SPLITSKI ŠKVER NE STAJE S RADOM UNATOČ EPIDEMIJI KORONAVIRUSA Na porti se svima mjeri temperatura, a nitko ne hoda bez maske

RAD U DOBA KORONE - Znate onu staru “kad kihne škver, razboli se cili Split”. Srećom, u Brodosplitu nitko nije “kihnuo”, gradnja brodova teče normalno, ali škverani su na oprezu, piše Slobodna Dalmacija.

Znate onu staru “kad kihne škver, razboli se cili Split”. Srećom, u Brodosplitu nitko nije “kihnuo”, gradnja brodova teče normalno, ali škverani su na oprezu, piše Slobodna Dalmacija.

Pratili smo ih već od šest ujutro dok su pristizali na posao. Na porti, jednom po jednom, zaštitari mjere temperaturu. Rijetko je tko bez maske, no da i nije raznovrsnih poveza preko usta i nosa, toplomjera i dezinficijensa na glavnom ulazu u brodogradilište, osjetila bi se napetost u zraku. Ljudi su zamišljeni. Hodaju dalje jedan od drugoga. Nema onog našeg dalmatinskog dobacivanja i zafrkancije. Strah od bolesti se uvukao pod kožu.

- Mi smo i prije nego što je Županijski krizni stožer počeo poduzimati mjere protiv koronavirusa napravili sve da se zaštitimo od moguće zaraze. Kako smo puno radili s Talijanima, znali smo što se događa u njihovim brodogradilištima i kako ih je ta situacija zatekla nespremne. Zato smo odmah krenuli s pripremom karantena u koje, zlu ne trebalo, možemo smjestiti tisuću ljudi.

Tražili smo informacije od Kineza i Talijana ne bi li naučili kako se s tim nositi, i srećom, puno toga nabavili odmah jer se sada teško dolazi i do običnog dezinfekcijskog sredstva, a mi smo odavno naručili medicinski alkohol, destiliranu vodu i sve drugo što struka propisuje - podnosi nam raport Boško Ramljak, savjetnik Uprave za korporativnu sigurnost i čelni čovjek škverskoga kriznog stožera. Isto je poručio i ravnateljici Nastavnog zavoda za javno zdravstvo dr. Željki Karin koja je izvijestila javnost da su imali “dosta poziva radnika Brodosplita koji ne rade na propisanom razmaku”, naglasivši da je to “stvar poslodavca koji mora omogućiti higijenske mjere kako ne bi došlo do širenja zaraze.”

Boško Ramljak tvrdi da se u škveru poduzima sve da bi se spriječilo širenje koronavirusa, “i da su s tim mjerama počeli dok su neki koji su sada glasni o tom problemu još samo teoretizirali”. Ramljak kaže da su u brodogradilišnom kriznom stožeru djelatnici zaštite na radu i oni koji se brinu o ekološkim standardima, te jedna liječnica.

Za poduzete mjere predostrožnosti u borbi protiv nevidljivog neprijatelja, do sada je potrošeno devet milijuna kuna. Pitamo ga, čemu karantene u Brodosplitu kad ih je već država osigurala?

Izolacijski blok

- Škver je u svojoj povijesti toliko puta u kriznim situacijama bio oslonac građanima Splita. Bit će i sada ako to zatreba, ako država ne bude mogla udovoljiti svim zahtjevima. Realno, na raspolaganju nam stoji ogromna infrastruktura i mi možemo jednako dobro organizirati karantenu - tvrdi.

U hotelu “Zagreb” u Duilovu smješteni su oni kojima je propisana izolacija, a u Spaladium Areni se priprema i priručna bolnica. I jedan od škverana koji su poslom boravili u Italiji smješten je u karanteni hotela “Zagreb”, a ostali su u kućnoj izolaciji. Iz brodogradilišta su u stalnom kontaktu s kolegama od kojih nitko ne pokazuje simptome koronavirusa.

Razlog tomu je, kažu, što su se u Italiji pridržavali uputa koje su dobivali iz Splita. Nisu odlazili na javne skupove i izbjegavali su socijalne kontakte izvan radne sredine.

