Matić: Top 50 lokacija u BiH

U Bosni i Hercegovini (BiH) postoji jevrejsko svetilište koje datira iz 13. vijeka i jedino je takvo u Evropi, a BiH je i mjesto u kome se nalazi i spomenik jednoj od najvećih karakternih osobina naroda koji u njoj žive – inatu, priča u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE) mladi banjalučki umjetnik Zoran Matić.

Matić je autor nedavno objavljene knjige '50 top lokacija Bosne i Hercegovine' u kojoj je nastojao da detaljnije i pristupačnije predstavi ljepote zemlje u kojoj živi. Predstavio je i kulturne spomenike i neke od najznamenitijih ličnosti koji govore o ipak bogatoj i živoj istoriji ovih prostora.

"Ono što je meni bilo fascinantno jesu priče o ljudima i o njihovom karakteru. Onda, generalno kroz tu prizmu našeg naroda, htio sam da prikažem i taj turistički potencijal, pa sam pisao o svim većim piscima koje je Bosna i Hercegovina dala svijetu", kaže ovaj mladi Banjalučanin.

RSE: Koje su to lokacije i spomenici koji postoje samo u Bosni i Hercegovini, a nema ih, kako ste napisali u Vašoj knjizi, nigdje u Evropi?

Matić: U pitanju je zemlja sa skoro 3.000 godina, kulturom postojanja, nastanjivanja, sa ogromnim kulturno-istorijskim kulturnim blagom koje je objedinjeno na ovom, da kažemo, relativno malom prostoru. Generalno, Bosna i Hercegovina je zemlja koja obiluje sa mnogo turističkog potencijala, sa svim onim što možemo da predstavimo svijetu i čime možemo da se ponosimo. Ja često volim da kažem da je ovo zemlja koja ima više registrovanih vodopada nego Italija, Francuska i Njemačka zajedno, što je ozbiljan podatak ako uzmemo u obzir koja je površina tih zemalja kad ih spojimo, a koja je površina Bosne i Hercegovine.

Pitali ste za neke unikatne stvari. Bosna i Hercegovina na svim poljima turizma i zavisno od interesovanja putnika, ljudi koji istražuju, posjeduje nešto što je zanimljivo i jedinstveno, i za Evropu, evropsku ponudu, a i za svjetsku. Na primjer, na našem prostoru postoje krda divljih konja podjednaka onima koje možete vidjeti negdje u Mongoliji ili na Islandu. Naime, iznad grada Livna, na planini Cincar, postoje krda divljih konja koja žive samostalno i koja možete da obiđete, da se družite sa njima.

Zatim, ovo je zemlja koja ima tkaninu koja je zaštićena UNESCO-m, u pitanju je zmijanjski vez, zemlja koja ima prvi dokument na cijelom svijetu u kojem se spominje ljudsko pravo, koji je stariji čak i od Bečkog kongresa – u pitanju je arhama sultama Mehmeda El Fatih, koja je data franjevcima u gradu Fojnica i koja se i danas čuva u njihovom franjevačkom muzeju u sklopu samostana.

Tu je prašuma Perućica, koja je specifična i jedinstvena, kako to ljubitelji geografije vole da kažu, po tih devet slojeva unutar zemlje za koje ne znamo koliko i kako je nastajalo. Na cijelom svijetu, jedino u Banjaluci, u Bosni i Hercegovini, postoji čamac koji ide uzvodno – u pitanju je naš dajak, kojim se ponosim.

Zatim najdublji kanjon Evrope, koji je upotrebljiv i zanimljiv sportistima, u pitanju je kanjon Tare koji se nalazi u Nacionalnom parku Sutjeska. I još mnogo toga što sam uspio da objedinim u ovoj knjizi i da na taj način prikažem ljudima važnost i specifičnost ove zemlje na mapi svijeta.

RSE: U Vašoj knjizi je opisano i jevrejsko svetilište kao jedini spomenik takve vrste u Evropi. O kakvom spomeniku se tu radi?

Matić: Jevrejski narod je ovdje i dolazio i nastanjivao se hiljadama godina unazad i sticajem okolnosti, jedino jevrejsko svetilište koje je opstalo i koje je preživjelo u Evropi sva ona razaranja koja su bila karakteristična za period Drugog svjetskog rata, nalazi se u gradu Stocu.

U pitanju je grob rabina Moše Danona, kojeg su sačuvali hercegovački derviši i koji je i dan-danas posjećeno svetilište, jedino očuvano, netaknuto istorijsko svetilište jevrejskog naroda u Evropi. Konkretno ja, mislio sam da za to ljudi ne znaju, da je to neki podatak koji mi koji istražujemo i puno čitamo, saznamo i time se zanimamo, međutim, kad smo otišli da posjetimo rabinov grob za potrebe knjige, tamo je bilo nekoliko porodica koje su došle iz Amerike, maksuz, da obiđu i da se pomole na tom svetilištu, što je mene začudilo da ljudi znaju za to mjesto i da to mjesto kotira na svjetskoj mapi.

