Ekstremni desničari sve više povezani na transnacionalnom nivou

Novi, transnacionalni, uglavnom bez jednog vođe, apokaliptični i ekstremno desničarski nasilni pokreti sve su prisutniji u svijetu i u 21. stoljeću, naročito nakon 2014. godine.

Ovo je pokazao izvještaj Nasilni desničarski ekstremizam i terorizam - Transnacionalna povezanost, definicije, incidenti, strukture i protumjere Centra za borbu protiv ekstremizma, u kojem između ostalog stoji da su danas ekstremno desni nasilni pokreti transnacionalno povezani apokaliptičnim narativima poput “velike zamjene”, “bijelog genocida” ili “Dana X".

Izvještaj se bavio nasilnim desničarskim grupama u šest zemalja – Sjedinjenim Američkim Državama, Njemačkoj, Finskoj, Švedskoj, Velikoj Britaniji, Francuskoj.

Transnacionalno orijentirani nasilni desničarski propagandisti tvrde da "bijela rasa" može biti spašena ako svi nasilni desničari prevaziđu razlike i nacionalne podjele i bore se zajedno.

Pokret strukturno nije objedinjen u jednoj hijerarhijskoj strukturi, navodi se u izvještaju, već obuhvaća "podijeljeno stojimo" (Divided we stand.) pristup.

"Članovi pokreta mogu biti pojedinci, skupine, organizacije i mreže, kao i političke stranke", napisano je u studiji.

Činjenica da transnacionalni nasilni desničarski pokreti jačaju i rastu izvan nacionalnih granica omogućuje im „transnacionalni entitet potaknut zajedničkim ideologijama i nadahnućima, a odražava se putem različitih čvorišta koja su odredili pripadnici pokreta“.

Pojava takvog „amorfnog pokreta“, prema riječima Catherine de Bolle, izvršne direktorice EUROPOL-a, omogućuje val ekstremnog desničarskog nasilja poput napada u Christchurchu na Novom Zelandu, ali i u SAD-u.

I njemački ministar unutrašnjih poslova Horst Seehofer, u julu 2020. godine, proglasio je „desničarski ekstremizam“ najvećom prijetnjom sigurnosti u Njemačkoj.

Na opasnost od desničarskog ekstremizma upozorio je i Federalni istražni biro (FBI), koji je procijenio da je 2019. bila „najsmrtonosnija godina što se tiče nasilnog ekstremizma od 1995. godine“, smještajući ovu vrstu ekstremizma u isti nivo opasnosti kao i tzv. Islamsku državu, koju je Vijeće sigurnosti UN-a proglasilo terorističkom.

Ujedinjeni narativom

Zajednički narativi transnacionalnih desničara ujedinjeni kroz apokaliptične ideje „velike zamjene“, „bijelog genocida“ i „Dana X“, temelje se na narativima i teorijama o priljevu "nebijelih stranaca", migranta ili izbjeglica, što će dovesti do pojave „nove smeđe rase", što, prema njima, treba izbjeći.

Feminizam se također smatra glavnom prijetnjom. Navodno je feminizam odgovoran za smanjenju stopu nataliteta među bijelcima i smatra se napadom na mušku nadmoć.

Izvještaj navodi da je ključno istaknuti da se imigracije i feminizam uglavnom smatraju dijelom zamišljene židovske zavjere, nazvane „cionistički okupirana vlada“ ili „novi svjetski poredak“, koja navodno ima za cilj istrebljenje bijele rase.

Narativ o „Danu X“ odnosi se na početak građanskih ratova između "bijelaca" i njihovih neprijatelja, posebno političkih protivnika, Jevreja, muslimana, feministica i LGBT+.

Mnogi se nasilni desničari pripremaju za taj dan, a neki od napada – posebno na muslimane – tumače se kao ciljane provokacije, kako bi bila izazvana nasilna reakcija muslimana čime bi, piše u izvještaju, započeo građanski rat.

Ti se narativi ne usredotočuju izričito na nacije, već na zamišljeni konstrukt nazvan "bijela rasa".