- Sve smo radnike umrežili. Imamo njihove brojeve mobitela i mailove. U stalnom smo kontaktu sa svima. O svemu ih se važnom odmah obavještava. I da kojim slučajem nekome od njih bliži član obitelji bude pozitivan na koronavirus, istog trena tog radnika upućujemo u izolaciju i kontaktiramo epidemiologe kako bi dalje postupali prema njihovim naputcima.

Odmah nakon toga dostavljamo im podatke s kim je bio na radnom mjestu, kako se zaraza ne bi širila - kaže Ramljak dok obilazimo zgradu škole za var, koja je, silom (ne)prilika, pretvorena u izolacijski blok.

Donose se kreveti, tu je i kuhinja, prostori su klimatizirani, sve je spremno za eventualno zbrinjavanje zaraženih. Je li se tko do sada razbolio?

- Prije četiri dana jedan strani radnik. Dobio je temperaturu. Odmah smo ga izolirali, kontaktirali epidemiološku službu i njegovu osobnu liječnicu. Srećom, ispostavilo se da se radilo o upali uha - veli.

Kakva je razlika između splitskog škvera i talijanskih brodogradilišta koje nije zaobišla pandemija?

- Oni ovise o velikom broju kooperanata. Tu je bilo mnogo ulazaka i izlazaka u brodogradilište, a za ovu situaciju očito nisu bili spremni. Mi smo se imali vremena pripremiti za izvanredne uvjete - kaže Josip Jurišić, glasnogovornik “Brodosplita”.

Većina škverana na posao dolazi osobnim automobilima, a šezdeset i tri radnika organiziranim županijskim prijevozom. Radi se većinom o ljudima s područja Omiša, Sinja i Trogira.

U škveru ima i dosta stranih radnika.

- Ne bojimo se koronavirusa. Držimo razmak jedan između drugog. Sve će biti u redu - kaže Indijac Abdul Razak. Njegov kolega Roko Medić veli da ljudi rade sve da sačuvaju zdravlje.

- Držimo distancu jedan od drugoga koliko se god to može, ali monteri moraju bit skupa - konstatira Roko.

Za pultom u alatnici Zdravko Tripalo zadužuje okasti ključ.

- Ko hoće može se čuvat. Vidite masku, stalno se peru ruke, svatko sebe mora pazit - veli.

Ivica Rajčić je navukao i rukavice.

- Ništa nije naodmet. Pazim čak i na to da više ljudi odjednom ne ulazi u alatnicu, a čim jedan radnik obavi što treba, zatvorim vrata - kaže.

U škverskom stožeru stalno prate podatke Nastavnog zavoda za javno zdravstvo o građanima koji su u samoizolaciji i karanteni.

- Informiramo se je li bilo tko od članova obitelji naših radnika u tom smislu izoliran, kako bi znali što dalje. I mogu vam reći da su ljudi po tom pitanju jako odgovorni i da nam sami javljaju takve informacije - veli Ramljak.

Indijski radnici nisu išli kući na odmor?

- Ne. I najmanje godinu dana će biti tako. Daleko je, a treba im vremena i da uštede novac, tako da ni u tom smislu bojazni od prenošenja koronavirusa nema - kaže glasnogovornik Jurišić.

Najveća nedoumica ostaju maske. U krugu splitskog brodogradilišta i po uredima ih svi nose.

Nema probijanja rokova

- Nemamo egzaktnih uputa po tom pitanju od strane Nacionalnog i Županijskog kriznog stožera, ali ljudi se s njima valjda osjećaju sigurnije - Ramljak će.

U knjizi narudžbi upisano je dvanaest brodova. Najviše je radnika angažirano oko polarnog kruzera na navozu. Posla ima za iduće tri godine. U “Brodosplitu” se nadaju sličnim narudžbama jer nakon što su za nizozemskog naručitelja napravili jedan kruzer i dokazali se sposobnim ispuniti sve pred njih postavljene zahtjeve, uslijedila je i druga narudžba za istog naručitelja koji je naručio potpuno isti brod.