RSE: Ovo je Vaša prva knjiga. Šta Vas je motivisalo da je napišete?

Matić: Kako je ovo zlo sa korona virusom krenulo, sad će i godina dana, u martu prošle godine, onda su ljudi morali da prekinu sve svoje planove za putovanja van granica zemlje, za ljetovanje, zimovanje, odlaske na koncerte, jednostavno je sve stalo, a ostali su ti neki slobodni dani, godišnji odmor, čak ljudi koji su radili od kuće imali su više slobodnog vremena.

Kako ja desetak godina putujem kroz Bosnu i Hercegovinu, što svojim poslom, što afinitetima i slično, poznajem dosta tih lokacija i prijatelji su mi se krenuli javljati sa pitanjima gdje mogu da odu za vikend, gdje mogu na jednodnevni izlet, gdje ima nešto zanimljivo za djecu, gdje mogu otići sa parovima i slično, da provedu neko zanimljivo vrijeme, i shvatim da naši građani, građani Bosne i Hercegovine, jako malo znaju šta sve mogu da obiđu unutar zemlje i da je jedna takva knjiga neophodna.

Krenem ja u neko popisivanje lokacija koje znam, dođem do broja od osamdeset, sto lokacija, krenem istraživati da bih dodao još lokacija, da to objedinim, otisnemo se na put. Bili smo negdje tri mjeseca u pripremi tog projekta i stvorimo jedan ovakav vodič koji je neophodan da ga ljudi imaju u torbi, u automobilu, da mogu da obiđu, da posjete neka zanimljiva mjesta.

Knjiga je napravljena po principu svjetskih vodiča koje kupujemo u knjižarama. Ona je podijeljena u četiri cjeline. Prva cjelina obuhvata 50 top lokacija Bosne i Hercegovine. Druga cjelina su 50 dodatnih lokacija, interesantnih, a za koje ljudi možda nisu čuli, ali stavljen je njihov naziv i mogu da im pomognu, na primjer, na proputovanju, ako vide neku zanimljivu smeđu tablu, da malo više o njoj pročitaju i dožive nešto interesantno.

Zatim, nešto što je neizbježno u našoj zemlji, to je gastronomski užitak, odnosno preporuke za jelo i piće širom BiH, šta probati, šta vidjeti, gdje probati.

Pošto ja dolazim iz svijeta rock and roll kulture, ima dio koji obuhvata preporuke kafića i lokala širom Bosne i Hercegovine koji gaje rock and roll kulturu, gdje ljudi mogu uživati kako uz jutarnju kafu, tako i u nekom večernjem izlasku.

To je otprilike bilo sve što smo mogli da prođemo i doživimo da bismo ljudima prikazali ovaj vodič. Mislim da smo uspjeli. Interesovanje za knjigu je veliko. Ljudi sve više i više otkrivaju zanimljivosti i ljepote.

RSE: U kakvom su stanju ta mjesta i spomenici danas? Kakav je odnos države prema njima?

Matić: Što se tiče samih lokaliteta koje smo posjećivali, na svim tim lokacijama postoje ljudi koji su zaposleni u turističkim zajednicama, turističkim organizacijama, koji stvarno vode računa o tim destinacijama i vode računa da ih prikažu na što interesantniji i zanimljiviji način. To je nešto što me iznenadilo. Ja sam očekivao da ću naići na nešto što baš nije tako reprezentativno, pogotovo za neka mjesta koja su manje poznata, međutim, ogroman napor tih ljudi se pokazao kao jako efikasan. Oni ne staju, oni sad još jače rade na tim destinacijama.

Ono što volim da pohvalim i što je nešto što je mene zadivilo na prirodnim destinacijama, lokacijama koje se baziraju na prirodnoj ljepoti, jeste ogroman broj sadržaja, u vidu raftinga, čak nekih varijanti plovidbi po rijekama, konkretno na rijeci Uni, koje su praćene ručkovima, uživanjem uz neku kafu ili nešto slično, zatim paraglajdinzi, obilazak tih mjesta u vidu nekih planinarskih tura ili šetnji kroz šumu. Sve to ljudi organizuju i pružaju mogućnost svakome ko dođe da na najbolji mogući način, shodno svojim željama i afinitetima obiđe ta mjesta.

A što se tiče nekih nedostataka, moje lično mišljenje je da je unutar Bosne i Hercegovine najveća prednost što je sve jako blizu. Tako mislim da destinacije treba bolje uvezati, na svakoj lokaciji treba preporučivati neku lokaciju koja je u blizini, koju građani mogu da posjete. To je ozbiljan turistički potencijal, ako uzmete neke druge zemlje gdje se putuje dan od jednog mjesta do drugog.