Ujedinjeni (nacionalnim) nadahnućima

Zajednički ideološki korijeni i „podijeljeni stojimo“ pristup nisu jedini čimbenici koji spajaju transnacionalni nasilni desničarski pokret. Također je ujedinjen nizom nacionalnih nadahnuća, bilo to anglosaksonski ili njemački, a sve veća je važnost vanjskih aktera koji u prošlosti nisu imali priliku biti prihvaćeni kao dio pokreta (istočnoeuropska dimenzija).

Kao što je ranije spomenuto, neke američke publikacije poput „Turnerovih dnevnika“ i „Opsade“ i slavljenje terorista (poput Timothyja McVeigha), igraju ključnu ulogu u širenju nasilne ideologije desničarskih pokreta.

U transnacionalnim kontaktima, članovi desničara uglavnom komuniciraju na engleskom i često na istom jeziku izrađuju i šire propagandne materijale.

Jezik je također omogućio da se britanski i američki nasilni desničari bliže povezuju.

Međutim, izvještaj navodi primjere povezanosti desničara iz finskog grada Temperea gdje je član NRM-a (Nordic Resistance Movement) bio glavni moderator za desničarski Iron March Forum, ključno internetsko središte za nasilne desničarske ekstremiste širom svijeta.

Od istočnoeuropskih nasilnih desničara, prema izvještaju, izdvajaju se pokret Azov, ukrajinski društveno-politički entitet koji se sastoji ne samo od Azovske pukovnije, iz koje je potekao pokret, već je također politička stranka Nacionalni korpus i niz drugih entiteta i organizacije, i Ruski carski pokret (Russkoe Imperskoe Dvizhenie, RID) koji su okupljeni oko transnacionalnog pokreta „Intermarium" i „Svjetskog nacionalno-konzervativnog pokreta“ na engleskom jeziku za stranu publiku.

To, navedeno je u izvještaju, naglašava rastuću važnost istočnoeuropskih organizacija od početka sukoba u Ukrajini 2014. za zapadnoeuropske, pa donekle i američke nasilne desničare.

Ranije, ruskojezične i istočnoeuropske grupe poput Azova i RID-a ne bi mogle ući u transnacionalne nasilne miljee kojim dominira Zapad.

Sukob u Ukrajini značio je prekretnicu, dajući ruskom i srodnim jezicima kredibilitet europskih skupina kao uspješnih i ideoloških nastrojenih borbenih snaga. Istovremeno, oni su znatno povećali i poboljšali svoja početna oskudna i nekvalitetna znanja engleskog jezika.

Iako su Azov i RID ideološki na suprotnim stranama sukoba u Ukrajini i također su konkurenti u izgradnji snažnih veza s njemačkim i drugim europskim desničarskim ekstremistima, te iako je RID vjerski pokret koji se postavlja kao superiorniji u usporedbi s „paganskim“ drugovima, ipak surađuju i upoznaju se, što govori o zbližavanju na ideološkom narativu koji govori kako se čitava „bijela rasa“ suočava s egzistencijalnom prijetnjom i da je može spasiti samo jedinstveni front "bijelih ratnika".

Prisutnost istočnoeuropskih nadahnuća u transnacionalnom nasilnom pokretu očituje se i u tri druga oblika.

Prvi je važnost političkih događaja u srednjoistočnoj / južnoj Europi koji djeluju kao čvorište za transnacionalni nasilni desničarski pokret. To su, na primjer, Lukov pohod u Bugarskoj, Marš nacija u Kijevu, Počasni dan u Mađarskoj, ili Marš neovisnosti u Poljskoj.

Drugi je prisustvo pojedinaca iz Srednjoistočne Europe u redovima nasilnih skupina u zapadnoeuropskim zemljama, na primjer u Velikoj Britaniji.

Treće, Srednjoistočna Europa je središte za paravojne obuke nasilnih militanata, a izvješća ukazuju na to da je Češka središte za njemačke nasilne desničare.

Ključna nacionalna inspiracija za transnacionalne nasilne pokrete može se naći u Njemačkoj, s izuzetkom francuske scene, koja uglavnom komunicira na francuskom jeziku.