Radovi na tom takozvanom “sister shipu” su već započeli, a u međuvremenu se daleko odmaklo na projektu gradnje još većeg, luksuznijeg i skupljega polarnog kruzera, vrijednog čak 106 milijuna eura. Taj brod za američkog naručitelja će uskoro biti porinut.

Škverani mi objašnjavaju da je vrijeme štancanja serija jednostavnih i jeftinih brodova i gomilanja gubitaka prošlost. Sad se grade jedan po jedan, a ako si jako dobar možeš dobiti priliku graditi još jedan isti, a mi to očito jesmo, o svakom dobro odrađenom poslu ovisi sljedeći projekt. Ni gubici i probijanje rokova više nisu dopustivi.

Bojazan od zaraze koronavirusom nije u kadrovskom smislu poremetila planove splitskim brodograditeljima. Jedini je problem što materijal kasni s obzirom na to da su granice zatvorene, no za sada i njega ima dovoljno.

U hali u kojoj se izrađuju brodske sekcije, radi se punom parom. Uspijevaju li držati razmak?

- Čujte, ljudi se ne druže, nema više ni zajedničkih marendi, i na to sve paze redari. Strogo se pridržavamo udaljenosti od dva metra a do bliskih kontakata dolazi samo tamo di je to radi posla nužno.

Ima poslova koji se obavljaju u paru, ali to se događa u vrlo kratkim vremenskim intervalima pa se ne može reći da tu imamo problema. Moje je mišljenje da je puno bolje radit, nego stat doma i bit pod stalnom psihozom vijesti o koronavirusu - kaže nam Robert Maček.

’Bijeli ovratnici’ od kuće

Pauza za marendu smanjena je na pola sata samo da bi se ljudi što manje udaljavali iz kruga “Brodosplita”, a mislilo se i na aparate za kavu po škveru čiji je rad privremeno obustavljen, kako i ta vrsta okupljanja ne bi postala potencijalno mjesto zaraze.

U proizvodnji je angažirano oko 600 radnika od ukupno njih 1200 koliko ih je trenutno na poslu. Par stotina ljudi radi od kuće. Tvrtka im je osigurala mobitele i laptope, iako s poteškoćama, stvari se u tom smislu odvijaju normalno kao da su fizički prisutni u firmi.

Obilazimo škversku karantenu. Sve je spremno za samoizolaciju radnika ako epidemiolozi utvrde da je takvo što potrebno. Prije petnaest dana tu su bili smješteni kooperanti iz Ukrajine, a sada taj prostor čistačice pripremaju za izolaciju onih za koje se posumnja da su bili u mogućem kontaktu s oboljelima.

- Čistačice znaju što im je raditi. Obavezno se stalno peru ruke, koristi alkohol za čišćenje i dezinfekcijska sredstva, a rukavice mijenjamo svakih dva sata. Pazimo da su nam maske čiste. Kako su perive obavezno ih i dezinficiramo. Trenutno rade dvadeset tri čistačice, ali s obzirom na situaciju svaka je na svojoj radnoj poziciji kako ne bi bilo grupiranja. Radimo sve da se ne dogodi najgore - kaže voditeljica službe za čišćenje Anica Franković.

“Brodosplit” i KBC Split najbrojniji su splitski radni kolektivi i kao takvi jedini imaju posebne izolacijske blokove. U škveru ih je šest. Nekoliko puta dnevno dezinficiraju se javni prostori: toaleti, garderobe, ulaz u brodogradilište i paketi koji im dolaze izvana. Sastanci se održavaju isključivo na otvorenom prostoru. Naši sugovornici vele nam da ničim ne žele i ne smiju opteretiti javni zdravstveni sustav.

Što se škverskih “bijelih ovratnika” tiče, većina ih radi od kuće. U računovodstvu smo zatekli tek dvije djelatnice. Prostorija je velika pa im nije problem držati razmak, piše Slobodna Dalmacija.

- Sve je u redu. Nas dvije smo ostale same, inače nas bude osam. Držimo se svih uputa i radimo normalno. Druge nema - zaključuju u glas Kristina i Marija. I stvarno, postoji li alternativa radu čak i zlokobnoj bolesti usprkos? Škver nije bio zatvoren ni ratne devedeset prve pa valjda neće ni danas.

Ploviti se mora.