimedijski djelatnik, ali i puno više od toga - glazbenik, popkulturni teoretičar, predsjednik hrvatskog Društva za istraživanje popularne kulture te jedan od aktivnih aktera Novoga vala, o kojem je i napisao knjigu. Kvaliteta je, kaže, glavno i jedino načelo kojim se vodi pri sastavljanju programa.
- Na sceni me bije glas rezolutnog i beskompromisnog, ali nadam se profi i korektnog tipa koji odbija bilo kakve urgencije i miješanja u autorski koncept, jer po meni, bez toga nema jakog i kvalitetnog programa, s erosom. Pa to je i sama bit rock’n’rolla - beskompromisnost, zar ne? - kaže, pa dodaje da nije neskromno reći da u oko 40 do sada održanih koncerata nije bilo niti jedne loše svirke.
- Dapače. Mnoge je taj neobični okoliš inspirirao da su znali nadmašiti sebe - priča nam, pa ponaosob komentira zašto je izbor pao na svakoga od pojedinačnih izvođača ovogodišnjeg “Ljeta”: - Kries je ponajbolji etno art rock, Laibach najjači art rock bend regije u povijesti, Borghesia sjajna euro elektro dance atrakcija još iz osamdesetih, ali s novim albumom što je meni uvijek, uz temeljnu kvalitetu, najvažniji faktor, jer ne dolaze u obzir gaže i podgrijane sarme, Letu Štuke sjajan bend s jakim Šaranovim tekstovima kojim se opasno približava Štuliću i Mladenoviću, The Strange odlična americana, a kultni Tram 11 uz TBF i Edu Maajku su najbolji cro rap/hip hop bend - tumači, pa nam otkriva i osobne favorite:
Očekivanja
- Naravno da su Laibach i Tram 11 headlineri i da će koncerti vjerojatno biti rasprodani, da su sjajni Letu Štuke i Kries blizu toga, ali ja u umjetničkom smislu puno očekujem upravo od klupskih atrakcija Borghesie i The Strange. Po svijetu su događanja u muzejskim prostorima koja nisu nužno usko vezana uz konkretnu temu institucije već godinama trend. No, Ljeto u MSU je kod nas bilo među prvim takvim programima i prava revolucija.
- Poznato je da ja baš nisam neki trend igrač… Meni je, kada mi je na pamet pala ova ideja o rock koncertima na krovu Muzeja i na platou kod tobogana, to bilo imanentno, ne samo poslanju i programu MSU koji se oslanja na multimedijalnost i suvremenost, već i nekom mom senzibilitetu. Kada sam prije deset godina pozvao Gatuzo da sviraju na oproštaju od starog gornjogradskog prostora u skučenom depou, a Bambi Molesters na Noći muzeja, to je za neke bio šok, a da nas gotovo svi muzeji to rade… Neki zlobnici su čak rekli da kao što će on to tamburat na krovu, ali kada su vidjeli osmišljeni multimedijalni program s izložbama, filmovima, književnim tribinama i performansima, kritike su naglo stale. Pa nije muzej suvremene muzej voštanih figura nego živi organizam. A zatvarati oči pred činjenicom da se već dugo i u teoriji u praksi brišu granice između pop kulture i elitne umjetnosti bilo bi nojevsko zabijanje glave u pijesak. Mislim da su danas u 21. stoljeću i najveći kvazi kritičari i čistunci toga svjesni - zaključuje naš sugovornik pa dodaje da ga je već pri prvom dolasku na krov MSU očarao fantastičan pogled i eksterijer urbanih kvartova i nebodera Novog Zagreba, pa mu se u sekundi u svijesti pojavila ona legendarna slika svirki na krovu Beatlesa i spotova U2 i RHCP.
Neostvarene želje
- Naprosto sam si dao zadatak: ovdje moramo raditi svirke, to može biti svjetski program u rangu londonskih i njujorških muzeja i klubova - kaže, pa dodaje: ove će godine pokušati vrednovati i druge alternativne prostore MSU; plato kod tobogana i garažu, koja je “totalni underground”.
Svaki koncert u MSU je, priča, zanimljiv trenutak koji se izdvaja za album sjećanja u njegovoj vlastitoj mitologiji. - Nezaboravni su Rundekovi upiti o backstageu, Predinov smijeh očima, Baretova fascinacija zgradom MSU, Laibachovo mjerenje vjetra na krovu, Mrletovi čepići, Edine zahvale na pozivu nakon stanke, Urbanovo čuđenje broju ljudi na krovu, Ripperov respekt mojoj najavi Pipsa, Gopčeva ladica kad je ugledao moju žutu majicu Pistolsa… Svi oni dobro znaju da sam njihov čovjek na terenu, jer sam prošao sve u rocku - kaže.
Iako je njegov program već ugostio itekako pozamašan niz respektabilnih glazbenika, Kostelnik još uvijek ima neostvarenih želja. - Uh, imam ih itekako. Kad bi bio samo jedan jak i osviješten sponzor, okrenuo bih se perjanicama inozemne scene - sutra bih pozvao Toma Waitsa, Nicka Cavea, Kraftwerk, Jacka Whitea, Radiohead, PJ Harvey, Björk, The Strokes, Artic Monkeys i slične pop umjetnike. Ideja ne nedostaje, samo novca. Zamislite, recimo, da Đoni Štulić svira sedam dana za redom na krovu ili Bruce Boss Springsteen živi u apartmanu MSU i koncertira svakog vikenda godinu dana. Ali, gotovo nemoguće misija.