Većina ostalih nasilnih desničara smatra da je ponos što grade odnose sa svojim relevantnim njemačkim istomišljenicima.

Ovo bi moglo biti rezultat određene povijesne sklonosti ka Trećem Rajhu i na neki način samopriznanje ideoloških nasljednika.

Ostale, manje uspješne i dugotrajne inspiracije razvijene unutar nasilnih ekstremista i šire podrazumijevaju scene u Skandinaviji i Finskoj. Finski Vigilante SOO, osnovan 2015. i organiziran kao franšizni sustav, raširen je u gotovo 30 zemalja tokom 2016.

Francuski desničarski milje donekle ostaje iznimka na polju inozemne inspiracije. Desničarske grupe iz Francuske uglavnom se povezuju s međunarodnim partnerima koji dijele francuski jezik, tj. dijelovima belgijskog, švicarskog ili kanadskog nasilnog desničarskog miljea.

Osim toga, značajan dio miljea podupire kršćanska, ako ne i katolička, fundamentalistička ideologija.

Povezanost kroz muziku, sport i novac

Transnacionalni nasilni desničarski pokret povezan je muzikom, sportovima, novcem i nasiljem.

Gotovo svi istaknuti desničarski pokreti uključeni su u pripremu koncerata ili festivala koji nude članovima priliku za širenje propagande, prikupljanje sredstava, umrežavanje i novačenje, često na transnacionalni način.

Takve su aktivnosti u nekim slučajevima koje su organizirali istaknuti članovi NPD-a u Njemačkoj, gdje su često takvi događaji registrirani kao "politički sastanci", u očitom pokušaju da se spriječi da lokalne uprave zabrane događaj.

Osim koncerata i festivala, MMA događanja su još jedna stalna karakteristika nasilne desničarske scene u zemljama koje su bile u fokusu izvještaja.

Zbog opće popularnosti MMA, ovi događaji nude idealan prostor za novačenje u miljeu i također služe kao mogućnost prikupljanja sredstava i širenja propagande. Redovito, kao što je slučaj s Asgardsrei festivalom u Kijevu i koncertom "Call of Terror", MMA je integriran u muzičke festivale.

Važan instrument za stvaranje prihoda je i internetska prodaja robe koju obavljaju pripadnici pokreta s različitih nacionalnih scena.

Porast nasilja

Između 2015. i 2020. šest država u središtu studije doživjelo je ukupan porast nasilne aktivnosti različitih aktera desničarskih grupa.

Najviše od ovih incidenata možda nije bilo terorističke prirode, ali i usamljenici, kao i organizacije iz nasilnog desničarskog miljea planirali su terorističke napade, koji su uglavnom bili neuspješni ili su bili osujećeni.

Značajan porast oblika nasilja uključivao je incidente poput napada na izbjeglice, skloništa, ulično nasilje nad percipiranim migrantima ili ljevičarima itd. Ovo posljednje bilo je posebno istaknuto u Finskoj, s 40 napada podmetnutih paljevina protiv izbjeglica u centrima u 2015. i 2016. godini.

Takvi napadi dogodili su se i u Njemačkoj, takozvani "protuazilantski neredi", niz napada na migrante i tražitelja azila, posebno u obliku podmetanja požara, napada i (pokušaja) ubistva.

Švedska je također svjedočila najmanje četiri velika nasilna incidenta motivirana nasilnom desničarskom ideologijom; međutim, nijedan od njih nije procesuiran kao terorističko kazneno djelo.

Rodna dimenzija

Nasilni desničari, kao i širi desničarski milje, tradicionalno većinski čine muškarci. Primjer za to je situacija u SAD-u gdje su vodeće nasilne desničarske grupe uglavnom sačinjene od muškaraca.

Međutim, to ne znači da nijedna žena nije bila uključena u pripremu ili izvršenje nasilja.

Na primjer, američki napadi opisani u izvješću uključivali su dvije ženske počiniteljice.