RSE: Putovali ste dosta Evropom. Koliko su njihove znamenitosti vidljivije nego one u Bosni i Hercegovini?

Matić: Svakako da su reprezentativnije, to se gleda na nivou međunarodnih prepoznatljivosti, tako da kažem. Mi ovdje znamo za destinacije u Evropi, a pitanje je koliko oni znaju za naše. To je ustvari samo pitanje marketinga. Neophodan je kvalitetan marketing, marketing na svjetskom i evropskom nivou koji će reprezentovati lokacije i taj problem će se riješiti. Sama razlika između lokacija ne postoji. Lokacija je takva kakva je, obuhvata onaj period i priče koje ima. E, sad treba raditi na tome da se od tog proizvoda napravi nešto prepoznatljivo u cijelom svijetu.

RSE: U knjizi ste govorili i o karakternim osobinama naroda koji žive u Bosni i Hercegovini, čak pisali i o spomeniku jednoj osobini. Možete li nam ispričati nešto o tome?

Matić: Ono što je meni bilo fascinantno jesu priče o ljudima i o njihovom karakteru. Onda, generalno kroz tu prizmu našeg naroda, htio sam da prikažem i taj turistički potencijal, pa sam pisao o svim većim piscima koje je Bosna i Hercegovina dala svijetu. Tu su priče o Ivi Andriću, kao jedinom nobelovcu, o Meši Selimoviću, o Dervišu Sušiću, Aleksi Šantiću, Jovanu Dučiću, Petru Kočiću. Tu su priče o umjetnicima, poput Ismeta Mujezinovića, velikim istorijskim ličnostima, vjerskim ličnostima, koje su krasile ovaj narod i čuvale identitet.

Ima jedna zanimljiva priča koja dolazi iz Sarajeva, koja na neki način čuva i baštini karakter ovog naroda. U pitanju je jedan danas restoran, nekad kuća, pod nazivom Inat kuća, koja je specifična po tome što je izgrađena kao spomenik inatu. Jedan gospodin koji je živio u toj kući normalno je obavljao svoje svakodnevne obaveze. Kada je u Bosnu i Hercegovinu došla austrijska vlast, ona ga je zamolila da napusti kuću, da prihvati novac i da onda na tom mjestu izgrade današnju velelijepnu Vijećnicu.

Međutim, on je to odbio iz razloga što njemu ta Vijećnica puno ne znači, a njegova kuća je ipak vijekovima tu i što bi se on pomjerao zarad nekoga ko je došao. E, onda su oni počeli da ga maltretiraju, svakodnevno obilaze, da ga odvode u zatvor. On nije nijednog trenutka pristajao da pomakne svoju kuću, međutim, nakon neka dva mjeseca zahtijevao je da mu se kuća prenese sa jedne strane obale na drugu, i to ciglu po ciglu i da stoji nasuprot Vijećnice, da prkosi, da čuva taj inat koji je njega vodio kroz život.

Eto, tako, mi smo specifičan narod, narod koji teško odustaje od svojih snova, teško odustaje od svojih načela. To nekako traje vijekovima. Mislim da je i to jedna od ozbiljnih osobina koju treba da čuvamo.

RSE: Kakva je daljnja sudbina Vaše knjige? Najavili ste dopunu i drugim zanimljivim lokacijama iz Bosne i Hercegovine.

Matić: Negdje kroz tri nedjelje bi knjiga trebala da stigne na englesko govorno područje, da bude prevedena na engleski i da se plasira u vidu EBOOK-a (elektronske knjige) da bi ga mogli preko servisa Amazona i slično prezentovati i stranom tržištu i svim ljudima koji žele da dođu i obiđu BiH.

U pripremi je i dopunjeno izdanje koje će obuhvatati još dodatno 40 lokacija, zatim jedan poseban segment sa unikatnim suvenirima koje ljudi mogu da ponesu iz Bosne i Hercegovine, pričama o zmijanjskom vezu, o muzičkom identitetu Bosne i Hercegovine, sevdah, tako da će biti još obuhvatnije djelo. Tu ćemo objediniti neke ljepote koje smo ovdje namjerno izostavili da bismo mogli imati pravo da objavimo dopunjeno izdanje i da nastavimo ovu priču.

Generalni plan, nije to ni plan, to je više moja želja, ovo sve sa koronom će jednom proći, da li sada, da li za pet, deset godina, potpuno je nebitno, ali vidjeli smo sad u ovom sistemu, sa zemljom u lockdownu, da možemo barem jednom godišnje da odemo negdje unutar svoje zemlje, da obiđemo neku lokaciju, da u njoj uživamo.

Tako, kad više ne bude nikog od nas, da ova knjiga ostane i da čuva kulturu i ljepote Bosne i Hercegovine i da ih na taj način približi novim generacijama i stanovništvu koje će ovdje biti.