Njemačka izvješća o ženama koje djeluju kao počiniteljice kod politički motiviranih desničarskih nasilnih kaznenih djela govore o postotku od deset do 15 posto žena.

Dvije ženske aktivistice u Velikoj Britaniji nedavno su osuđene za kaznena djela povezana s terorizmom.

Štaviše, žene su imale i druge uloge u nenasilnim aktivnostima grupa o kojima se govori u ovom izvještaju.

Tipično, iako ne bez iznimki, izvješća pokazuju da su se aktivistice pridružile grupama uglavnom preko muževa ili partnera.

Aktivistice često sudjeluju u propagandnom radu, npr. prevođenju i lektoriranju materijala, ali ponekad i u distribuciji.

Odgovor na COVID-19

Akteri u transnacionalnom nasilnom desničarskom pokretu općenito su slijedili zajednički pristup kad je riječ o krizi COVID-19.

Pandemiju uglavnom vide kao priliku za širenje svoje ideologije i priliku da se dosegne šira baza pratitelja.

Međutim, izvanmrežne operacije su ograničena trenutnim ograničenjima i restrikcijama.

Prema njihovom mišljenju, poremećaj uzrokovan pandemijom jača utjecaj svih onih koji su se doživljavali kao antimainstream do dolaska korona virusa.

U isto vrijeme, međutim, uspješni napori različitih vlada da ograniče širenje pandemije potkopavaju krajnje desničare i poruke pokreta o COVID-19.

U izvještaju se navodi da je teško predvidjeti srednjoročne i dugoročne učinke trenutne pandemije na ove pokrete.

Nekoliko studija ukazalo je na znatan porast mrežne aktivnosti nasilnog desničarskog miljea.

Drugi ukazuju da pandemija dopušta nasilnim desničarima da ojačaju svoju mobilizaciju oko protuvladinih konspirativnih narativa, usmjerenih na kritiziranje mjera restrikcije.

Nadalje, desničari nastoje iskoristiti raspravu o vakcinaciji za svoje svrhe.

Istodobno, trenutna međunarodna ograničenja putovanja, kao i odgađanje velikih događaja i okupljanja, poremetile su operativne aktivnosti svih nasilnih desničara.

Različite nacionalne desničarske scene nisu samo offline, te je izvještaj analizirao i aktivnosti koje ekstremisti održavaju online.

U tom smislu, naizgled snažna internetska prisutnost nasilnih desničara ne mora nužno biti znak povišene sposobnosti članova ili automatski rastućoj važnosti, već je više pokazatelj prihvaćanja i ranog usvajanja dostupne moderne tehnologije.

Analiza internetskih aktivnosti transnacionalnog nasilnog desničarskog pokreta naglasila je važne online operacije pokreta koje se provode u zatvorenim i šifriranim formama za chat i platformama za hosting sadržaja.

Zakoni o terorizmu

Šest zemalja u središtu ove studije definiraju „terorizam“ u svom nacionalnom zakonodavstvu, ali se često oslanjaju samo na administrativnu praksu ili radne definicije "ekstremizma" ili "desničarskog ekstremizma".

S jedne strane, ovo stanje zahtijeva određeni stepen improvizacije dok se suprotstavljaju prijetnji i istodobno smanjuje dostupnost protuterorističkih alata za rješavanje opasnosti koja proizlazi iz transnacionalnog nasilnog desničarskog pokreta.

Kao rezultat, šest zemalja raspoređuje razne protumjere za zaustavljanje prijetnje koja proizlaze iz nasilnog pokreta.

Prema izvještaju, mogu biti grupirane u tri vrste: skandinavske – usmjerene na prevenciju i sprečavanje, višeznačne – koje kombiniraju sigurnosni i preventivni pristup i kontraobavještajne.

Već gotovo 20 godina pozornost mnogih kreatora politike u Europskoj uniji i izvan nje usredotočena je na islamistički ekstremizam i terorizam.

U izvještaju se navodi da bi neke od mjera i pouka iz ovih napora mogle poslužiti za suprotstavljanje prijetnjama nasilnog desničarskog ekstremizma.